Nacionalizam je slijepa ulica historije

Piše: Dajana Pašić 

„Nikad nije previše podsjećanja na 16 miliona ljudi koji su ubijeni i 20 miliona ljudi koji su ranjeni tokom Prvog svjetskog rata. Svi oni imali bi svoja zanimanja, postali pisci, građevinski radnici, novinari, ljekari, fudbaleri, neki bi bili i kriminalci, ali velika većina bi bila korisni članovi društva. Voljeli bi, bili voljeni, postali roditelji, zabavljali bi se, tugovali…Zašto nisu mogli? Zbog nacionalizma! A nacionalizam nije ništa drugo nego slijepa ulica istorije.“

Ovako je nacionalizam definisao istaknuti bh. reditelj Haris Pašović kao specijalni gost debate kojom je počeo serijal od deset javnih debata pod nazivom „Rat koji je promijenio svijet“. Debata je imala formu radioemisije i bit će emitovana na talasima BBC World Service tačno na stogodišnjicu Sarajevskog atentata.

Cilj  je slušateljstvu širom svijeta približiti i rasvijetliti ovaj događaj koji je bio povod za početak rata u koji su, kako je rekao domaćin debate, dugogodišnji dopisnik iz Sarajeva za BBC i koautor knjige „Smrt Jugoslavije“ Allan Little, ušle imperije, a izašle nacionalne države.

Gosti renomiranog novinara bili su istoričari Bojan Aleksov i Amir Duranović koje je odmah na početku zamolio da slušateljstvu objasne šta se zapravo dogodilo 28. juna 1914. godine u Sarajevu.

Aleksov: Prijestolonasljednik Austro-Ugarske monarhije Franz Ferdinand došao je u službenu posjetu Sarajevu sa svojom suprugom Sofijom. Mehmed Mehmedbašić, Vasa Čubrilović, Nedeljko Čabrinović, Cvetko Popović, Danilo Ilić, Trifko Grabež i Gavrilo Princip slijedili su svečanu povorku u kojoj je automobilom prolazio vojvoda s namjerom da ga likvidiraju. Kretali su se prema gradskoj Vijećnici gdje se trebao održati prigodan program. Nedeljko Čabrinović je bacio bombu na povorku, ali se ona odbila i eksplodirala ispod auta. Jedan oficir je stradao. Došli su do gradske vijećnice i gradonačelnik je počeo čitati govor, ne želeći davati značaj minulom incidentu. Ali, prijestolonasljednik je želio obići ranjenog oficira koji je odvezen u bolnicu. Vraćali su se istim putem kuda su i došli, a Gavrilo Princip je upravo izlazio iz delikatesa kada je pored njega prolazio automobil s vojvodom.

Razdaljina nije bila veća od dva metra. Iskoristio je propuštenu priliku, ispalio dva metka, pogodio Franca Ferdinanda i njegovu suprugu te promijenio istoriju…“, ukratko je ispričao Aleksov te objasnio: „Pripadnici Mlade Bosne, čiji član je bio i Gavrilo Princip, bili su ljuti na tretman okupatora. Spremali su se za atentat tako što su kontaktirali paravojne formacije u Srbiji koje su im obezbijedile oružje i slabu obuku. Zbog toga je Austro-Ugarska iskoristila priliku i optužila Srbiju za počinjeni atenat. Već se spremala da je napadne zbog pretenzije na nepokoreni teritorij. Srbija je odlučila da se distancira, bila je oslabljena i svjesna da je nemoćna pred mnogobrojnijom i snažnijom austrougarskom vojskom. Ali, u roku od 37 dana bila je napadnuta.

Litlle o Sarajevu

“ U periodu od ‘92 do ‘95 iz opkoljenog Sarajeva izvještavao sam za BBC. Sarajevo je imalo veliki uticaj na moj privatni i profesionalni dio života. Nakon okončanja ratnih dejstava posvetio sam se pisanju knjige «Smrt Jugoslavije», čiji sam koautor. Sarajevo ima posebnu ulogu u kreiranju svjetske historije i početku Prvog svjetskog rata. Taj rat je transformisao svijet iz carstava u države. To je tema koja je bitna za ovaj grad. Kada je prije dvadeset godina ponovo probuđen nacionalizam na ovim prostorima, Sarajevo je izdržalo jednu od najdužih opsada u historiji modernog ratovanja. Stoga je veoma važno baš ovdje razgovarati o temi nacionalizma i njegovog uticaja na historiju. Mjesto održavanja debate je, također, simbolično. SARTR je osnovan u vrijeme opsade i predstavlja svjedočanstvo o fenomenu duhovnog i kulturnog otpora destrukciji i agresiji koja je prisutna u svakom ratu“ kazao je Little.

Duranović: Optužbe Srbiji upućene su i zbog toga što se Princip u 1912. godini pokušao približiti srbijanskoj vojsci. Na suđenju se izjasnio kao ateista. U to vrijeme i muslimani su se izjašnjavali kao Srbi, i to je bilo normalno, tako da je Mlada Bosna izgledala nacionalno čista. To je u stvari bila mala i neorganizovana organizacija. Širom svijeta postojale su takve grupe mladih ljudi koji su se protivili postojećem stanju u Njemačkoj i Turskoj, naprimjer. A nacionalizam u to vrijeme razlikuje se od modernog nacionalizma. Slaveni su se bili podijelili. Hrvati i Muslimani imali su dosta zajedničkog. Bili su dio Monarhije i morali su služiti caru tako da su odmah po izbijanju rata regrutovani u vojsku. Srbi su imali oslonac u Srbiji.“ pojasnio je Duranović.

Ne poričući historijske činjenice, Haris Pašović je prisutnima pokušao približiti događaje iz perspektive svoje porodice koja je već u to vrijeme bila nastanjena u Sarajevu:

“Prije tačno sto godina, na dan atentata, moj pradjeda Asim, nekoliko ulica dalje od mjesta gdje je izvršen atentat, radio je kao i svaki dan u svojoj stolarskoj radnji. Čuo je pucnjeve i izašao da vidi šta se događa, ali nije uspio da se probije kroz masu. Politički atentat koji je izvršio Gavrilo Princip ne može biti opravdan, ali optužiti Srbiju za to, čisti je apsurd. Dvije godine kasnije pradjeda je regrutovan u vojsku”,  kazao je Pašović i dodao kako ne vidi smisao u ratovanju jednog osamnaestogodišnjeg mladića na strani niti Austrije niti Mađarske.

Little: Je li nacionalizam isprovocirao rat ili je rat isprovocirao nacionalizam?

Aleksov: Četiri godine rata u Bosni promijenile su sve. Represivne mjere koje je uvela Austro-Ugarska i rat sam po sebi učinili su da nestane lojalnosti Muslimana i Hrvata. Vojnici su pisali pisma u kojima su svojim porodicama govorili da im je svega previše. Na kraju rata sve se promijenilo. Sve institucije koje su postojale raspale su se, a ostale su samo religijske.

Duranović: Oficijelna bosanska politika nije postojala. Nije bilo strategije. Bosanski muslimani na početku rata bili su elita. Nakon Otomanske vladavine bilo im je dozvoljeno da zadrže svoje posjede i ostanu na položajima koje su zauzimali. Austro-Ugarska ih je prihvatila. Za stabilnost je potrebno ne mijenjati postojeće stanje. Zbog toga su se bosanski muslimani borili na strani Austro-Ugarske i normalno je da su se nakon rata osjećali napuštenima“, pojasnio je istoričar položaj muslimana.

Haris Pašović je pročitao esej u kojem je citirao Vinstona Čerčila: „Balkan producira više istorije nego što može konzumirati“. Pašović je mišljenja da je u kontekst Balkana mogao staviti bilo koji drugi dio svijeta.

„Mogao je isto tako pomenuti Englesku, Afriku… Balkan je dio svijeta koji se bori protiv onih koji stvaraju istoriju“, zaključio je Pašović i debatu s malih sarajevskih ulica doveo do velikih sila i njihovog uticaja na istorijska dešavanja, a počelo je Littleovim pitanjem:

Je li osnivanje Jugoslavije značilo čin pomirenja?

Antiteza nacionalističkog mišljenja

Prema riječima Harisa Pašovića, Sarajevo predstavlja kontinuitet multikulturalizma.
„Ovaj grad je antiteza nacionalističkog mišljenja. Primjere možemo tražiti u dalekoj istoriji i 18. vijeku kada su braća Morić osuđeni na smrt zbog podrivanja tadašnjeg sistema. Na izvršenju presude jedan od njih pjevao je pjesmu o Sarajevu, a drugi o djevojci Mari. Riječ je o sarajevskim pjesmama, a ne pjesmama koje imaju veze s nacionalnom ili religijskom pripadnošću“, kazao je Pašović.

 

Aleksov: Ideja jeste, ali praksa nije. Hrvati i Muslimani su se htjeli pridružiti Srbiji kako bi se oduprli Italijanima. Nisu imali viziju o upravljanju u Jugoslaviji, a suživot je bio pun konflikata. Tamo negdje 70-ih godina Jugoslavija je bila atraktivna. Bila je pokušaj ne supranacije već nečeg drugog. Druga Jugoslavija je bila socijalizam. Ono što je kreiralo tu državu, to je i uništilo. Da je kao takva preživjela, morala bi postati članica EU-a. Kao socijalistička, to ne bi uspjela.

Duranović: U prvoj Jugoslaviji postojala je vladavina srpske elite, a u drugoj raspodjela vlasti po njezinim republikama. 60-te i 70-te bile su zlatno doba Jugoslavije, ali već u 80-im se pojavio nacionalizam. Uloga velikih sila ima značajnu ulogu. Oni koji su kreirali Jugoslaviju doprinijeli su da se ona i raspadne.

Aleksov: Pogrešno je vjerovati da postoji kontinuitet u ideji Velike Srbije ili Hrvatske. Političke elite će uvijek pokušati da izazovu strah kod ljudi i izazivati nacionalne nemire. Umjesto da riješe pitanje nezaposlenosti, ekologije, kapitalizma, njima je laše pokrenuti rat. Naravno, iza ovih poriva stoje velike sile i njihovi interesi, zaključio je istoričar.

Debata održana u Sarajevu predstavlja prvu u serijalu od deset debata koje će biti održane i u Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Turskoj, Keniji, Sjedinjenim Američkim Državama i Jordanu.

Izvor: Al Jazeera