Srbija se opredijelila: Trezveni suicid hladne glave

Srbijanski tabloidi i portali nisu krili oduševljenje ruskom agresijom, a istim tonovima odzvanjale su i usijane društvene mreže.

'Srbija ima svoje vitalne nacionalne i državne interese, poštuje tradicionalna prijateljstva', izgovorio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić (Jadranka Ilić / Tanjug)

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić saopštio je nakon sednice Saveta za nacionalnu bezbednost Srbije da Srbija, uprkos zahtevu Evropske unije, neće uvesti ekonomske sankcije Rusiji zbog invazije na Ukrajinu, ali je zaključak Saveta i to da Srbija pruža punu podršku teritorijalnom integritetu Ukrajine, odnosno smatra pogrešnim kršenje teritorijalnog integriteta Ukrajine.

“Srbija poštuje norme međunarodnog prava, ali Srbija isto tako dobro razume svoje potrebe i bez obzira na to šta bi neko želeo, Srbija ima svoje vitalne nacionalne i državne interese, poštuje tradicionalna prijateljstva”, izgovorio je predsednik Srbije.

U zaključku Saveta ruska agresija nije nazvana ni invazijom na Ukrajinu, što je termin koji koriste države članice Evropske unije. U dokumentu koji je Vučić delimično citirao ističe se “Srbija najiskrenije žali zbog dešavanja na istoku Evrope”, te da su Rusija i Ukrajina prijateljske države Srbije u kojima žive “bratski narodi”. Ministarstvo spoljnih poslova će, izneto je u zaključcima, preduzeti mere da se zaštiti bezbednost državljana Srbije koji borave u Ukrajini i sprečiće učešće građana Srbije u sukobima u Ukrajini. Svi “dobrovoljci” koji se uključe u taj konflikt, biće sankcionisani.

Srbija će, kako je istaknuto, pružiti svaku vrstu pomoći ugroženom narodu i stanovništvu Ukrajine, a prekidaju se sve vojne vežbe sa svim stranim partnerima.

Obraćajući se javnosti Vučić je naglasio i to da je Savet odluku doneo “trezveno, hladne glave, u najboljem interesu Srbije”. Zaključak Saveta za nacionalnu bezbednost, kako je najavljeno, pred Vladom će se naći u narednih 48 sati, ali je, ipak, ostalo u vazduhu pitanje zbog čega se Savet za nacionalnu bezbednost uopšte oglašavao ovim povodom, kada je Ustavom regulisano ko vodi spoljnu politiku i predstavlja državu.

U slavu rata

Srbijanski tabloidi i portali nisu krili oduševljenje ruskom agresijom, a istim tonovima odzvanjale su i usijane društvene mreže. Gotovo je neshvatljivo, uprkos dugotrajnom kontinuiranom brutalnom ispiranju mozgova, odsustvo empatije prema stanovnicima ukrajinskih gradova. Tako su unisono rezonovali Beograđani kojima – na stranu razlozi, uzroci i povodi za bombardovanje – nisu strani odlasci u podrume i skloništa, restrikcije, hladnoća. Sve je prevazišla patološka fascinacija glavnim negativcem; u centru grada ćutljivi bi se prolaznici namah ozarili zvukom ruskih armijskih tenora sa razglasa, u Knez Mihailovoj su najbolje honorare zaradili gitarista i harmonikaš kojima je na repertoaru bila “Kaljinka”, empatiju su pojeli skakavci, grad kao da je, poput predaka iz 1944. očekivao crvenoarmejce da zajedno pobede fašizam. Opskurna skupina demonstranata protiv nečega koja se već duže od mesec dana okuplja ispred srbijanskog parlamenta, pod parolom “Privremena skupština naroda dostojnog Srbije” (uglavnom penzionisan vojnici i policajci), odvrnula je “Kazačok” i pozirala ushićenom pučanstvu sa druge strane Bulevara, kod Pionirskog parka.

Rusi su, rekosmo, bili glavni i na mrežama – kao da je neko otvorio internet kafiće na Golom otoku i Svetom Grguru; za samo dva dana pukla su dugogodišnja prijateljstva, među manjinskom se populacijom protivnika rata našlo nekoliko desetina aktivistkinja i aktivista nevladinih organizacija, pre svih tradicionalno neposlušnih i solidarnih Žena u crnom, Inicijative mladih za ljudska prava, Građanskih inicijativa, te mladež Komunističke partije i srodnih levičarskih organizacija.

Novinarski Beograd prepričavao je nevolju kolege sa jedne nezavisne televizije: puna dva sata tražio je za anketu sagovornika koji nije za rusku invaziju. Našao je sagovornicu – gošću iz Velike Britanije. Ostali slučajni ispitanici smatrali su da su Rusi “otišli po svoje”. Nije bilo zabrinutih za ekonomsku situaciju, ni zbog eventualnog širenja i prelivanja ratnog požara.

Predsjednik nije poslušao narod

Sudeći, dakle, po atmosferi, Vučić nije poslušao glas naroda – Srbija je želela da predsednik podrži krvoproliće i stane uz vekovnog prijatelja koji ovih dana, uprkos tome što Vladimir Putin Kosovo i Srebrenicu koristi za svoje interese, negirajući podršku “braći”.

Suštinski, većina je želela pobedu nad “mrskim Ukrajincima” koji zasigurno predstavljaju neprijateljski Zapad. Ako nam dosad nije jasno, neće ni biti, jer, nedokučivi su ti lavirinti zakrčenih vijuga, svaki je zaključaj upitan, svaka pretpostavka dobra i pogrešna. To je proizvod propagande i mitologije, ali, mora da ima još nekakvog tradicionalnog začina, neke mirođije od koje se puk nepovratno “uradi”,

“Odgovor na pretnje NATO” ključna je priča glavnog profaštoidnog Vladinog tabloida Večernje novosti, roto proizvoda koji će na naslovnu stranu staviti i Putina koji preti Zapadu posledicama sa kakvim se u istoriji nije suočio. Ima i istine: “Ukrajinska vojska obezglavljena nakon invazije”.

“Informer” koji je već, stekao svetsku pozornost naslovom “Ukrajina napala Rusiju!” danas (petak) će biti unekoliko umereniji (“Putinov munjeviti udar!”); registruje se i to da su Rusi stigli do Kijeva, odnosno da ukrajinski vojnici “bacaju oružje”. U izvedbi Informera Putin kaže “Srušićemo naciste iz Kijeva”, a izdvojen je i njegov poziv Ukrajincima da odbiju poslušnost. Analitičari Informera ovde neće biti citirani (bilo bi previše).

Saznanja koja Srpski telegraf deli sa čitateljstvom i javnošću ukazuju na to da je moguće da Rusi otpočnu treći svetski rat (“Putin sprema ‘satanu’ za Evropu); ta nuklearna bomba, navodno, plaši i Engleze, ali, u Srbiji mora da se jede: ”Hrane će biti, za sve drugo šta nam bog da” poručuju ministri u odlasku sa stranica ovog dnevnika.

Podržimo agresora – znamo da mu nije lako

Brojne su komparacije u javnosti korišćene da se pojasni ruska agresija, ali je najbliža realnosti, zapravo, ostala neizgovorena: Srbija je izvršila agresiju na Hrvatsku, docnije i na Bosnu i Hercegovinu (nijedna nije sudski presuđena) najpre homogenizujući prostore u kojima Srbi žive, stvarajući banana-države RSK i RS na područjima koja je već zacrtala u svojim hegemonističkim snovima. Nakon toga, kad se proglasi vitalni interes da se te kule od karata sačuvaju, postoji retorički razlog za invaziju i ratne zločine pride.

Odluku zvaničnog Beograda komentarisao je, sedeći pored predsednika Vučića Ivica Dačić, glasnogovornik smrti u vladajućoj Socijalističkoj partiji (danas predsednik) Slobodana Miloševića.

Srbi su, smatra predsednik SPS, “dosta ginuli za druge “, te moraju da gledaju svoje interese. Možda je mislio da su drugi dosta stradali zbog Srba, ali, nije to tema.

“Sačuvajmo odnose sa EU i drugim međunarodnim faktorima. Ne rušimo odnose sa Rusijom i Kinom”, kazao je.

Nakon sednice Saveta za nacionalnu bezbednost bio je još bliži Vučiću: “Nije ovo narod uplašen što će neko nama sada da preti iz Brisela. A kada smo tražili pomoć, jedan nam je čovek dizao slušalicu, šta sad, da nam sada ni taj ne diže slušalicu!? Zato za mene dileme nema, podržavam sve što je zaključio Savet za nacionalnu bezbednost.

Sve uz virtuozno prebiranje po jedinoj struni gusala, luzerski se oglasio bivši predsednik Srbije Boris Tadić, kazavši da Srbija mora da osudi napad na Ukrajinu. Šmirajuć’ zabrinutost državnika iz ropotarnice povijesti, opaskom da je “Zapad prekršio sporazum postignut sa Jeljcinom da neće biti proširenja NATO-a na zemlje koje se graniče sa Rusijom, a tome je prethodila i borba u vezi sa energentima, gde i Amerika i Rusija imaju svoje suprotstavljene interese”. Poentirao je žestoko: “Mi ne možemo da podržimo agresiju na suverenu državu Ukrajinu, ne možemo da podržimo priznanje Donjecka i Luganska, jer je to suprotstavljeno našim interesima na Kosovu”.

Desničarska koalicija Nada ozbiljno smatra da ne treba zauzeti “ni jednu stranu”, te da Vlada u odlasku treba da “pripremi državni budžet za subvencije građanima zbog skoka cene gasa”.

“Niti treba, na nagovor EU, zavoditi sankcije Rusiji i osuđivati njihove poteze, niti priznati nezavisnost Luganska i Donjecka”, predstavlja svoj spoljnopolitički koncept u pisanoj izjavi predsednički kandidat Nade Miloš Jovanović.

Lažimo kreativno

U govornu vežbu sa desnice uključila se stranka Dosta je bilo, edukativno saopštivši građanstvu da je “rat u Ukrajini posledica geopolitičkog sukoba velikih sila u poslednjih trideset godina na istoku Evrope” i da Srbija “ne treba da zauzima strane u tom sukobu i ne treba nikome da uvede sankcije”.

“U vođenju svoje politike Srbija treba isključivo da vodi računa o sopstvenim interesima, pre svega interesom očuvanja Кosova i Metohije”, smatra DJB.

Stranka slobode i pravde satanizovanog opozicionog prvaka Dragana Đilasa saopštila je da “građani Srbije bolje od svih drugih u Evropi znaju za sav užas i besmisao rata”. “Kriza u Ukrajini potvrđuje ispravnost borbe za poštovanje međunarodnog prava i 1999. i 2008. godine i stoga smatramo da Srbija treba da podrži teritorijalni integritet i suverenitet Ukrajine, kao i svake druge države članice Ujedinjenih nacija”, navodi se u saopštenju.

Pokret slobodnih građana bio je izričit u stavu da bi zvanični Beograd morao da osudi vojnu agresiju koju je izvršila Rusija na teritoriji Ukrajine.”Kako bi se zaustavilo dalje podrivanje bezbednosnih i ekonomskih temelja Evrope, neophodno je momentano obustavljanje ruskih vojnih operacija i čvrsto opredeljenje da se kriza reši diplomatskim putem u okvirima koje postavlja trenutno važeće međunarodno pravo“, navodi se u saopštenju.

Zakucaće Putin i na naša vrata

Koalicija “Moramo” izražava svoju solidarnost sa građanima Ukrajine i iskazuje “duboku tugu zbog svakog ljudskog života koji je u ovom sukobu izgubljen”. “Mi građani Srbije i celog Balkana znamo da se ratovi prelamaju preko nedužnih ljudi. Apelujemo da se hitno zaustavi vojna intervencija, da se poštuje suverenitet država priznat međunarodnim pravilima, a pre svega da se zaštiti stanovništvo”, objavila je ova koalicija.

Predsednik Demokratske stranke (DS) Zoran Lutovac i potpredsednica te stranke Dragana Rakić osudili su kršenje međunarodnog prava i bombardovanje Ukrajine.

U brojnim analizama odmah nakon Vučićevog nastupa izdvaja se stav novinarke i doskorašnje urednice Spoljnopolitičke rubrike beogradskog Danasa Ivane Šundić Mihovilović koja je već bila meta napada na društvenim mrežama zbog komentara pod naslovom Putinove krvave ruke. U izjavi za AJB ona ističe da je “Srbija odavno zauzela stranu i odabrala sebi ravno društvo”.

“Već duže smo moralno i vrednosno plutajuće ostrvo koje je izopšteno iz civilizacije. U Srbiji su ratni zločinci ugledni građani – pa što ne bi bili i ruski zločinci. Branićemo “svetinje Srbije” i slaviti rusku okupaciju. Bar dok brat Putin ne pokuca i na naša vrata, a blizu je i već nas drži u šaci. Ovo je Putinov lični rat, ne ruskog naroda, što potvrđuju i protesti u više gradova Rusije uprkos opasnosti od progona, batinanja i hapšenja. Ono što žalosti jeste činjenica da je podrška zločinima ‘gospodara Rusije’ veća u Srbiji nego u samoj Rusiji”, kaže naša sagovornica.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera