Izraelsko-iranski rat izlazi iz sjene

Iran je imenovao Mohammada Kazemija za novog šefa obavještajne službe Revolucionarne garde, umjesto general Hosseina Taeba, koji je tu dužnost obavljao 12 godina. Iako Teheran nije iznio jasne razloge za smjenu Taeba, uslijedila je uporedo s nizom atentata koji su izvedeni na istaknute iranske ličnosti unutar Islamske Republike. Teheran je optužio Izrael za umiješanost u te napade, što ukazuje na mogućnost da je smjena povezana sa sve većim neuspjehom iranske obavještajne službe da se suprotstavi ovim operacijama.

Imajući u vidu istaknutu ulogu koju je Taeb imao više od desetljeća u upravljanju dugim ratom u sjeni protiv Izraela i nadzoru obavještajnih aktivnosti Revolucionarne garde u regiji, Teheran iznenadnom promjenom vodstva obavještajne službe Revolucionarne garde želi riješiti problem velikog izraelskog obavještajnog prodora u sigurnosni sistem oko istaknutih dužnosnika u Revolucionarnoj gardi te ponovo uspostaviti pravila rata u sjeni s Izraelom.

(Ne)sporne iranske obavještajne aktivnosti u Turskoj

Ime generala Taeba spominjalo se u izvještajima izraelske obavještajne službe koji su nedavno procurili u medije. U njima se tvrdi kako je on nadgledao planiranje operacija čija su meta bili izraelski turisti i bivši diplomati u Turskoj. U turske medije je nedavno procurila vijest da su turske vlasti osujetile iranske napore da izvedu napade na izraelske državljane na svojoj teritoriji, što upućuje na pretpostavku da Turska ima informacije o ulozi generala Taeba u navodnim planovima.

Turski ministar vanjskih poslova govorio je na sastanku s izraelskim kolegom u Ankari prošle sedmice o sigurnosnim rizicima s kojima se Izraelci suočavaju u Turskoj. Rekao je da je Ankara poslala poruke koje su bile potrebne, ne ulazeći u njihove detalje. Teheran je već negirao izraelske optužbe, smatrajući to pokušajem narušavanja tursko-iranskih odnosa. Međutim, u svjetlu nedavnih informacija koje su procurile iz Turske u vezi s hapšenjem iranskih ćelija koje su planirale izvesti operacije protiv izraelskih državljana, može se primijetiti da se opasnosti ovog rata u sjeni počinju širiti na nova područja.

Nema ničeg novog u tome da Iran provodi obavještajne aktivnosti u Turskoj, s tim da su one ranije bile usmjerene na ciljanje protivnika i disidenata. Ankara i Teheran su uspijevali obuzdati posljedice takvog djelovanja putem kanala komunikacije između dvije države. Međutim, promjena koju je Iran napravio u smislu korištenja ovih aktivnosti u ratu u sjeni s Izraelom dodatno komplicira stvari u suzbijanju njihovih posljedica, bez obzira da li je riječ o ionako nestabilnim odnosima s Turskom ili dinamici rata u sjeni s Izraelom.

Revolucionarna garda više nema konkretnu izraelsku metu

Također, izraelske izjave o tome kako su Ankara i Tel Aviv uspjeli osujetiti navodne iranske operacije u posljednje vrijeme ne znači da opasnost od iranskog odgovora više ne postoji. Zapravo, izraelski dužnosnici ne kriju svoje uvjerenje da je Iran pojačao i nastavlja jačati svoje napore da izvodi napade na Izraelce u inostranstvu nakon atentata na istaknutog oficira Revolucionarne garde Hassana Khodayea u Iranu u maju. Također, vjeruju da Revolucionarna garda od sada više nema konkretnu izraelsku metu koju želi napasti, već će nastojati napasti bilo koju metu u inostranstvu kada se za to ukaže prilika.

Izraelski sigurnosni dužnosnici su u posljednje dvije sedmice govorili kako imaju dojam da Iranci toliko očajnički žele postići neka postignuća kao odgovor na atentate u Iranu te kako je svaki cilj sada postao legitiman sa njihove tačke gledišta. Prema tome, izraelske preventivne mjere ne mogu se usredotočiti samo na zaštitu diplomata koji rade u inostranstvu, ili čak na poslovne ljude koji će vjerojatno biti meta Teherana, već moraju uključiti svakog Izraelca u inostranstvu, posebno u Turskoj, između ostalogt uriste i obične građane.

Izraelska upozorenja već su potaknula hiljade Izraelaca da hitno prekinu planove za turistička putovanja u Tursku, ali još uvijek postoje hiljade onih koji će radije otputovati u Tursku i nastaviti planove, jer su skeptični po pitanju sigurnosnih upozorenja ili ne žele izgubiti novac. U svjetlu političke i medijske kontrapropagande koju Izraelci i Iranci obično koriste kao oružje u međusobnom ratu u sjeni, izraelske tvrdnje o sigurnosti Izraelaca u Turskoj i iransko poricanje može potpadati pod ovaj okvir.

Izraelski napadi na iransku prisutnost u Siriji i Libanu

Međutim, nedavni napadi na čijoj meti se našao Iran, uključujući atentat na Hassana Khodayea, smatraju se pokazateljem primjetne promjene u izraelskoj strategiji prema Iranu. Ranije su izraelske operacije unutar Irana bile ograničene na ciljeve povezane s iranskim nuklearnim programom, dok najnoviji atentati upućuju na to da se proširio opseg izraelskih nastojanja kako bi se obuhvatili i ciljevi koji nisu povezani s ovim programom.

Khodaye je, na primjer, bio istaknuti pripadnik Revolucionarne garde, a izraelski obavještajni izvještaji govore da je igrao ulogu u prebacivanju tehnologije bespilotnih letjelica i raketa Hezbollahu. Također, atentat koji je izveden na Khodayea bio je druga takva operacija za koju se zna da je izvedena na iranskoj teritoriji ove godine protiv cilja koji nije povezan s nuklearnim programom. Budući da rat u sjeni između Izraela i Irana dobiva na žestini i poprima sve veće razmjere u smislu osoba koje postaju meta napada i novih geografskih područja, može se reći da ovakva dešavanja nagovještavaju veće regionalne posljedice.

Izrael je u proteklom desetljeću usmjerio svoje napade na iransku prisutnost u Siriji i izvodio je operacije u Libanu protiv Hezbollaha. U julu 2019. godine je izveo zračne napade na vojnu bazu snaga Narodne mobilizacije u Iraku. Promjena izraelske taktike u ratu u sjeni, o čemu govori izvođenje operacija duboko unutar iranske teritorije i napadi na ciljeve koji nisu nužno povezani s nuklearnim programom, predstavlja značajnu eskalaciju. Također, to odražava promjenu u izraelskom pogledu na iranske prijetnje koje su uočene, koje se ne odnose više samo na nuklearni program, kao što je to bio slučaj do sada, već su se proširile i usmjerile na regionalnu ulogu Teherana.

Teheran pregovara o oživljavanju nuklearnog sporazuma

Ako su prijašnja pravila, po kojima se vodio ovaj rat u sjeni između dviju strana, držala taj sukob u određenim granicama i sprečavala ga da preraste u direktni rat, promjena ovih pravila povećava rizik od direktnog sukoba i daje mu širu regionalnu dimenziju, imajući u vidu mogućnost uključivanja više regionalnih aktera u taj sukob.

Štaviše, eskalacija rata u sjeni ne samo da utječe na taktička sredstva u njemu, već prijeti i daljnjim zaoštravanjem regionalne situacije. Ne bi bilo iznenađujuće da Izrael pribjegne ubrzavanju ritma svojih operacija protiv Irana u vrijeme kada Teheran pregovara sa zapadnim silama o oživljavanju nuklearnog sporazuma, jer je jedan od izraelskih ciljeva osujetiti ove pregovore.

Također, eskalacija se podudarila s naporima da se formira izraelsko-arapski regionalni blok sa sigurnosnim dimenzijama s ciljem suprotstavljanja iranskim prijetnjama u regiji, što povećava rizik od rata u sjeni u svjetlu činjenice da regija ulazi u fazu neizvjesnosti zbog znakova neuspjeha nuklearnih pregovora i tendencije Teherana da militarizira svoj nuklearni program. Tu su i novi momenti koji mijenjaju kartu regionalne geopolitike, zbog čega budućnost regije postaje sve ovisnija o faktoru izraelsko-iranskog sukoba. Ovo nagovještava velika regionalna previranja, koja mogu biti ozbiljnija od svega čemu smo svjedočili u regiji tokom proteklog desetljeća.

Budućnost regionalne sigurnosti ovisi o Teheranu i Tel Avivu

Rizik od sve veće eskalacije između Izraela i Irana po pitanju regionalne sigurnosti i stabilnosti povećava i to da Sjedinjene Američke Države, koje su desetljećima radile na sprečavanju izbijanja iransko-izraelskog sukoba, sada nastoje smanjiti angažman u regiji i fokusirati se na veliki geopolitički sukob s Rusijom i Kinom. Budućnost regionalne sigurnosti zbog toga prvenstveno ovisi o kalkulacijama donositelja odluka u Teheranu i Tel Avivu.

Dok pojedini propagiraju da će eventualni arapsko-izraelski sigurnosni savez povećati troškove koje Iran ima kao rezultat njegove neprijateljske politike prema zemljama regije, s druge strane učinit će da zemlje regije postanu ranjivije na posljedice ovog sukoba u pogledu sigurnosti i ekonomije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.