Kome Erdogan poručuje: ‘Možda ćemo doći iznenada jedne noći’?

Erdogan je uputio Grčkoj riječi iz jedne turske pjesme, često emitirane u medijima prije rata kako bi se poslalo upozorenje grčkoj strani da se Turska nije šalila prije vojne operacije na Kipru 1974.

Erdogan je upotrijebio istu rečenicu kao upozorenje protiv Kurdistanske radničke stranke i Stranke demokratske unije (EPA)

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan poslao je vrlo oštru poruku Grčkoj u svom govoru održanom u provinciji Samsun povodom Sajma tehnologije i svemirske industrije (Teknofest), koji je organizirao njegov zet Selcuk Bayraktar, programer i proizvođač dronova.

Žestina ovih poruka dočekana je s velikim iznenađenjem i zabrinutošću i u Evropi i u Grčkoj. Erdogan je u svom govoru otvoreno izjavio da neće oklijevati uvesti bilo kakve sankcije protiv Grčke ako ona pređe granice.

Ove izjave su tretirane kao otvoreno upozorenje i prijetnja, jer su iznesene u vidu fraze koja ima povijesne konotacije, a glasi: “Možda ćemo doći iznenada jedne noći”, koju je upotrijebio u svom govoru.

To su riječi iz jedne turske pjesme, često emitirane u medijima prije rata kako bi se poslala poruka i upozorenje grčkoj strani da se Turska nije šalila prije vojne operacije na Kipru 1974. godine.

Grčka i rimska strana tvrdile su da su te riječi isprazne i nisu uzimale u obzir mogućnost da Turska poduzme ozbiljan korak. Godine 1974, kada je Turska odlučila izvesti operaciju na Kipru, kada su turski muslimani na Sjevernom Kipru spašeni od grčkog progona, ova pjesma je ponovo emitirana na radiju.

Zbog toga ova rečenica ima svoje mjesto i značaj, posebno u tursko-grčkim odnosima, a njene konotacije mogu se smatrati vrlo lošima kada je u pitanju grčka strana.

Erdogan je upotrijebio istu rečenicu kao upozorenje protiv Kurdistanske radničke stranke i Stranke demokratske unije, koje su nedavno prijetile Turskoj na sirijskom teritoriju. I učinio je ono što je rekao.

Turski vojnici su zaista ušli iznenada tri puta u jednoj noći na sirijsku teritoriju. Ne samo da su nanijeli velike gubitke terorističkoj organizaciji, već su uspostavili sigurne zone za Sirijce u kojima nema terorizma.

Prema tome, kada Turska upotrijebi ovu rečenicu, vidimo da takvi postupci govore dovoljno da to više nije šala, te da prijeteća snaga citiranja ove pjesme prerasta u stvarnu prijetnju.

Upravo zbog toga su grčki mediji ove riječi dočekali s velikom panikom i zabrinutošću; počeli su optuživati Tursku za agresiju kao da se već dogodio napad, žaleći se na Tursku državama Evropske unije i NATO-u.

Međutim, Erdogan nije izgovorio ove riječi iznenada samo kako bi vodio ekspanzionističku politiku, već je to govorio zbog opetovanih grešaka Grčke. Uznemiravanje turskih ratnih aviona od grčke avijacije, a potom i sistemom S-300, doveo je do toga da se nivo napetosti u tursko-grčkim odnosima podigne na novu fazu.

Iskorištavanje Grčke

Predsjednik Erdogan, koji je upozorio Atinu riječima: “Prestanite naoružavati otoke, ne šalim se”, tokom vojnih vježbi “Efez 2022” održanih u Izmiru u junu; poslao je jasniju i oštriju poruku nakon ovih najnovijih uznemiravanja.

Pitanje je, dakako, vezano uz pokušaje grčkog “naoružavanja”, koji su nespojivi sa sporazumima na otocima, jer je uvjet bio da ti otoci, koji leže uz Tursku i koji su dati Grčkoj, budu nenaoružani.

Međutim, Grčka ne samo da instalira opasno oružje na ovim otocima, koji su vrlo blizu Turske, već također s vremena na vrijeme čini ozbiljne prekršaje protiv Turske.

Zapravo, svi vrlo dobro znaju da takvo prkošenje Turskoj ne dolazi zbog grčke snage i hrabrosti, već prije zbog činjenice da postoje drugi akteri koji žele iskoristiti Grčku kao ”proxy državu” protiv Turske, poput vođenja posredničkih ratova preko terorističkih organizacija.

Grčka, također, igra posredničku ulogu, u zamjenu za određenu naknadu u tom procesu, možda zbog ekonomskih problema s kojima se suočava; zbog čega Turska procjenjuje ovo pitanje u tom pravcu.

Kao dvije zemlje koje koriste Grčku kao posrednika, i SAD i Francuska imaju svoje razloge za te provokacije. Prije svega, Francuska nije zadovoljna time što Turska dobija moć u Libiji i Africi, a obje strane su u posljednje vrijeme doživjele mnoge probleme, smatrajući da je Turska razlog tome.

Ozbiljne napetosti koje su prošle sedmice prerasle u sukob u Libiji i odnijele živote više od 30 ljudi dogodile su se između skupina koje su zajednički radile protiv Haftarovih snaga, a iza ovakvog djelovanja stoji Francuska.

Obuzdati simpatije prema Turskoj

Macronova administracija nikada nije skrivala ljutnju zbog turskih aktivnosti u Libiji i njenog jačanja diljem Afrike. Prema tome, možda će tursko-grčki rat (jedan od najbržih načina da se obuzdaju simpatije prema Turskoj i Erdoganu koje se šire po cijelom afričkom kontinentu) poslužiti interesima Francuske u Africi i općenito na drugim mjestima.

Macron je također prije nekog vremena izjavio da je kontinuirana komunikacija Turske s Rusijom (kao jedine zemlje NATO-a koja nije prekinula odnose s Rusijom) u suprotnosti s interesima Francuske, dok u toj fazi francuski predsjednik nije skrivao namjeru da izolira Tursku iz zapadnog bloka.

Također, nije tajna da je SAD ozbiljno uznemiren samostalnim koracima Turske u vanjskoj politici. Amerika ovu situaciju tumači kao da joj Turska izmiče kontroli, zbog čega se vjeruje da je tursko-grčki rat, prema njihovom mišljenju, način da se Turska obuzda.

Erdogan je uputio svoju poruku snagama u tom kontekstu, kada je rekao: “Grčka nije naš sagovornik”, dok je držao govor na godišnjicu turskog rata za nezavisnost protiv Grčke, koji se dogodio prije 103 godine.

Pritom je zamolio ne samo Grčku, već i sile koje su tada stajale iza Grčke da shvate poruku u događajima koji su se desili prije 103 godine, kao i danas.

Povijest se opet ponavlja. Prije 103 godine Grčka se sukobila s Turskom, iako to nije bila sila koja se mogla ozbiljno shvatati u odnosu na Osmansku imperiju, a isto to čini i danas. Lekcija koju će naučiti neće se razlikovati od onoga što je naučila u historiji.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera