Slučaj Grenland: Imperijalizam je ponovno u trendu

Evropska unija se, zbog ‘slučaja Grenland’, nalazi prikliještena između američkih i ruskih imperijalnih ambicija.

Stari kontinent se suočava sa izgledima da postane geopolitički oslabljen i ranjiviji nego što je ikad bio, dok se i dalje očajnički drži mita o transatlantskim odnosima (Reuters)
Stari kontinent se suočava sa izgledima da postane geopolitički oslabljen i ranjiviji nego što je ikad bio, dok se i dalje očajnički drži mita o transatlantskim odnosima (Reuters)

Nekoliko dana pred predsedničku inauguraciju Donald Trump je ponovo uspeo da ustalasa međunarodnu javnost, najavivši da ne može da isključi mogućnost upotrebe vojne sile ili ekonomske prinude, kada je u pitanju američko preuzimanje kontrole nad Grenlandom i Panamskim kanalom. To bi, možda, bilo svrstano na listu Trumpovih ekscentričnih izjava da nije istovremeno njegov sin bio u poseti ovom danskom ostrvu i to u pratnji konzervativnog političkog aktiviste i medijskog autora Charlesa Kirka. To je stvorilo utisak da je posredi mnogo ozbiljniji plan nego što je Trumpova diplomatska provokacija o tome da će od Kanade napraviti 51. američku saveznu državu.

Dok postoje dve škole mišljenja o tome zašto Trump najednom pokušava da kupi Grenland, obe analize zapravo pokazuju da se ceo svet, a naročito Evropa, mora da brine ne samo o kineskom i ruskom imperijalizmu već i o novom vidu američkog imperijalizma, koji će Trump predvoditi bez diplomatskih rukavica. Štaviše, način na koji je Trump postavio pod znak pitanja danski suverenitet nad Grenlandom predstavlja pravi geopolitički i diplomatski šamar ne samo Kopenhagenu, već pre svega celoj Evropskoj uniji. Ne samo šamar već i dokaz da Evropi neće biti nimalo lako u zaoštravanju aktuelnog „drugog hladnog rata“ u kojem svetski ekonomski poredak zasnovan na globalizaciji polako nestaje jer se postepeno formiraju dva odvojena ekonomsko-trgovinska bloka: američki i kinesko-ruski.

U skladu sa tim nastaju i dva suprotstavljena imperijalizma, u kojem isparavaju dosad decenijama proklamovane „zapadne vrednosti“ od bezbednosnog, preko ekonomskog do polja demokratije, ljudskih prava i suvereniteta.

Trumpova primjena Monroeve doktrine

Nije ovo prvi put da Trump i uopšte neki od američkih predsednika pokreće pitanje stavljanja Grenlanda pod američku kontrolu. Trump je kupovinu ovog autonomnog ostrva u okviru Danske pominjao i u svom prvom predsedničkom mandatu, a sama ideja se u SAD-u prvi put čula još u 19. veku, pri čemu je nekoliko puta i pokušana kupovina od Kraljevine Danske.

Doduše, ovo ostrvo koje sada naseljava oko 56.000 stanovnika je SAD, pozivajući se na svoju Monroevu doktrinu, okupirao u toku Drugog svetskog rata kako bi sprečio prodor nemačkih trupa, koje su okupirale kontinentalni deo Danske. Američka vojska je ostala na Grenlandu i posle rata, a 1948. Danska je odustala od pokušaja da ubedi SAD da ode. Te dve zemlje učestvovale su već sledeće godine u osnivanju NATO-a, a koju godinu kasnije sklopile sporazum u kojem su američke trupe dobile značajnu ulogu u odbrani Grenlanda.

Decenijama je Danska bila među najlojalnijim evropskim saveznicima Vašingtona. Čak je tajno u vreme Hladnog rata prihvatila da SAD na Grenlandu drži svoje nuklearno naoružanje. I danas na Grenlandu SAD ima vojnu bazu i puno pravo da poveća svoje vojno prisustvo, uz običnu konsultaciju sa vlastima u Nuuku i Kopenhagenu. Bidenova i prethodna Trumpova administracija dosad očigledno nisu videle potrebu za velikim promenama u vezi s tim, iako je američko vojno prisustvo na Grenlandu znatno manje nego u vreme Hladnog rata.

Američki bezbednosni interesi na ovom ostrvu nisu mali. Od pomorske odbrane kontinentalnog dela SAD-a i kontrole ključnog pomorskog prolaza između Grenlanda, Islanda i Velike Britanije, preko bezbednosti avionskih prilaza Severnoj Americi, do stabilnosti američkih svemirskih odbrambenih programa, koji dobrim delom zavise od kontrole sa zemaljskih stanica na Arktiku, među kojima i sa stanice u američkoj bazi Pituffik na Grenlandu.

Osim bezbednosnih i geopolitičkih, u ovom ostrvu na pola puta između SAD-a, Rusije i Evrope na Arktičkom krugu, Amerikanci vide i svoje geoekonomske interese, od toga da su tu brojna neiskorišćena nalazišta sirovina od kritičnog značaja u aktuelnoj zelenoj tranziciji i visokotehnološkoj industriji, do toga da se otapanjem leda Arktik sve više otvara za pomorski saobraćaj i trgovinu koji bi mogli da daju ogromnu ekonomsku prednost američkim konkurentima – Kini i Rusiji.

Samo bi Severni morski put, duž ruske obale i kroz Beringov moreuz, mogao da skrati vreme transporta robe između Azije i Evrope za 40 odsto, zaobilazeći tradicionalne rute kroz Panamski i Suecki kanal. Zbog toga su se Moskva i Peking bezmalo udružili u izgradnji luka, terminala i flote ledolomaca, jer je Severni morski put ključan deo nove ruske strategije izvoza energenata, ali i kineskog Polarnog puta svile.

Drugim rečima, Trumpova siledžijska diplomatska retorika u ovim okolnostima se može tumačiti kao savremena primena Monroeve doktrine, koja ima za cilj punu američku hegemoniju nad onim što Amerikanci smatraju svojom prirodnom sferom uticaja – Severnom i Južnom Amerikom, kao i severnim Atlantikom.

Brisel, također, ‘bacio oko’

Ipak, evropsko čuđenje i ismejavanje Trumpovih izjava o aneksiji je u najmanju ruku licemerno i služi za skretanje pažnje sa činjenice da EU nema ideju kako da reši mnogo hitnije probleme kao što su ratovi u Ukrajini i na Bliskom istoku. Uostalom, upravo je Brisel taj koji je, takođe, „bacio oko“ na Grenland, pa je tako u martu prošle godine predsednica Evropske komisije (EK) Ursula von der Leyen otvorila kancelariju Komisije u Nuuku, administrativnom centru Grenlanda.

Teritorija ovog ostrva nije deo EU-a, već je Brisel tretira kao „prekomorsku zemlju i teritoriju pridruženu Evropskoj uniji preko Danske“, ali njen značaj je u očima briselske administracije naglo skočio kada se zaoštrila svetska borba za sirovinama „zelene tehnologije“. Procena je da su na ovom ostrvu nalazišta čak 25 od 34 vrsta sirovina koje su Uniji potrebne za takozvanu zelenu tranziciju, to jest prelazak na obnovljive izvore energije i privredu sa niskom emisijom ugljen-dioksida. Osim toga, Grenland ima neke od najvećih svetskih rezervi retkih minerala koji se koriste za proizvodnju mobilnih telefona i visokotehnoloških proizvoda.

Takođe, Tomas Baert, specijalni savetnik predsednice Komisije zadužen za trgovinu i međunarodna partnerstva, priznao je da Grenland ima gotovo 27 kritičnih sirovina koje su u Evropskoj uniji definisane kao „strateške“, a da EU-u „nedostaje pristup nekima od tih materijala“ te da je „od ključne važnosti imati partnere koji mogu da prerađuju, proizvode i iskopaju ove kritične sirovine“.

Drugim rečima, rečenica „čak i ako niste deo Evropske unije, vi ste deo Evrope“, koju je Ursula von der Leyen poručila vlastima i stanovnicima Grenlanda, zapravo predstavlja samo diplomatski uvijeniju formu Trumpove izjave o kupovini ili aneksiji teritorija. Pobude su im iste. Doduše, Baert je tada isticao da je pristup EU-a bio sa „punim poštovanjem“ te da „ne traži da jednostavno samo izvuče“ sirovine što, kako je istakao, „drugi rade“. On tvrdi da će EU doneti „znanje i vrednost na lokalnom nivou za Grenlanđane“. To liči na obećanja koja daju Trumpovi saradnici, ako se „Grenland oslobodi od danskih gospodara“.

Trump je još 2019. godine izneo ideju o kupovini Grenlanda i, prema svedočenju njegovog nekadašnjeg savetnika za nacionalnu bezbednost Johna Boltona, umalo je Melanija Trump bila ta koja je trebala Danskoj da prenese zahtev o kupovini, ali nije htela da putuje u Kopenhagen sama.

Da za Brisel nevolja bude veća, kako se saznaje, Danska je ovih dana poslala privatne poruke Trumpovom timu da su spremni da diskutuju o uvećanju bezbednosti Grenlanda i povećanju američkog vojnog prisustva na ostrvu.

Grenland opravdava Putina u Ukrajini

Sva je prilika da se ni američka aneksija niti vojna intervencija na Grenlandu neće dogoditi, ali Trumpova retorika zapravo služi da se SAD pozicionira u jednoj od „velikih igara“ 21. veka – borbi za dominaciju na Arktiku.

Zbog toga je bliže istini ona škola mišljenja, koja Trumpove izjave o Grenlandu vidi kao racionalne i bazirane na tom geostrateškom položaju ostrva, njegovim nalazištima minerala i prirodnih resursa, kao i na tom što se tu ukrštaju i vojne, energetske i trgovinske ambicije Kine i Rusije.

Čak i druga škola mišljenja, koja Trumpovu želju da kupi Grenland vidi kao iracionalni potez, trebalo bi da zabrine EU. Jer poriv biznismena u svetu nekretnina, koji želi još jednom da proširi svoj portfelj imovine i sopstvenom „umetnošću pregovora“ postane predsednik koji je obezbedio najveće širenje teritorije SAD-a, takođe se zasniva na tome da SAD pojača svoje imperijalističke tendencije te da bi one mogle bez ikakvih ustezanja da budu deo njene spoljne politike.

No, kada SAD otvoreno iskazuje svoje imperijalističke ambicije, u kojem se male i slabije nacije tretiraju kao obični pijuni koje treba „mirno“ da prihvate da budu deo podele između imperijalnih sila, sasvim je očigledno da će to uticati i na ponašanje Pekinga i Moskve.

Zbog toga ima pravo Bolton kada kaže da bi Trumpova izjava o Grenlandu mogla da ojača pozicije kineskog predsednika Xi Jinpinga i ruskog predsednika Vladimira Putina dok pokušavaju da opravdaju svoje ekspanzionističke vizije. Zaista, sledeći Trumpovu logiku o neisključivanju upotrebe vojne sile, Xi bi onda mogao sa punim pravom da kaže da on ima potpuno isti stav o Tajvanu, a Putin o Ukrajini.

Zbog toga su u pravu oni koji Trumpovu izjavu vide kao iracionalnu, jer se čini da on i njegov tim ne mare za širi kontekst i koje su štetne posledice koje to trenutno ima na NATO, pa samim tim i na SAD. Ruski komentatori sve to već tumače kao „zabijanje klina u odnose Amerike i Evrope“ što, kako procenjuju, „otvara određene mogućnosti za našu [rusku] spoljnu politiku“.

Nije to baš multikulturalni svet koji se bar na rečima priželjkuje u Moskvi i Pekingu, ali je očigledno da su oni spremni da ovaj javni američki imperijalizam iskoriste za sopstvene imperijalizme. A za te nemirne svetske vode u kojima imperijalizam postaje ponovo u trendu, Evropa je užasavajuće nepripremljena, kako politički i ekonomski, tako i intelektualno i psihološki.

Stari kontinent se suočava sa izgledima da postane geopolitički oslabljen i ranjiviji nego što je ikad bio, dok se i dalje očajnički drži mita o transatlantskim odnosima. A da gorka ironija bude još veća, proteklih godina u Evropi se samo priča o tome kako da se odbrani od ruskih imperijalnih ambicija, dok se jedna od njenih teritorija nalazi ugrožena – ali ne od Rusije, već od SAD-a.

Da li se u Evropi sme reći da je na udaru američkog imperijalizma, a da govornik zbog toga ne bude svrstan u kategoriju proruskog evroskeptika ili protivnika transatlantizma? Donedavno to nije bilo moguće. Slučaj Grenland bi, možda, mogao to da promeni.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Reklama