Može li žena na čelu Meksika pospremiti nered iza 65 prethodnika?
Claudia Sheinbaum prva je žena koja je nakon 200 godina nezavisnosti Meksika i 65 muških šefova države, bilo civila ili generala, stupila na tu funkciju.

Da se reči koje označavaju najviše državne funkcije iz muškog pretvore u ženski rod za to u španskom jeziku nije potrebna nikakva lingvistička vratolomija. Ipak, kada se pre neki dan, povodom primopredaje predsedničke palice, na Zocalu, najvećem i najznamenitijem meksičkom trgu iz stotine hiljada grla prolomilo horsko skandiranje Presidenta, presidenta, taj je događaj označio novu eru na mnogo više nivoa od razgovora o rodno senzitivnom jeziku.
Claudia Sheinbaum prva je žena koja je nakon 200 godina nezavisnosti Meksika i 65 muških šefova država, bilo civila ili generala, stupila na tu funkciju.
Nastavite čitati
list of 3 itemsMogu li žene zaustaviti ‘trumpizam’ u Americi
Meksiko dobio prvu predsjednicu u historiji
I dok je po svetu tog prvog dana oktobra, više nego ikada u novije vreme, pojačavala agresivna retorika, dok su se brojali mrtvi i ranjeni, dok ratovi prete da zapale planetu, retko je ko zapazio da je jedno slovo a prikačeno i na najvišu komandnu funkciju u vojsci – Claudia Sheinbaum je postala vrhovna komandantkinja oružanih snaga (comandanta, na španskom).
I to se desilo baš u Meksiku, na tom neuralgičnom prelazu iz jednog u drugi svet, gde su zakoni ratobornog mačizma ukorenjeni u tradiciju, gde se opeva “junaštvo, bogatstvo”, pa i “plemenita širokogrudost” narkošefova, gde se u otmenim kvartovima uz odela poznatih brendova, prodaju ušiveni panciri koji zaustavljaju metke.
Doktorica koja nosi lijek za najsiromašnije
Sa dosad najvećom podrškom od 35 miliona glasova izabrana je Claudia Sheinbaum, koja je u vreme svog prethodnika, Lopeza Obradora (AMLO) bila gradonačelnica Mexico Cityja, jedne od najvećih i najbrže rastućih metropola na svetu.
Predsednička lenta stavljena joj je na haljinu boje slonovače i Claudia se na visokim potpeticama držala se uspravno i dostojanstveno. Vredi opisati ovaj ritual pun simbolike, jer retko se gde u ovo vreme skupi toliki broj, a prema procenama bilo je „više stotina hiljada“ ljudi koji su oduševljeni što su napravili pravi istorijski izbor. Okupljanja građana u Latinskoj Americi umeju da budu masovna, šampionsku titulu Argentine, osvojenu na Mundijalu, u Buenos Airesu je proslavilo, kažu, nekoliko miliona Argentinaca, ali političari su odavno izgubili popularnost. Njih mase izbegavaju.
Kao i njen prethodnik, Claudia Sheinbaum je dobila komandnu palicu od predstavnika domorodačkih naroda i učestvovala u predhispanskom ritualu sa tamjanom i biljkama kukuruza. U svom govoru izrazila je zahvalnost anonimnim ženama, “onima koje su se borile za svoje snove i nisu ih ostvarile, onima koje su morale da ćute, onima čiji su glasovi bili usamljeni, domorodačkim ženama, domaćicama, radnicama, dadiljama, prabakama koje nisu naučile da čitaju i pišu jer to nije bilo za devojčice, kao i majkama, sestrama, tetkama, snajama…”. I ono što je najvažnije: ona na ovo mesto, naglasila je, nije stigla sama, već su “stigle sve one koje su vekovima sanjale o sreći i slobodi”.
“Ja sam majka, baka, naučnica i vernica, a od danas voljom naroda, ustavna predsednica Sjedinjenih Meksičkih Država. Neću te izneveriti”, zaključila je.
Claudia Sheinbaum dolazi na vlast sa levičarskom strankom Morena, koju je osnovao Lopez Obrador, njen prijatelj i saborac. Glatko, bez ikakvih trzavica, uz počasti i zahvalnost odlazećem predsedniku prošla je ta tranzicija.
Podrška AMLO-a je bila ogromna i, da nije tako zapisano u Ustavu, sigurno je da bi Obrador dobio ubedljivu narodnu saglasnost za drugi šestogodišnji mandat. Ipak, Obrador se nije poveo za nekim drugim latinoameričkim liderima koji su zaneti svojom popularnošću promenili ustav i omogućili sebi vlast u nekoliko uzastopnih mandata.
U svakom slučaju izborni ciklus u Meksiku odigrao se po demokratskim principima, a pobeda Claudije Sheinbaum je zaista jasna i “čista kao suza”, što se ne bi moglo reći za zemlje koje se diče mnogo dužom demokratskom tradicijom. Meksikanci su, dakle, prevazišli svoje tradicionalno predubeđenje o ženama u kući. Izabrali su “doktorku”, verujući da će ona umeti da leči društvo inovativnim lekovima.
Šta to nudi ljevica?
Sa diplomom iz fizike i doktoratom iz inženjerije životne sredine Claudia Sheinbaum bila je deo međuvladinog panela protiv klimatskih promena koji je dobio Nobelovu nagradu za mir 2007. Unuka Evropljana jevrejskog porekla i ćerka naučnika i akademika, što je i ona postala, iza sebe ima dugu političku karijeru koja je počela u meksičkoj studentskoj borbi. Sa izuzetkom nekoliko vlada konzervativne Partije nacionalne akcije (PAN), ona je prva osoba koja je došla na vlast, a da nikada nije bila u vezi sa PRI (Partija institucionalne revolucije), koja je decenijama vladala Meksikom. Naprotiv, borila se još od mladosti na početku svog političkog angažmana, protiv te stranke, koja je danas gotovo nebitna.
Obećava da će se kretati u okviru plana od sto tačaka koji je otpočeo Lopez Obrador. Tu spadaju štednja, borba protiv korupcije, proširenje socijalnih programa… Ali Claudia Sheinbaum daje i svoj pečat, reklo bi se ženski, levičarskoj mapi puta. Ona obećava promociju žena, posvećenost obrazovanju, nauci, ekološkim izazovima i borbi protiv mačizma i rasizma.
Ako se u velikom delu sveta zaboravilo kako bi trebalo da izgleda demokratska levica i čemu bi trebalo da bude posvećena, trebalo bi slušati ovu naučnicu, doktorku fizike i aktivistkinju, da nam posluži kao podsetnik. Istina je, doduše, da svaka inauguracija obiluje obećanjima a dobar deo njih se kasnije izjalovi. No, lepo je danas bar čuti da obrazovanje i zdravstvo, da jednakost i pravda treba da budu dostupni svima. Da su žene i muškarci ravnopravni. I da niko ne treba da radi dan i noć bez prestanka.
Sheinbaum je najavila stvaranje ženskog sekretarijata, koji će voditi borbu protiv rodne razlike u visini primanja, značajan napredak u borbi protiv seksističkog nasilja, posebno tužilaštvo specijalizovano za ubistva žena.
Olakšaće se pristup specijalistima za reproduktivno zdravlje, svim Meksikankama biće podeljena “knjiga prava” preko koje će moći da se upoznaju kako da odbrane svoju slobodu i pravo, sledi „proširenje“ penzionog fonda za starije od 60 godina. Proradiće poseban program za zdravije rano detinjstvo i prvih hiljadu dana života, obezbediće se kućna nega starijim osobama. Sheinbaum najavljuje da će Meksiko postati naučna sila i da će promovisati inovacije u svim oblastima.
Zalagaće se za 40-časovnu radnu nedelju, pravo koje su radnički pokreti po svetu još pre stotinak godina osvojili, ali je ono u međuvremenu nestalo.
Spisak poslova koje radi boljeg života svih građana može da uradi jedna istinski levičarska vlada se ovim ne iscrpljuje. Da ovolika obećanja nisu samo prazna priča, pokazuju i rezultati koje je ostvarila administracija Lopeza Obradora. Samo za prve četiri godine levičarske vlade (2018-2022) više od pet miliona Meksikanki i Meksikanaca izbavilo se iz siromaštva. Tome je najviše doprineo zakon o povećanju minimalne dnevnice. U istom tom periodu minimalna dnevna naknada povišena je sa 4,5 na 14,5 dolara.
Najveća primedba koja se upućuje Obradoru je što nije uspeo da suzbije bujanje nasilja narkokartela. Njegova politika oličena u paroli “zagrljaji, a ne meci” nije ublažila krvave obračune.
Kako region prima signale iz Meksika
Hoće li ubedljiva pobeda meksičke doktorke uticati na turbulentni region Latinske Amerike, gde se sukobljavaju i razjedinjuju levičarske opcije, dok ekstremna desnica osvaja veliki broj glasova. To je pitanje koje tek počinju da analiziraju latinoamerički komentatori.
Kad god se u novijoj istoriji konsolidovala leva politička opcija, javljao se impuls da se ona pretvori u model za ceo region, ističe latinoamerički analitičar Rafael Rojas. To se svojevremeno desilo sa revolucionarnom Kubom, sa Salvadorom Allendeom u Čileu, sa sandinistima u Nikaragvi, Hugom Chavezom, njegovom bolivarskom revolucijom i takozvanim socijalizmom 21. veka.
Rojas, koji je inače autor nekolikih radova o latinoameričkim revolucijama, uočava da je zvanična meksička levica sa nekim od neobičnih novih zakona koji po nekim mišljenjima doprinose “militarizaciji društva i politizaciji pravosuđa”, obezbedila “hegemoniju” koja garantuje produženu rekonstrukciju sistema u zemlji. U Meksiku se vladin program javne politike shvata kao “novi nacionalni projekat”, a ne kao reformska sekvenca vlade na vlasti.
Moglo bi se očekivati da se, kako oprezno analiziraju latinoamerički znalci, učvršćivanjem levičarske vlasti u Meksiku, “razvodne razlike između autoritarne i demokratske levice u regionu”. Događaji u Meksiku mogli bi tako da doprinesu jedinstvenijem levičarskom frontu.
Iako ima mišljenja da će nova predsednica u svemu slediti svog prethodnika, a njeni biografi, kao i oni koji je dobro poznaju, ističu da će Claudia Sheinbaum svoje odluke donositi sama, pošto dobro prouči sve činjenice.
Jorge Zepeda, jedan od biografa nove predsednice, svedoči da je Claudia Sheinbaum deo moderne levice evropskog tipa, koja je zabrinuta za ljudska prava, ekologiju, rodnu i seksualnu raznolikost. Ona, po Zepedi, prevazilazi politički model Lopeza Obradora, “milenarističke” levice.
“Ona je posvećena nauci. Nije opsednuta težnjom da njeno ime ostane u istorijskim udžbenicima. Želi da svakog dana radi odgovorno, i živi u skladu sa etičkim i moralnim normama u koje veruje”.
Meksiko će, sa Claudijom Sheinbaum, očekuje se, postati referenca za obuzdavanje nove latinoameričke (ekstremne) desnice poput one u Argentini, na čijem je čelu Javier Milei koji ukida redom sva socijalna davanja i sve javne službe pretvara u profitabilne korporacije, ne osvrćući se na sirotinju.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.