Činjenice ili izmišljotine: Izraelu su potrebne lažne medicinske sestre da opravda ubijanje beba u Gazi
Izrael zna da rizikuje gubitak globalne podrške zbog ubijanja djece. Zato se okreće dezinformacijama na društvenim mrežama, taktici koja je traljava, ali često efikasna.
Svakih 10 minuta, jedno dijete u Gazi biva ubijeno. Od 7. oktobra, Izrael je ubio više od 4.000 djece. Sada, u bolnici Al-Shifa u Gazi, umiru prijevremeno rođene bebe jer je ova ustanova bez struje nakon više od mjesec dana izraelske opsade i ne može koristiti inkubatore.
Izrael zna da rizikuje da izgubi međunarodnu podršku zbog ubijanja djece koje je u toku. Zapadni saveznici kao što su francuski predsjednik Emmanuel Macron i kanadski premijer Justin Trudeau, koji su do sada čvrsto stajali uz Izrael, u prošloj su sedmici javno zatražili od izraelske vlade da prestane ubijati djecu, iako je Macron od tada ublažio ton.
Shodno tome, izraelska propagandna i dezinformacijska mašinerija pronalazi nove načine da opravda ubijanje djece i bombardovanje zdravstvenih ustanova.
Obično je prvi odgovor Izraela na optužbe za zločine poricanje. Kada to propadne, druga strategija je da okrivi Hamas ili druge palestinske oružane grupe za smrt Palestinaca.
Izrael nije odustao od tih strategija, ali isto tako pokušava direktno povezati palestinsku djecu s Hamasom i, samim time, njih i mjesta na kojima se skrivaju, nastoji prikazati kao legitimne mete.
Okrivljavanje Hamasa
Jedanaestog novembra, službeni profil izraelskog Ministarstva vanjskih poslova na arapskom, objavio je video na kojem medicinska sestra, očito uznemirena, govori o tome kako je Hamas preuzeo bolnicu Al-Shifa i uzeo svo gorivo i morfij. Na tom snimku, ona tvrdi da zbog Hamasa, koji je ukrao morfij, ona nije mogla upotrijebiti isti na petogodišnjaku koji je zadobio frakturu.
Jasno je da je ovaj snimak, koji je podijeljen na platformi X više hiljada puta, lažan. Osoblje u blizini ne prepoznaje medicinsku sestru sa snimka, čime se baca sumnja na njen identitet i ulogu. Robert Mackey, novinar istraživačke agencije Forensic Architecture, razgovarao je s tri člana organizacije Ljekari bez granica koji rade u bolnici Al-Shifa i niko od njih je nije prepoznao.
Pomenuti snimak je gotovo komičan u svoj svojoj apsurdnosti. Akcenat medicinske sestre nije bio palestinski, a njene riječi su se savršeno uklapale u priču izraelske vojske o tome kako Hamas krade gorivo iz bolnica.
Osim tog, strateško stavljanje loga palestinskog Ministarstva zdravstva bio je prepredeni pokušaj da se pogrešno navede ili kreira zamka za obavještajne podatke otvorenog izvora. Sumnju su pojačavali zvučni efekti bombardovanja i njena besprijekorno čista bijela uniforma i savršena šminka, koji se ne uklapaju u navodno haotično okruženje.
Svrha snimka bila je jasna: okriviti Hamas za patnju djece i pružiti legitimitet za tvrdnje izraelske vojske da Hamas koristi civile i djecu kao živi štit.
Nakon nekog vremena, kada su prozivali izraelsku vladu zbog pomenutog videa, Ministarstvo vanjskih poslova tiho je obrisalo post, bez objašnjenja.
Ali, širenje dezinformacija koje se poslije brišu, postalo je uobičajeno, povlačeći za sobom pitanje: zašto je propaganda izraelske vojske tako traljava? Zar Izrael na ovaj način ne rizikuje gubitak kredibiliteta?
Ne, jer koristi ove prakse nadmašuju cijenu. Stara izreka koja kaže: „Dok istina obuje cipele, laž proputuje pola svijeta“, govori nam sve što trebamo znati o propagandi. Nije istinitost ključna, nego brzina i prvenstvo.
Kontrolisati narativ znači plasirati informacije brže od neprijatelja i učiniti ih senzacionalnim, nevezano za to je li riječ o činjenicama. Jedna studija je pokazala da 86 posto ljudi ne provjerava istinitost vijesti koje vide na društvenim mrežama.
Jednom kada lažna vijest postane viralna, ljudi koji je vide vjerovatno neće pogledati verziju sa provjerenim činjenicama. Publika za takve snimke nisu pronicljive osobe koje provjeravaju istinitost navoda. U slučaju Izraela, većina publike su govornici engleskog jezika sa Zapada koji neće primijetiti lažni akcenat i nemaju razloga vjerovati da su te informacije lažne.
Važno je imati na umu da propaganda ne mora biti sofisticirana da bi bila efikasna, samo brza i senzacionalistička. Društvene mreže su savršene za to.
Djeca koja su puna mržnje i koja čitaju Hitlerovu knjigu
Osim okrivljavanja Hamasa, pomalja se još jezivija faza u legitimizaciji izraelskog ubijanja djece – pokušaj da se palestinska djeca ocrne kao konzumenti zle, antisemitske propagande, da se predstave kao djeca koju obučavaju samo da postanu ‘teroristi’.
Zvanični izraelski profil na arapskom, petog novembra je objavio karikaturu koja pokazuje da Izrael odgaja djecu s ‘ljubavlju’, dok Hamas hrani bebe u Gazi ‘mržnjom’.
Potom je, u ponedjeljak, zvanični izraelski profil Ministarstva vanjskih poslova na platformi X objavio da je izraelska vojska pronašla primjerak Hitlerove knjige ‘Moja borba’ (Mein Kampf) u dječijoj sobi u Gazi. ‘Pronalazak’ te knjige, nove i sa besprijekornim bilješkama i naglašenim nekim dijelovima, bio je pokušaj da se pojača narativ o tome kako palestinsku djecu hrane mržnjom, i kako se ne mogu iskupiti i stoga su validne mete za ubijanje.
Knjiga Moja borba predstavlja oličenje antisemitizma. To je Hitlerova autobiografija. Značaj ove poveznice shvatit će mnogi na Zapadu, koji su često željena publika izraelske propagande. Upotreba te knjige, čijim je primjerkom teatralno mahao izraelski predsjednik Isaac Herzog, pokazuje da Izrael pokušava prikazati stariju palestinsku djecu kao antisemite ispranih mozgova – to je jednostavan alat kojim se jača taj narativ.
Bunker ispod dječije bolnice
Izrael je u ponedjeljak navečer udvostručio svoje pokušaje da opravda svoje napade na djecu. Izraelska vojska je objavila snimak na kojem njen glasnogovornik Daniel Hagari hoda po navodnom Hamasovom bunkeru ispod dječije bolnice Al-Rantisi u Gazi. U jednoj od tih scena, Hagari kleči pored puški, granata i drugog oružja, sa dječijim crtežom drveta u pozadini.
Na drugom snimku, također navodno iz podruma bolnice Al-Rantisi, Hagari skreće pažnju na stolicu i ostatke konopca za koji tvrdi da je korišten za vezivanje talaca. Nakon tog, pokazuje na flašicu za bebe koja leži iznad razvodne kutije sa logom Svjetske zdravstvene organizacije.
Suprotstavljanje dječije nevinosti simbolizirane crtežom ili flašicom i oružja služi da da legitimitet izraelskom narativu o Hamasu kao nehumanim ‘teroristima’ koji koriste djecu i bolnice kao živi štit ili zarobljenike. To se, potom, koristi da se opravdaju izraelski napadi na civilne mete – čak i ako su ugroženi životi djece i čak i ako je UN-ova organizacija uključena u priču.
Međutim, jasno se vidi da je video propagandni trik. Hagari pokazuje na tablu na kojoj je nešto ručno pisano na arapskom, okačenu na zid. Hagari potom objašnjava da su tu navedena imena boraca Hamasa. „Ovo je lista čuvara na kojoj svaki terorista upisuje svoje ime i svaki terorista ima svoju smjenu kada čuva ljude koji su bili ovdje“.
Jedini problem je što ništa od tog nije zaista napisano na tabli. Tamo su bili ispisani dani u sedmici.
Zašto Izrael ovo radi?
Tokom vikenda, Izrael je dao bolnici Al-Shifa neznatnu količinu goriva, nakon što je nametnuo potpunu blokadu Pojasa Gaze od 7. oktobra koja je ugrozila rad medicinskih ustanova.
Direktor bolnice Muhammad Abu Salmiya kazao je da s ovim pokušajem da osigura nešto goriva „Izrael želi pokazati svijetu da ne ubija bebe“.
Ali sada kada Izrael više ne može negirati ubijanje palestinskih beba, on njihovo ubistvo pokušava predstaviti kao legitimno. U svom djelu o ‘teoriji restauracije imidža’, William Benoit ovo naziva ‘reduciranjem prekršaja’. Jednostavno rečeno, okrivite žrtvu ili učinite da izgleda kao da je žrtva zaslužila da pati.
Uporedo s rastom broja poginulih raste i broj bizarnih pokušaja da se krivica prebaci na nedužne žrtve.
Ali, nema te količine isceniranih snimaka ili podmetnutih „dokaza“ koja može zamagliti istinu. Stotine djece ginu u Gazi, njihovu krv prolijevaju izraelske bombe, meci i opsada.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.