Palestino, ujedini se ili umri

Nova fanatična izraelska administracija stavlja na test stare, mlatarajuće lidere Palestinaca – i ovo bi mogao biti konačni test. Njihov odgovor će odrediti budućnost Palestine, Izraela i cijelog Bliskog istoka.

Koalicija religioznih cionističkih i ekstremno desničarskih stranaka Izraela odbacuje palestinsku državotvornost i tvrdi kako ima ekskluzivna prava nad svom historijskom Palestinom. Gazi sve ranije dogovore i priprema se anektirati što je više moguće Zapadne obale koja je kičma buduće palestinske države.

Ovosedmična provokacija i ulazak izraelskog ministra nacionalne sigurnosti Itamara Ben-Gvira u kompleks džamije Al-Aksa je samo početak duge kampanje poticanja i eskalacije nasilja dok ova piromanska vlada ne izazove požar u Palestini.

Palestinska reakcija je do sada bila, najbolje rečeno, blaga. Politički podijeljeni, diplomatski izolirani i nevjerovatno nepopularni, palestinski lideri odlučili su se za iste, prazne fraze i slogane, te umarajuće manevre. Dokazali su se nesposobnim da odgovore na izazov i bezvoljni da urade ono što se mora uraditi suočeni sa prijetnjom.

Šta zaslužuju Palestinci

Njihov apel UN-u za spas smrdi na očaj i bijeg od stvarnosti. Nije pobjeda izmoliti još jednu rezoluciju kada prethodne rezolucije sakupljaju prašinu u sjedištu UN-a. Ako je historija ikakva vodilja, izraelska tvrdokornost i agresija samo su rasle sa svakom rezolucijom.

Boli me gledati samodopadne palestinske glasnogovornike kako govore o neizbježnom „kraju aparthejda“ ili o „propasti cionističkog režima“ kada, u stvarnosti, Izrael postaje najmoćnija država Bliskog istoka i jedna od najbogatijih na svijetu dok Palestina postaje siromašan, propao i raspali entitet.

Nakon više od sedam decenija otimanja, pet decenija okupacije i tri decenije razvučenih pregovora, Palestinci zaslužuju više od svođenja njihovih prava i sloboda na snove, želje i političke maštarije. Zaslužuju vrijedno, odgovorno i jedinstveno vodstvo spremno da se suoči sa izraelskom nepopustljivosti, zapadnom ravnodušnosti i drskosti zvaničnih Arapa.

Puno za tražiti? Možda.

No čim palestinski lideri shvate da UN nije zamjena za ujedinjenu naciju, da međunarodno pravo nije sinonim za međunarodno djelovanje i međunarodni savezi nisu zamjena za nacionalne veze, bit će spremni da se suoče sa izraelskim uraganom koji hita prema njima.

Zaista, međunarodna zajednica će uglavnom ostati indiferentna na njihove apele sve dok Palestinci ne naprave prave promjene na terenu za koje moraju, prvo i najvažnije, pomiriti se i ponovo ujediniti svoje napore.

Lideri Fataha iz Zapadne obale i lideri Hamasa iz Gaze moraju prestati žrtvovati nacionalnu borbu na oltaru njihove borbe za vlast. Moraju priznati da je svađa njihovih frakcija paralizirala narodnu borbu za slobodu, te da je nacionalno jedinstvo nezamjenjivo za nacionalno oslobađanje.

Krvave ruke ne donose spas

Ako se već moraju takmičiti, to ne treba biti za upravu otvorenih zatvora što su Zapadna obala i Pojas Gaze danas, već oko toga kako zajedno da okončaju okupaciju Palestine.

Prošlo je više od deset godina kada su se Fatah, Hamas i druge grupacije susretali po svjetskim prijestolnicama kako bi okončali spor iz 2006. godine. Postigli su brojne sporazume, posljednji od njih u Alžiru, koji su trebali dovesti do istinske nacionalne sloge. No, bez uspjeha. Njihove lične, frakcijske i ideološke razlike i dalje imaju primat u odnosu na zajedničku borbu protiv izraelske okupacije.

Njihovo vođenje sukobljenih regionalnih i međunarodnih agendi zbunjuje njihove prijatelje i tješi njihove neprijatelje. Možda se predsjednik Mahmoud Abbas može pohvaliti za povezivanje sa Washingtonom ili nedavno očajničko traženje spasa u Moskvi, no Hamasovo traženje pomoći i iskupljenja u Damasku i Teheranu je bilo kratkovido – čitajte katastrofa.

Traženje takvih odnosa potkopava, čak i izdaje, osnovne vrijednosti iz srca palestinske borbe, tačnije borbe za pravdu. Nasilnici krvavih ruku i cinici nikada nisu dobri spasitelji. Nikada.

Obje strane moraju prerasti svoje suprotstavljene pristupe sukobu – ništa osim diplomatije protiv sve osim diplomatije – u svjetlu sve veće izraelske nepopustljivosti koja traži palestinsku predaju kao preduvjet diplomatije.

Niko ne govori kako palestinski lideri ne trebaju tražiti umiješanost UN-a i međunarodnu pomoć njihovom cilju. Čak suprotno. No, takva podrška treba biti kanalizirana i instrumentalizirana kroz dobro formiran nacionalni plan i strategiju za oslobađanje i koji je dat javnosti na glasanje.

Od 2006. godine, i Abbas i lideri Hamasa vladali su kao nesposobne autokrate, pretjerano ovisni o stranim silama. Vrijeme je da se to promijeni, ali ne tako što se Palestinci tjeraju na nove izbore pod okupacijom koji dijele ljude već kroz formiranje i jačanje jedinstva kroz glasanje naroda.

Gdje je jedinstvo, tu je i pobjeda

Kada velika većina Palestinaca podrži takvu jedinstvenu agendu, nijedna regionalna niti međunarodna sila, uključujući Izrael, neće moći ignorirati, dijeliti ili ucjenjivati Palestince zbog svojih licemjernih planova.

Ujedinjeni, nacionalni lideri bi mogli uvesti bezgranični kapacitet i spremnost Palestinaca u borbu za njihov cilj, kao i strastvenu i veliku podršku arapskog naroda Palestini i protivljenu Izraelu. Zajedno, oni će natjerati izraelske fanatike da zažale što su poveli krstaški rat protiv Palestine.

Ujedinjeni, Palestinci će biti ponovo osnaženi i bolje opremljeni da se suprotstave fanaticima koji vladaju Izraelom koristeći sva neophodna sredstva. Ne smijemo zaboraviti kako je palestinsko jedinstvo u prvoj palestinskoj Intifadi natjeralo i Izrael i SAD da priznaju i pregovaraju sa PLO, te da je njihovo jedinstvo u drugoj Intifadi natjeralo protivnike, iako samo teoretski, da prihvate dvodržavno rješenje.

Ujedinjeni, oni mogu izgraditi mostove sa Palestincima u Izraelu i stupiti u kontakt sa drugim razočaranih Izraelaca i Jevreja koji se protive fašizmu i podržavaju slobodu i pravdu Izraelu i Palestini.

Zajedno, oni imaju bolju poziciju za dobijanje međunarodne podrške sada kada se nova izraelska Vlada suočava sa većom i pomnom pažnjom onih koji ih podržavaju u SAD-u i drugdje na Zapadu. Gdje ima jedinstva, ima i pobjede.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.