Bursać: Književni genije Milorad Dodik promovisao pet knjiga

U Laktašima je ovih dana održana promocija knjiga u kojima su sabrani govori predsjednika bh. entiteta, kao ‘putokaz koji treba slijediti Republika Srpska u budućnosti’.

Čovjek sa američke crne liste nagrađen je kao neizostavni faktor u formiranju najnovije vlasti, piše autor (Reuters)

Biograf Milorada Dodika kaže kako je glavna poruka zbirke “da bez srpske države nema slobode za srpski narod“. Ova teza od Srpske akademije nauka i umetnosti – SANU, preko brkatih zločinačkih oficira bivše Jugoslovenske narodne armije, živi do danas i u prevodu znači – gdje god je i jedan Srbin na svijetu, tamo mora biti srpska država. Ova teza je koštala 100.000 ljudskih života samo u zadnjem ratu.

U Laktašima je ovih dana održana promocija knjiga u kojima su sabrani govori predsjednika Saveza nezavisnih socijaldemokrata i bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika. Dobro ste pročitali – ne jedna, ne dvije knjige, nego njih pet. Mašala! Kako navode promotori, radi se o kompletu od pet dijelova, a koji, pazite sad, “predstavljaju putokaz koji treba slijediti Republika Srpska u budućnosti“. Opet mašala!

Kakav autor – takve knjige i glavni lik

I prije nego što se nasmijete ili odmahnete rukom, red je da pročitate ovaj tekst o nečemu što se zove pokušaj staljinizacije Bosne i Hercegovine i potpuna staljinizacija RS-a. I da, potrebno je pisati o ovim anomalijama, zato što je to svjedočanstvo o jednom totalitarnom vremenu, a i zato što je Dodik prvi čovjek entiteta, njegov gruntovni vlasnik i bivši član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, a baš Dodikov SNSD je, uz Hrvatsku demokratsku zajednicu Bosne i Hercegovine, ključna partija u vlasti na državnom nivou.

Kako vidimo, njegov (ne)rad plaćamo svi, i to najdoslovnije našim novcima, a čini se da su i umotvorine u “sabranom djelu“ naših ruku – pardon, novčanika – djelo. I na to sve Dodik, čovjek sa američke crne liste, nagrađen je kao neizostavni faktor u formiranju najnovije vlasti. Nemojte reći da to nije vrhunac apsurdnog svijeta u kome živimo.

Odmah na početku treba kazati da iza ovog petotomnog skribomanskog (ne)djela stoji Dodikov hroničar, biograf, kvazipisac, mentalna dadilja, kako hoćete – Milan Ljepojević, koji se predstavlja i kao politolog, i to kao “prvi politolog RS-a”, iako nije završio politologiju, niti ima veze sa njom. Dobro, rekli bi neki, kakav autor – takve knjige, takav i glavni lik u njima.

Od Radovana Karadžića, preko Rista Đoga…

Za one koji ne znaju, Ljepojević je od ranije poznat svakom normalnom čovjeku u RS-u, jer upravo on stoji iza famoznih spiskova “izdajnika RS-a“ još tamo ih 2009. godine. Crna lista “rušilaca RS-a“ iz publikacije u ediciji SNSD-a, čiji je recenzent Ljepojević, bila je svojevrsno uputstvo za medijski linč Dodikovih neistomišljenika. Pa su ljudi oko banjalučkog Buka portala, ali i mnogi nezavisni novinari, opozicionari i javni radnici, zapravo bile prve žrtve Ljepojevićevog nečasnog i neljudskog djelovanja, ima tome 13 godina. Samo Ljepojević je, kako vidimo, bio preteča svih onih koji bi danas da uvode verbalni delikt u RS-u.

I sasvim logično, sve ovo ga je kvalifikovalo za Dodikovog kvazigebelsa, koji je zločinačkom pedantnošću sakupljao umotvorine laktaškog vožda. Iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu… Sve do petog toma zla, nakaradnosti i beščašća. Zapravo, Ljepojević je digitalna verzija notornog Rajka Vasića ili pređašnjih komandanata srpske medijske propagande, od zločinca Radovana Karadžića, preko Rista Đoga, do zločinca Nikole Koljevića.

Kažem u ovu bizarnu, ali ogromnu hartijsku nakaradu teško je misaono i zahvatiti, ali bih izdvojio ovom prilikom knjigu Pobjeda Srpske, koja se nalazi u ovoj hrestomatiji ludosti i iz nje jedan citat. Na 122. strani ove Magne Charte Ruralis lijepo piše: “Pošto ja dugo govorim sa svih govornica, imam neke svoje navike. Jedna od tih navika je da gledam kako se vi ponašate. I onda primijetim i zaključujem jesmo li dobro ili nismo. Uvijek primijetim ko ne aplaudira. Vi ste aplaudirali ukupno pet puta otkad ja govorim, a ovdje imaju neka trojica koja nisu nikako aplaudirala. Evo, sad jedan aplaudira.”

Ne vjeruje ljudima koji mu ne aplaudiraju

Dodik vidi sve, Dodik zna sve. Dodik zna kad i koliko puta si aplaudirao. I da li si apaludirao. Dodik ne vjeruje ljudima koji mu ne aplaudiraju. Dodik to javno priznaje, a posilni zapisuju. I, što je najluđe, ovo je sušta istina Dodikovog rada, Dodikovog razmišljanja, filozofije i djelovanja. Totalitarizam na kome bi mu pozavidjeli Mao Ce-tung i Josif Staljin zajedno.

Ali, što je još apsurdnije, Dodik je za svoje metode, koje se mogu definisati kao svjesno i namjerno rušenje države Bosne i Hercegovine, koja ga plaća, dobio priznanje i od lokalnih vlasti u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine, u vidu koaliranja sa njim, ali i od međunarodne zajednice, koja ga je, prekrajanjem Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, dovela u stanje neizbježnog političkog partnera u vlasti.

Pa su svi oni, koji su ispljuvavali Dodika do prije koji mjesec, danas (većinski) sa njim u istom stroju koji vodi ovaj pijani državni brod u haos. Eto, to je Dodik danas, jači nego ikada, a promocije knjiga i nakaradni panegirici njemu u čast, koji su neukusniji od neukusa samog i strašniji od nacističke etičke gluhoće, postaju jedna vrsta političkog i državnog mejnstrima.

Nema bolje litareture za studente i đake

Sam Ljepojević, pomenuti Dodikov biograf, kaže da je glavna poruka zbirke da “bez srpske države nema slobode za srpski narod.“ Ova teza od SANU-a, preko brkatih zločinačkih oficira JNA, živi do danas i u prevodu znači – gdje god je i jedan Srbin u svijetu, tamo mora biti neka srpska država. A “najnovije“ bi trebale biti Crna Gora, Kosovo i cijela Bosna i Hercegovina. Eto, to je poruka i Dodika, i njegovog knjiškog moljca.

Ako ste baš skloni mazohizmu, u knjigama Naprijed Srpska, Slobodna Srpska, Pobjeda Srpske, Borba za Republiku i Pobjeda naroda sabrani su govori kojima su Dodik obraćao u svakoj mogućoj prilici svima na ovom svijetu. Prvi čovjek Laktaša, Miroslav Bojić, koji je bio domaćin ove bizarne nacionalističke svetkovine, kazao je da je Dodikovi rezultati pokazuju da mu narod vjeruje, pa je dodao: “Ta djela trebaju da pročitaju studenti i đaci, kako bi imali priliku da se uvjere o značaju, ali i da Srpsku čuvaju kao Milorad Dodik.”

Dakle, studenti, đaci, milicajci… svi vi koji mu vjerujete, budite i dalje tako poslušni. I upravo je to onaj gnoj, koji truje djecu po dubini. Jer, kao što Dodik primjećuje ko mu aplaudira, a ko ne na šatorsko- vašarskim svetkovinama, tako i niže pozicionirani Dodikovi kadrovici prate rad mladih ljudi i one podobne sistemom negativne selekcije nagrađuju partijskim članstvom (čitaj – kasnijim radnim mjestom) o okviru Dodikovog sistema. A svi ostali su ili na prosjačkom štapu, ili su odavno napustili RS i otišli trbuhom za kruhom diljem svijeta.

Ustrajno stopama zločinačkih prethodnika

Mi nemamo više vremena, niti imamo rezervne djece. A rezervnu državu djeca su već pronašla. Sa druge strane, Dodik će ostati upamćen kao čovjek koji je uništio jedan narod – srpski, nakon što su Bošnjake i Hrvate pokušali uništiti njegovi zločinački prethodnici i uzori Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Biljana Plavšić i ostali.

Kao trešnja na šlagu ludosti, na promociji se od priređivača ovog petotomnog izdanja moglo čuti da je ova hrestomatija “savremeno naučno dostignuće”. Blago nama sa Dodikom i sa njegovim naučnim dostignućima. Pa ko voli, nek’ izvoli…

P.S.

Žao mi je kiselog kupusa koji će biti pritiskan ovim knjigama umjesto kakvog kamena.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Pregled vijesti, tema, mišljenja, blogova sa Balkana i iz svijeta u samo jednom kliku
Pročitajte sada