Samovlašće Vučića, ustašluk Thompsona i ekipe, ali i najpoznatijeg rušitelja temelja BiH imaju isto mjesto rođenja – Evropu koja je odavno stavila znak jednakosti između fašizma i antifašizma.
Cijeli Sadržaj
Pod studentskim blokadama i pritiscima Srbija se promijenila. Ne mnogo, ali se promijenila.
Priča o Srbiji kao ‘ekonomskom tigru’ je naglo počela da se kruni, što je pokazao i prvomajski protest otvarajući zaboravljeni set pitanja iz oblasti radništva, radničkih prava i pravde.
Danima su ‘šef svega’ u Srbiji i pripadajuće mu ‘medijske trovačnice’ zastrašivale građane velikim nasiljem, državnim udarom, vojnim pučem i građanskim ratom – desilo se suprotno.
Iako je odvojena od države, Crkva ima svoje političke, finansijske, ekonomske i druge interese koji bi mogli biti ugroženi ukoliko bi otvoreno podržala studente i sve građane u njihovim zahtjevima.
Ana Brnabić je postala jedno od najubojitijih ‘šefovih’ oružja u verbalnom ratu protiv neistomišljenika – ovaj put studenata.
Studenti neće da pričaju s Vučićem jer ‘nije nadležan’, a on odbija razgovarati s opozicijom o prijelaznoj vladi i zajedničkoj pripremi izbora za koje se neće unaprijed znati da su pokradeni.
Srbija se ponovno podijelila na one koji u protestima studenata vide pravu bajku i one koji vjeruju u priču o uspjehu, koja im se svakodnevno servira.
U Božićnoj poslanici beogradski nadbiskup poručio da se ne smije zaboraviti tragedija u Novom Sadu, očigledno izazvana ljudskom greškom i nemarom.
Lov na ‘sumnjiva lica’ i ‘balkanske špijune’ današnjice nastavljen je na isti ili sličan način – samo drugim sredstvima.
