Orkestrirano otopljavanje odnosa u BiH
Čvrsto savezništvo, čija je zategnutost i zamrzavanje prema mnogima samo predstava za javnost, nije poljuljano tamo gdje bi se očekivalo da vlada led ledeni.
Odleđeno meso ne valja ponovno zamrzavati, nepisano je pravilo a bosanskohercegovački lideri, čelnici SDA i HDZ-a BiH, Bakir Izetbegović i Dragan Čović, učinili su to više puta s izmrcvarenim mesom za vječito uzavreli lonac.
Naime, nakon naglog zaleđivanja otopljene mesine potpisima u Mostaru, mrcvarenja s političkim prepucavanjima putem medija i pregovora u sarajevskim rezidencijama s kojih nije odaslano ništa osim čvrstih stavova domaćih i mlakih uzdaha stranaca, dobili smo najavu kako ponovno, nakon ledenog doba, slijedi toplotni val na političkoj sceni.
”Imperativ je popravljati odnose Bošnjaka i Hrvata bez obzira što se dogodilo”, rekao je Bakir Izetbegović nakon susreta s hrvatskim premijerom Andrejom Plenkovićem, ne propustivši reći da Hrvati u BiH imaju previše.
”Prevažno je da dođe do otopljavanja političkih odnosa između Bošnjaka i Hrvata u Federaciji BiH”, rekao je i Dragan Čović, koji je također o BiH govorio s čelnikom hrvatskog HDZ-a i premijerom zemlje kojoj Izetbegović zamjera na miješanju osim onda kad mu Plenković u dubrovačkoj tišini kaže kako stvari stoje.
A stvari stoje tako da su probijeni svi rokovi i ključni tjedni izneseni pred javnost i da su vjerojatno održani sastanci za koje javnost nikada neće saznati, da su se zavrtale ruke i da su, nakon sankcije trećem ”mesaru” Miloradu Dodiku, pale neke ozbiljne ucjene.
Orkestrirano otopljavanje najavio je i veleposlanik Europske unije u BiH Johann Sattler, koji je rekao kako ”unaprjeđenje odnosa između Bošnjaka i Hrvata jeste nešto što je izuzetno važno, na čemu radimo predano”, a pridružio mu se i uskoro bivši veleposlanik Sjedinjenih Američkih Država u BiH Eric Nelson, rekavši kako su ”fleksibilnost i odgovornost ključne stvari”, da su moguće te da se ”kompromis mora postići”, a konsenzus da je ”neophodan i potreban”.
Podjela plijena bez galame
Potom su, preko noći, okrenute ploče pa su i neki mediji, uvjereni da utječu na javnost i zaduženi za udaranje temelja, pisali o ”obnovi savezništva”, kako se ”otkočila suradnja Hrvata i Bošnjaka na korist svih”. Korist, naravno, imaju samo oni koji puste kočnicu za javnost.
Tako ćemo, u izbornoj godini koja je, uz sankcije i misteriju hoće li one biti spuštene i na neke druge aktere kojima se može pripisati isto što i već kažnjenima, počela najavom da Europska unija neće dati novac, gledati još jedan vješti igrokaz kojeg smo se nagledali proteklih godina. A njegov zaplet, rasplet i beskrajni svršetak dobro su poznati. Stisnut će se ruke, zažmiriti, prodat će se priča kako je sve opet toplo, a onda će uslijediti dogovori o plijenu i raspored da bi se krenulo u novo odmicanje jednih od drugih, ovisno o političkim potrebama. Za to vrijeme, obični glasači – neobični su oni koji su ucijenjeni poslovima i strahom od gubitka slame iz državnih jasli – životarit će jedni pored drugih suglasni da jedino prema dnu idemo naprijed.
A čvrsto savezništvo, čija je zategnutost i zamrzavanje prema mnogima samo predstava za javnost, nije poljuljano tamo gdje bi se očekivalo da vlada led ledeni. Tako, iako čelnik SDA tvrdi kako je blokirana, Vlada Federacije BiH, bez hlađenja i natezanja, diže ruke za proračun, donosi odluke, kadrovira i stvara zajedničke strategije. Slično je i u domovima, kad i ako zasjedaju, gdje se za više ciljeve, koji dovode do izvora novca, lako dignu ruke.
Ni u kantonima, pa čak ni u onima gdje zbog nedogovaranja nema implementacije izbornih rezultata ne bi trebalo biti sklada, sve ide glatko i plijen se dijeli bez puno galame i zapinjanja.
Čak i izvikani dogovor u Mostaru, koji je samo umotana priča o principu ”svak sebi”, funkcionira glatko pa su dvije stran(k)e prelako prešle preko svih izvještaja koji su u stvari trebali zapinjati i biti kamen spoticanja i još glađe raspodijelili novac i tiho postavili na strateška mjesta svoje ljude. Čak se na nekim razinama dogodi i zagrljaj s HDZ-u mrskom Demokratskom frontom Željka Komšića, koji je preslik podmetanja i demagogijom oblijepljena figurica kojom se zateže po potrebi.
Predstava izvikanih velikana
S druge strane, dokaz o ljubavi mogu biti i mlitava ministarstva pravosuđa, koja su u rukama HDZ-a, a koja ni glasa nisu pustila o velikim aferama što ih ovih dana kroje dužnosnici SDA, pa gledamo optužnice s devet nula iz brojki koje se vežu uz korupciju na koje nitko nije reagirao pa čak niti iskoristio kao oštricu za političko podbadanje.
Jer, kako to kažu upravljači ledomatima i grijalicama u odnosima, vrijeme je da se ponovno odledi, a da led, naravno, opet bude spreman.
Vjerojatno je do okretanja ploče došlo na nekim pregovorima koji nemaju veze s otmjenim rezidencijama, niti s onim susretima na koja su poslane vojske medija. Naredba za toplinom pala je u nekim skrivenim kontaktima i vjerojatno s lekcijama kako bi se zadrtost bošnjačke politike koja priča o zemlji za sve a tvrdi kako je netko ima previše i hrvatskog neodustajanja mogla prebiti malo ozbiljnije preko leđa zemlje i regije jer su se stvari u svijetu malo drugačije posložile.
Ne treba Europskoj uniji, koja svako malo nije načisto sa sobom, u susjedstvu još jedna ozbiljna politička kriza. Ne treba joj, a mi iznutra ne vidimo kako to izgleda izvana, marširanje u odorama i stavljanja na raspolaganja ljudi kojima je zadatak bio rat. Dovoljno je svijet nategnut i bez tregera kojeg netko vječno poteže dok se busa u prsa velikim riječima bez imalo djela.
Otopljavanje više puta zamrznutog političkog mesa između Bošnjaka i Hrvata, koje je zategnuto za publiku i za bodove u vrhovima, dok savršeno dobro funkcionira u foteljama, još je jedna predstava izvikanih velikana kako bi svoj politički život učinili važnijim i svoje izlizane figure pretvorili u junake dogovora koji, vidjeli smo u Mostaru, stane na jedan list i ne provede se – sjetimo se Statuta Grada – nikada do kraja.
Političke igre s vatricom koje su pred nama, trebale bi u konačnici riješiti odnose u Federaciji BiH koja, ma koliko galamila na Republiku Srpsku da je bolji dio BiH, troma, natrpana dužnosnicima i pogodna za izvlačenje novca, unazađuje zemlju.
Dogovor, koji se najavljuje svim silama, trebao bi pojednostaviti život i zauvijek riješiti ono što se desetljećima navodi kao glavni uzrok toga što živimo loše. Pitanje je samo jesu li mesari dovoljno iskreni i željni da rješenje bude konačno ili je riječ o privremenom smirivanju loših dečki iz susjedstva koji se neprestano igraju vatrom od koje nikad ne bude toplije.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.