Glumci, profesori i novinari u Srbiji su ponajveći ‘izdajnici’

Stara praksa nazivanja izdajnicima svih koji ne misle kao predstavnici vlasti ili kritikuju vlast u Srbiji oličenu u predsjedniku te zemlje Aleksandru Vučiću naglo je oživljena paralelno sa objavljivanjem najnovijih sporazuma Kosova i Srbije. Proizvodnja “izdajnika”, koja kreće targetiranjem iz vrha države, koja zapravo nikad nije ni prekidana, naravno, ima veze sa onim što se naziva “izdajom Kosova”, za koju dio opozicije krivi upravo Vučića, koji se odavno samoproglasio za najvećeg patriotu, “koji nikad neće izdati Kosovo”. Ali, nije ovdje riječ o “nadgornjavanju” političara – uostalom, to im je i posao – nego o nečemu mnogo opasnijem i podmuklijem.

Izdajnicima, što je u srpskom tradicionalnom društvu najgora stigma koja se može zamisliti, sada se nazivaju i glumci, profesori, novinari i mnogi drugi. Na stubu srama najprije se našlo troje mladih profesora Fakulteta političkih nauka koji su namjeravali razgovarati sa albanskim kolegama iz Prištine, potom im se pridružio glumac Miloš Janketić, sin poznatog glumca Mihajla – Miše Janketića, tvrdnjom da u Srbiji nikad neće biti bolje, a onda je obnovljen pravi rat protiv novinara svih medija koji nisu na platnom spisku države, ali jesu na spiskovima izdajnika koje pravi i uređuje premijerka Ana Brnabić lično. I, bezbeli, dostavlja svom “šefu”, zna se kome.

‘Kupi kofere, ovdje nikada neće biti bolje’

“Odavde bi trebalo otići. Pokupiš kofere, kupiš avionsku kartu u jednom pravcu i zapališ odavde. Ovdje nikada neće biti bolje. Digla mi se kosa na glavi od Facebook aktivista. Izađite, braćo, na ulicu, kao ovi veliki Srbi kojima su puna usta Kosova. Skupite se, junaci, idite tamo pa se rokajte. Nemojte nas da maltretirate”, izjavio je Marko Janketić, i namah se našao na vrhu internetskog lova na vještice; pardon, na izdajnike. U razgovoru za Televiziju Nova, mladi glumac je rekao kako bi volio da njegove kćerke žive u društvu “koje nije obespravljeno i gde institucije imaju svoju ulogu”. “Živimo u društvu koje ne funkcioniše. Nije prije deset godina bilo bolje; da je bilo, ne bi sada bilo gore, eto, tako bih to rekao”, neke su od glumčevih riječi, dočekanih “na nož” od onih koji smatraju kako to nije kritika vlasti, nego “pljuvanje svoje zemlje”.

Oglasila se i Markova majka, glumica Svetlana Knežević, koja je ustvrdila kako ovo nije prvi put da neko iz njene porodice zbog svog stava ili mišljenja bude napadan. “Nije mi prijatno, ali vodim se onom ‘psi laju, a karavani prolaze’. Miša i ja smo se trudili da odgojimo slobodnomisleće ljude i izgleda da smo u tome uspeli. Nikada u našoj porodici nije bilo klimoglava i ostajemo zauvek svoji i pravdoljubivi. Marko svoj posao radi pošteno svom svojom snagom i talentom. Sigurna sam da bi se njegov otac danas ponosio njime”, rekla je Svetlana Knežević.

Slučaj Marka Janketića podsjetio je na glumce koji su prije pet godina predvodili ulične proteste u Beogradu. Branislav i Sergej Trifunović, plus Nikola Kojo i Radoslav Milenković, ko se još toga sjeća, bili su korifeji protesta i otvoreno govorili o padu i propasti srpskog društva. Naravno da su zbog toga stigmatizirani od “nedavača Kosova”, što je najnovija sintagma za mnoge u vlasti i opoziciji, ali i među “običnim svijetom”, koji, umjesto sadašnjosti i budućnosti, radije biraju život u prošlosti i mitovima.

‘Nečastivi’ na Fakultetu političkih nauka u Beogradu

Kosovo je “zbog izdaje” indirektno postalo tema i na Fakultetu političkih nauka, gdje je trebalo da se razgovara o različitim aspektima srpsko-kosovskih odnosa, od uloge religije i politike u postkonfliktnom Kosovu, poređenja ljevice na Kosovu i u Srbiji iz feminističke perspektive, integraciji i ulozi srpskog civilnog društva na Kosovu. Susret predstavnika dvije akademske zajednice iz Beograda i Prištine, međutim, otkazan je bez prevelikih objašnjenja, ali očigledno pod pritiscima i u strahu od eventualnih incidenata.

Ono što je mogao vidjeti svako ko je prolazio pored Fakulteta političkih nauka u Ulici Voje Ilića na Voždovcu bili su izlijepljeni plakati sa fotografijama i imenima vanrednog profesora Marka Vekovića, docentice Jelene Lončar i docenta Stefana Surlića, na kojima je velikim crvenim slovima pisalo “izdaja” iznad grba bivše Oslobodilačke vojske Kosova. Treba li reći kako su upravo rečeni “izdajnici” izabrani da u okviru akademske razmjene razgovaraju sa albanskim kolegama sa Filozofskog fakulteta u Prištini.

Simptomatično je kako ni u zvaničnom saopštenju Fakulteta političkih nauka o otkazivanju skupa nije bilo ni riječi o razlozima otkazivanja. Zanimljivo je i da nikakave ozbiljnije istrage o tome ko je targetirao troje mladih i ugladnih beogradskih profesora ili, naprimjer, ko je štampao i lijepio plakate na kojima su prozvani kao “izdajnici” – nije bilo. Đavo je očigledno i ovaj put bio naoružan podrškom onih koji bi sa Albancima i dalje kopali sve dublje rovove, a ne gradili mostove mira i tolerancije. Nevolja je u tome što u Srbiji u novije vrijeme nazivanje “izdajnicima” više ne dolazi isključivo sa desnice ili ultradesnice, nego iz svih dijelova političkog spektra.

Profesori i asistenti targetirani na banderama

Beogradski nedjeljnik Vreme je, pozivajući se na nezvanične izvore, objavio kako je na odluku da se skup otkaže presudno uticalo “negodovanje unutar i izvan Fakulteta političkih nauka” te da je susret srpskih i albanskih profesora na državnom fakultetu zapravo “promovisanje Kosova”. Mreža akademske solidarnosti i angažovanosti osudila je nacionalistički napad na tri profesora Fakulteta političkih nauka, kojemu su prethodili natpisi u žutoj štampi, koja je, po već ustaljenom modelu gađanja i spinovanja, lažno optuživala Fakultet političkih nauka za priznavanje Kosova.

Mnogi profesori i studenti solidarisali su se sa proskribiranim kolegama na protestu isped zgrade fakulteta, a oglasila se i opoziciona stranka Zajedno, koja tvrdi kako svjedočimo “intenzivnom targetiranju ljudi koji se ne uklapaju u projektovanu politiku naprednjačkog režima”. “Na banderama i asfaltima pojavljuju se slike i natpisi protiv ekstremnih desničara, ali su na meti i proevropski i demokratski politički akteri i javne ličnosti koji smatraju da se rješenje kosovskog pitanja mora zasnivati na politikama mira i solidarnosti”, izjavila je Biljana Stojković, kopredsjednica te stranke.

Đorđe Pavićević, profesor Fakulteta političkih nauka i poslanik stranke Ne davimo Beograd, u izjavi za list Danas ocijenio je kako u ovom slučaju “postoji i dodatno zabrinjavajuća dimenzija, jer se radi o mladim nastavnicima i ekstremističkoj grupi verovatno studenata koji ne biraju sredstva da ih spreče da obavljaju svoj posao”.

Medijski tajkun koji ima hladnjače za voće

Ima jedna profesija čiji se zdraviji dio već duže od 30 godina redovno naziva izdajnicima ili stranim plaćenicima. Zna se koja, ona novinarska. Posljednjih godina izdajničkim imenom nazivaju se isključivo oni novinari koji rade u “tajkunskim medijima”, a to su svi koji rade u kompaniji United grupe, odnosno televizijama N1 i Nova ili listovima Danas i Nova, odnosno njihovim portalima. Najveći dio njih nikad nije ni vidjela ni čula vlasnika te kompanije Dragana Šolaka, kojemu se zamjera sve, pa čak i to što živi u Luksemburgu.

Domaće tajkune, naprimjer Željka Mitrovića, vlasnika Pinka, ili Dragana J. Vučićevića, vlasnika tabloida Informer, pritom, niko ne naziva tajkunima, zna se iz kog razloga. Uz još neke tabloide, smatraju se perjanicama onoga što se oduvijek ispravno smatralo linijaškim diskursom. Pritom im je dopušteno da svakodnevno pljuju, psuju, vrijeđaju, kleveću, spinuju i rade brojne druge gadosti s one strane zakona i novinarskih kodeksa.

Sve do jednog trenutka, kada Vučićević odbije platiti 200.000 dinara (1.670 eura) globe po sudskoj presudi. Tužio ga je kolega Jugoslav Ćosić, urednik Televizije Insajder, jer ga je Vučićević nazvao “šiptarskim plaćenikom”, što je otprilike najširoj publici isto kao i izdajnik. Što će reći – neprijatelj. Elem, spomenuti tajkun – ne Šolak, nego Vučićević – za kojeg se tvrdi da u vlasništvu, osim novina, ima i hladnjače za voće, navodno je odlučio da nije kriv i da neće platiti kaznu, koja je, kako zakon nalaže, u međuvremenu zamijenjena zatvorskom.

‘On kao hoće u zatvor, a oni mu kao ne daju’

“Hoću u zatvor!”, uzviknuo je Vučićević, koji je namah umislio da je onaj kralj tabloida Rupert Murdoch, koji je na početku karijere kupio dva hotela. Ko se ne sjeća, Murdoch je u jedan smjestio redakciju, a drugi je odmah zapalio, kako bi prvi imao ekskluzivnu vijest o požaru. Naravno, vlasnik “Informera” koji se nekad davno znao kandidirati i za predsjednika bivše Savezme republike Jugoslavije, krenuo je u zatvor sa samo jednom idejom – da napravi igrokaz ispred rešetaka. S jasnom porukom: kad mogu ja, mogu i ovi silni izdajnici.

Nije Vučićević u ovoj priči o izdajnicima bitan. Uostalom, raskrinkao ga je ponajbolje glavni urednik Danasa Draža Petrović mnogo prije nego što će drugog zatvorskog dana Vučićevićeva supruga uplatiti globu i supruga spasiti tamničenja. Kada je na početku rata u SFRJ, piše Petrović u svojoj kolumni “Mandela za mentole”, novinar Jutela Ivica Puljić na vojnom položaju u nekoj slovenačkoj vukojebini pitao vojnika Bahrudina Kaletovića: “Šta se ovdje dešava?“, on mu je odgovorio: “Koliko ja kužim to, oni kao hoće da se otcjepljuju, a mi im kao ne damo…“

Kada bi ovih dana neko u Srbiji pitao šta se to trenutno dešava s Vučićevićem, većina bi odgovorila: “Koliko ja kužim to, on kao hoće da ide u zatvor, a oni mu kao ne daju…” E sad, pošto sasvim nepotrebna državna buka ispred zatvora u Bačvanskoj izgleda nije bila suviše glasna, u proizvodnju izdajnika uključila se po specijalnom zadatku i premijerka Brnabić, koja je, čitaocu nije teško pogoditi, protiv “zlih” novinara koji prave novine i televizijske programe ni nalik onima koji targetiraju sve koji iole napišu i objave kritički tekst protiv nje, a naročito njenog šefa.

Na kojim se naslovnicama najviše pojavljuje Vučić

Javno je kod jednog drugog tajkuna, odnosno Televiziji Pink, objavila kako je “njen posao” da broji na koliko se naslovnica novina našao Aleksandar Vučić. “Moj posao je da pokažem sve licemerje, jer sutra kad pročitaju laž objavljenu u tim medijima, neko će se zamisliti. Nisam ja prerano mnogo vremena na to potrošila, to je svakako pomogao moj tim”, ustvrdila je premijerka.

Kada su mediji koji nisu pod kontrolom vlasti objavili kako se u pet domaćih tabloida (Informer, Srpski telegraf, Večernje novosti, Alo i Kurir),  Vučić u prošloj godini na naslovnim stranama pojavio 851 put, premijerka je uzvratila udarac. Na svom Twitter nalogu je napisala: “U utorak sam obećala da ću u narednih 48 sati pokazati da je Aleksandar Vučić najčešće na naslovnim stranama tabloida Danas i Nova, a ne nekih drugih. Mi iz SNS-a držimo reč. U 2023. Aleksandar Vučić je bio na neverovatnih 85 odsto naslovnih strana Danasa i čak 77 odsto Nove! Ubedljiva pobeda! Sve čestitke.”

Specijalna izvjestiteljka Ujedinjenih nacija za slobodu izražavanja Irene Khan, za samo nekoliko dana boravka u Beogradu, međutim, ustvrdila je da upravo političari i javni funkcioneri šire toksični javni diskurs u Srbiji. “U Srbiji postoji jaz između onoga što je na papiru, to jest zakonskog okvira u kojem mediji rade i prakse u kojoj dominira toksični javni diskurs, u kojem institucije ne uspijevaju osigurati bezbjednost novinara i osuditi govor mržnje”, rekla je izvjestiteljka.

Što je više medijskih ‘izdajnika’, teško je doći do pravog

Njen je zaključak da se toksični javni diskurs koji dolazi od političara i javnih funkcionera pojačava kroz tabloide, a na meti su mediji, branioci ljudskih prava, manjine, LGBTQ osobe i oni koji su neistomišljnici vlasti. “Novinari se obilježavaju kao strani agenti, izdajnici i neprijatelji države i to podriva povjerenje javnosti u medije i povećava mogućnost napada i prijetnji na novinare, ugrožava slobodu medija i demokratsku debatu te vodi ka autocenzuri novinara”, rekla je Irene Khan i podsjetila da “sloboda izražavanja nije dozvola za maltretiranje, zastrašivanje ili prijetnje neistomišljenicima”.

Ni premijerka, ni njen ekspertski tim, niti bilo ko iz državnog vrha nije komentirao ovaj nalaz Irene Khan. Valjda su prezazuzeti brojanjem članaka o Vučiću. Kao da još nisu shvatili da to predsjedniku Srbije savršeno odgovara. Što je više medijskih “izdajnika”, lakše mu je da se izbori sa onima koji upravo njega vide kao “izdajnika”.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere