Crtani film o konkubini uvrijedio Ujgure

Stanje ljudskih prava u Xinjiangu izaziva sve veću zabrinutost i osudu međunarodne zajednice (AP)

Piše: Massoud Hayoun

Nastojanja Kine da uguši nemire među Ujgurima, etničkom skupinom koju većim dijelom čine muslimani, uključuju strožije mjere protiv nošenja brada i protiv tradicionalne hrane, pravilo da džamije moraju istaknuti zastavu i optuživanje istaknutih profesora ekonomije za separatizam krivično djelo kažnjivo smrću.

Peking sada pokušava nešto još hirovitije – crtani film o spornoj historijskoj ličnosti zvanoj “Mirisna konkubina” na kineskom, ili “Iparhan” na ujgurskom jeziku. Iparhan, kvazihistorijska ličnost, bila je ujgurska plemkinja koja je postala careva konkubina za vrijeme vladavine mandžurske dinastije Qing krajem 18. stoljeća. Namjera ovog animiranog crtanog, kako kažu kineski mediji, je da slavi brak dvije kulture.

No, aktivisti za ljudska prava kažu da će animirana serija pod nazivom “Mirisna princeza”, koja će se uskoro početi prikazivati, zajednički projekat lokalnih vlasti u pokrajini Xinjiang, na zapadu Kine, gdje žive Ujguri, i produkcijske kompanije sa sjedištem u dalekoj metropoli Shenzhenu, na jugoistoku, samo dodatno naljutiti buntovne Ujgure. Mnogi od njih kažu da politika Pekinga i sve veći priliv Han Kineza u regiju ugrožava njihove živote i kulturu.

Uloga propagande

Isti dan kada se u kineskom dnevnom listu na engleskom jeziku Global Timesu pojavila priča koja hvali nastojanja lokalnih vlasti da se “bore protiv ideologije rata putem produkcije crtanog filma”, informativni kanal pod kontrolom Vlade u Xinjiangu objavio je priznanja dvojice Ujgura od 18 i 19 godina, koji su, kako je rečeno, isplanirali ubistvo imama koji podržava Peking u istaknutoj džamiji u Xinjiangu.

Sve informacije o ubistvu imama filtrirane su putem medija koje kontrolira kineska Vlada, što je potaknulo apele međunarodnih grupa za ljudska prava da se dozvoli veća transparentnost u pogledu načina na koji se Peking odnosi prema Ujgurima.

“U proteklih 65 godina [od kako je Xinjiang postao dio Kine] Ujguri su naučili iz kineske vladavine da, s jedne strane, oni koriste brutalnu silu protiv ljudi kojima se ne dopada kineska vladavina, i, s druge strane, koriste propagandu da prikažu slavnu ulogu kineske vlade da prevare ljude da prihvate kinesku vladavinu”, kazao je Alim Seytoff, glasnogovornik Svjetskog kongresa Ujgura, grupe za ljudska prava koja se izjašnjava kao autonomna ujgurska vlada u egzilu.

“Kako je kineska Vlada mogla i pomisliti da propagandnim crtanim filmovima o jedinstvu može pridobiti srca i umove Ujgura dok se ne zaustavi ubijanje i ugnjetavanje našeg naroda?”, pitao je Seytoff.

Osoblje u kompaniji Shenzhen Qianheng Cultural Communications, koje sarađuje s vlastima na produkciji “Mirisne princeze”, nije bilo dostupno za komentar. Ali, programski direktor Deng Jianglei rekao je za Global Times kako autori pokušavaju naći muzičara koji će komponirati muziku za crtani film prihvatljivu Ujgurima i Han Kinezima.

Međutim, Seytoff  kaže da će, bez obzira na muzičke ukuse, kineska priča o Iparhaninom životu samo naljutiti Ujgure. U kineskoj verziji je Iparhan, kćerka lokanog vođe iz Xinjianga, imala prirodno lijep miris tijela, koji je privukao mandžurskog cara Qianlonga. Iparhan je poslana u Peking, gdje je postala omiljena careva konkubina.

Prema ujgurskoj verziji, kazao je Seytoff, mandžurijska vojska je zarobila Iparhan dok se borila u bici za odbranu ujgurske nezavisnosti. Qianlong je bio očaran njenim mirisom i ljepotom i zatražio je da mu postane konkubina, ali Iparhan ga je pokušala ubiti prije nego je brak konzumiran. Kasnije je careva majka naredila da ubiju Iparhan.

Strateški značaj Xinjianga

“Priča o Iparhan je priča o ujgurskom otporu, a ne o jedinstvu. To je priča koju Ujguri znaju, čak i ako je kineska Vlada izmislila svoju priču”, rekao je Seytoff.

Ne uzimajući u obzir historijsku tačnost crtanog filma, Seytoff kaže da posebno uvredljivom smatra činjenicu da crtani film, koji je otvoreno političkog karaktera, kako kaže, pokušava ukazati na to da su Ujguri “konkubine” kineske države. No, uvjeren je da Ujguri u to neće povjerovati.

“Ovo je iznimno uvredljiv način da se ubijede Ujguri da je Istočni Turkestan dio Kine”, kazao je Seytoff, upotrijebivši ujgurski separatistički naziv za Xinjiang.

Pokrajina Xinjiang, koja graniči s dijelovima južne i centralne Azije, uključujući Pakistan i Kazahstan, bogata naftom i izvorima energije, od velikog je strateškog i ekonomskog značaja za Peking. U septembru prošle godine Kina je potpisala mnoštvo ugovora sa susjednim državama radi direktnog uvoza nafte i plina u regiju. Aktivisti za ljudska prava među Ujgurima kažu da je vjersko ugnjetavanje jedan od načina kontroliranja tvrdoglave ujgurske javnosti, koju Peking vidi kao prijetnju svojoj trgovini.

Tokom posljednjih mjeseci lokalna vlada je nametnula dodatne restrikcije. Ženama koje nose maramu zabranjen je ulazak na javna mjesta. Vlasti su, u jednom slučaju u Aksu, postavile kinesku zastavu na džamiju, u očiglednom pokušaju da natjeraju vjernike da se klanjaju državnom simbolu.

Izvor: Al Jazeera