Šta je sljedeće za SAD, talibane i Afganistan

Zaključni spisak naučenih i odučenih lekcija.

Američki predsjednik Joe Biden osvrće se na krizu u Afganistanu tokom govora u Istočnoj sobi u Bijeloj kući, 16. avgusta 2021. (Reuters)

Iako su rat i okupacija okončani i prašina se konačno sliježe u Afganistanu, nije najjasnije šta budućnost nosi za afganistansku naciju ili protagoniste, SAD i talibane.

Sudeći po njihovim inicijalnim zvaničnim izjavama, obje strane smanjuju ambicije, snižavaju očekivanja i čine svoje stavove umjerenijim nakon 20-godišnjeg rata koji je uslijedio nakon još jednog 20-godišnjeg sukoba koji je ostavio Afganistan u užasnom međuprostoru.

Uprkos ponižavajućem porazu Amerike, u toku prošle sedmice, predsjednik Joe Biden je insistirao da je povlačenje američkih i NATO snaga ispravna odluka koja je okončala najduži vašingtonski rat.

On tvrdi da Amerikanci ne trebaju voditi ratove i umirati u ime onih kojima nedostaje volja da to sami rade – ništa manje u ime dokazivo korumpirane vlade koju su SAD podržale u Kabulu.

Pošteno.

Pretpostavljam da je bolje i kasno nego nikad. Ili kako je Winston Churchill primijetio “Uvijek možete računati na Amerikance da učine ono što je ispravno nakon što su probali sve ostalo.”

Pa dobro, ne uvijek.

Ali sada kada je pala zavjesa na američčko-afganistanski teatar smrti, koje je lekcije Washington naučio iz dvije decenije rata i okupacije?

Propuštanje važnih lekcija

U oštrom izvještaju, objavljenom ranije ovog mjeseca, specijalni generalni inspektor za rekonstrukciju Afganistana, pokazao je kako je i zašto SAD sve uradio pogrešno u Afganistanu, od strategije, planiranja i tajminga do utrošenog novca i nadzora.

Međutim, gotovo sve predložene lekcije iz izvještaja su operativne, korisne većinom da se bolje pripremi za sljedeću misiju; ili sljedeći rat. Ako Amerika nije naučila lekcije iz Vijetnama, mora naučiti lekcije iz Afganistana prije nego se upusti u drugu vanjskopolitičku avanturu.

Ali na taj način se propušta veća i važnija lekcija od svih, naime, izbjegavanje “biranih ratova” sveukupno i po svaku cijenu.

Srećom, Amerikanci su se umorili od vašingtonskih ratova i nekih 70 posto anketiranih potpuno podržava povlačenje iz Afganistana. Zaista će, nadam se, ponižavajući prizori iz Kabula prošle sedmice, produbiti ljutnju javnosti za buduće globalne eskapade.

Isto tako, izgleda da konačno veći dio vašingtonskog vanjskopolitičkog establišementa konačno prihvata ideju da ovi iscrpljujući, skupi ratovi na široj oblasti Bliskog istoka su ne samo skupi – 6,4 hiljada milijardi dolara do sad, a ta cifra raste – već i slabe američku poziciju u svijetu, posebno u pogledu svojih strateških konkurenata Kine i Rusije.

Tragična kakva jeste, afganistanska katastrofa američke izrade, postala je vic koji se prepričava u cijelom svijetu. Kako jedna šala na internetu kaže “Ako se osjećate beskorisnim, samo se sjetite da je SAD iskoristila četiri predsjednika, hiljade života, ogromnu količinu novca i protraćila 20 godina da zamijeni talibane talibanima.”

Zato će SAD možda željeti da izbjegne uvlačenja u vanjskopolitička pitanja barem u doglednoj budućnosti i, umjesto toga, pokušati vratiti dio izgubljenog kredibiliteta tako što će se ponašati manje nesmotreno kada se suočava sa sličnim sigurnosnim izazovima.

Ali opet, stare navike teško nestaju.

(Ne)odustajanje SAD-a

Dok se Washington pokušava udaljiti od misija slanja vojnika izgradnji nacija, udvostručio je svoj neslavni “globalni rat protiv terorizma” kroz bombardovanja dronovima, tajne operacije i slično na široj oblasti Bliskog istoka i dalje.

Drugim riječima, Bidenova administracija je možda napravila pauzu na frontu protiv pobunjenika, ali nije odustala od svojih kontraterorističkih operacija.

Sasvim suprotno.

SAD u Afganistanu zadržava pravo da djeluje preventivno, i po svojoj volji, protiv bilo kakve nove prijetnje, stvarne ili tako percipirane. Američki zvaničnici su zapravo branili svoje povlačenje iz Afganistana na osnovu tog da ne trebaju biti na terenu kako bi djelovali kada je potrebno, baš kao što rade u drugim dijelovima regije.

Ali da bi izbjegao nepotrebnu eskalaciju, Washington će pokušati utjecati na ponašanje talibana na način koji ograničava ili sprečava pojavljivanje budućih prijetnji po američke interese tako što će blisko sarađivati sa afganistanskim susjedima, prije svega Pakistanom i Iranom, i drugim regionalnim akterima kao što su Turska, Katar i Saudijska Arabija.

Uprkos svojim opetovanim debaklima, SAD ostaje najbogatija i najmoćnija nacija na svijetu sa ogromnom prednošću koja joj je na raspolaganju. S tim ciljem, predsjednik Biden je već sazvao virtualni samit lidera G7 iduće sedmice da razgovaraju o zajedničkoj strategiji u Afganistanu.

Ali koliko su talibani receptivni na američki/zapadnjački pritisak i kako će vladati u Afganistanu?

Inicijalne talibanske izjave i ponašanje signaliziraju izvjesni pragmatizam, spremnost na kompromis i uočavanje da se ova država, posebno njen glavni grad koji sada ima pet miliona stanovnika, promijenila od 2001.

Talibanske vođe možda jesu ostvarile odlučujuću pobjedu, ali oni ne žele ponovo biti izolovani kao što su bili onda kada su prvi put vladali krajem 1990-ih.

Zato su već otvorili dijalog s Pekingom, uprkos načina na koji tretira muslimane Ujgure, kako bi dobili kinesko priznanje i pomoć. Kina pokreće ogromne infrastrukturne projekte u Pakistanu, Iranu i drugim azijskim nacijama, kao dio svoje strateške inicijative Pojas i put, kako bi zamijenila SAD kao vodeću silu u Aziji.

Koje je koga preobrazio?

Međutim, sudeći po najnovijim izjavama i po koordinaciji sa američkim evakuacionim snagama u Kabulu ove sedmice, talibanski lideri žele nastaviti dijalog sa SAD-om, tražeći de facto priznanje i možda pomoć od zapadnjačkih nacija i institucija, svjesni da se ova država ne može stabilizirati bez strane pomoći.

S tim ciljem su talibani dali amnestiju svim državnim službenicima i apelovali su na vojnike starog režima da se pridruže njihovim oružanim snagama. Štaviše, talibanski lideri govore o formiranju koalicionih vlada i dozvoljavanju djevojčicama da idu u školu i ženama da rade sve dok su pokrivene.

Da li to signalizira stvarnu promjenu ili je puka taktika da se izađe iz izolacije ostaje da se vidi, iako je većina skeptična da će konzervativni islamistički pokret prihvatiti zapadnjački diktat nakon teško dobijene pobjede. Bez sumnje su dali do znanja da demokratija nije u skladu sa šerijatom ili afganistanskom tradicijom.

Ako se talibani ne preobraze u funkcionalnu vladu i umjesto tog budu vladali kao osvetnički oružani ustanak, očekujte da će Iran i Pakistan intervenisati direktno ili preko nezadovoljnih plemenskih i etničkih grupa.

Sve će ovo imati važne posljedice na druge islamističke grupe inspirisane talibanskom pobjedom, koje kreiraju novi začarani krug napada i kontranapada.

Sveukupno, rat možda jeste završen, ali obračun bi uskoro mogao početi u Afganistanu.

Isto tako, možda jeste završena okupacija Afganistana nakon 11. septembra, ali daleko od tog da je završena cijela ta era.

A Amerika, samoproglašena “neophodna nacija”, ponovo je dokazala, po velikoj cijeni i za sebe i za svijet, da je sasvim lagano zamjenjiva.

Dvadeset godina nakon što je izvršila invaziju na Afganistan i kasnije Irak da preobrazi cijelu regiju po svom ukusu, moramo se zapitati ko je preobrazio koga.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Od kako je Emirat Afganistana u potpunosti nezavisan od Velike Britanije, više od 100 godina, zastava se mijenjala najmanje 18 puta.

Published On 19 Aug 2021

Dvije osobe su ubijene, a nekoliko ih je ranjeno u Asadabadu; ranjene su i dvije osobe u Jalalabadu tokom obilježavanja Dana nezavisnosti azijske zemlje.

Published On 19 Aug 2021
Više iz rubrike Piše
POPULARNO