Diplomatski izlaz u Ukrajini

SAD treba povesti odlučne NATO napore kako bi dao diplomatiji šansu da deeskalira rusko-ukrajinsku krizu, dok priprema oštre sankcije ako pregovori propadnu.

Budući da će se Rusija suočiti sa tako jasnim ozbiljnim posljedicama ako se odluči za rat, diplomatija ima razumnu šansu da odvrati ovaj sukob (EPA - Ilustracija)

Tokom svoje godišnje pres konferencije 23. decembra, ruski predsjednik Vladimir Putin govorio je protiv proširenja NATO-a. „Kako bi SAD reagovao da mi isporučimo rakete blizu njegove granice s Kanadom ili Meksikom?“, oštro je upitao.

Putinova sve borbenija retorika, udružena sa ruskim raspoređivanjem velikog broja vojnika na granici s Ukrajinom, sugeriše da se Kremlj sprema za invaziju kako bi vratio ovu državu pod rusku sferu utjecaja i spriječio njeno pridruživanje NATO-u. Evropa se možda kreće ka svom najsmrtronosnijem sukobu još od Drugog svjetskog rata.

Ali ovaj rat teško da je neizbježan, uzimajući u obzir cijenu koju bi Rusija mogla platiti ako izvrši invaziju na svog susjeda. Iako ukrajinske vojne snage i dalje nisu na nivou ruskih, bile bi daleko bolje u odbrani države nego što su bile 2014, kada je Rusija pripojila Krim i intervenisala u regiji Donbas na istoku, da podrži proruske separatiste. Ruska agresija je otuđila većinu Ukrajinaca, čineći rašireni narodni otpor vjerovatnim ukoliko Rusija pokuša zauzeti veći komad ove države. Putin može očekivati ne samo veliki broj ruskih žrtava, već i oštre ekonomske sankcije koje SAD i njegovi evropski saveznici trenutno razmatraju.

Budući da će se Rusija suočiti sa tako jasnim ozbiljnim posljedicama ako se odluči za rat, diplomatija ima razumnu šansu da odvrati ovaj sukob. Moskva je zaista nedavno objavila detaljnu agendu za sveobuhvatne pregovore u vezi evropske sigurnosti. Iako su mnogi od ruskih prijedloga nepodobni, SAD i njegovi evropski partneri izgledaju spremni da se uključe, a SAD nagovještava da bi pregovori s Kremljem mogli početi početkom nove godine. U pripremi, zapadnjački saveznici bi trebali identifikovati kombinaciju nagrada i kazni koja će povećati privlačnost diplomatskog puta ka deeskalaciji dok povećava cijenu ukoliko Putin odabere rat.

Što se nagrade tiče, NATO bi trebao razuvijeriti Kremlj da neće integrisati Ukrajinu ili pretvoriti ovu državu u isturenu ispostavu najboljeg oružja Zapada. Iako je ruska agresija protiv i prisila svog susjeda neprihvatljiva, njena zabrinutost zbog izgleda da militarizirana Ukrajina uđe u NATO je razumljiva. Velike sile ne vole kada se druge velike sile pojavljuju na njihovom pragu.

Države da suvereno biraju saveznike

Uprkos tome, američki predsjednik Joe Biden i njegovi saveznici u NATO-u su u pravu kada odbacuju Putinov zahtjev za garancijom da NATO neće ponuditi članstvo Ukrajini. Ipak je jedan od suštinskih principa ovog saveza taj da bi suverene države trebale biti slobodne da biraju svoje geopolitičke saveze.

U praksi, međutim članstvo u NATO-u za Ukrajinu nije u planu. Priznavši da to ne samo da bi isprovociralo Rusiju, već bi opteretilo ovaj savez obavezom branjenja nacije koja ima 2414 km dugu granicu s Rusijom, Biden je već jasno dao do znanja da savez „nije otvoren“ u vezi ukrajinskog potencijalnog članstva u NATO-u i da slanje američkih borbenih četa u ovu državu „nije u opciji“.

Takva stvarnost stvara diplomatsko otvaranje. Budući da je za prijem u NATO potrebna saglasnost svih članica, Biden može vjerodostojno uvjeriti Putina da se ne razmatra članstvo Ukrajine. Članice NATO-a mogu dati garancije da će staviti kvantitativna i kvalitativna ograničenja na oružje koje osiguraju za Ukrajinu. Ovaj savez, u međuvremenu može, barem u teoriji, ostati uz svoju politiku otvorenih vrata. Takva shvatanja možda nisu u skladu sa Putinovim zahtjevom za kodificiranom garancijom, ali bi trebala biti dovoljna da odagnaju njegove strahove da će Ukrajina postati garnizon NATO-a na ruskoj južnoj granici.

SAD bi također trebao voditi napore da se implementiraju Sporazumi iz Minska – mapa puta ispregovarana 2014. i 2015. da se okonča ruska intervencija u Donbasu. Taj sporazum je predviđao da Ukrajina dodijeli određeni stepen regionalne autonomije područjima koja sada kontrolišu separatisti koje podržava Rusija. Zauzvrat bi Rusija zaustavila svoj rat preko posrednika, a Ukrajina bi ponovo stekla kontrolu nad Donbasom.

Uprkos najboljim naporima Francuske i Njemačke, koje su pomogle da se postigne Sporazum iz Minska, implementacija je zakočena, jer su i Ukrajina i Rusija odugovlačile. Washington bi se sada trebao udružiti sa Parizom i Berlinom, kako bi pogurao proces iz Minska naprijed. Dok će se Zapad i Rusija vjerovatno morati složiti da se ne slažu u vezi ruskog ilegalnog pripajanja Krima, okvir iz Minska obećava da će okončati sukob u istočnoj Ukrajini, koji je već odnio više od 10 000 života.

Prihvatiti ponudu Rusije o razgovoru

Ukoliko Kremlj ispuni svoje obaveze utvrđene u Minsku, zapadni saveznici bi trebali ublažiti ekonomske sankcije nametnute 2014. I dok se oslanjaju na Ukrajinu da ispuni svoje obaveze iz Minska, trebali bi također izvršiti pritisak na vladu u Kijevu da implementira antikorupcijske mjere. Dugoročno ukrajinsko blagostanje zavisi ne samo od okončanja ruske agresije, već i od obuzdavanja svojih oligarha i od čišćenja svoje politike.

Najzad, NATO saveznici bi trebali iskoristiti ponudu Rusije da diskutuju o širim pitanjima evropske sigurnosti. Sve veći razdor Rusije sa Zapadom gurnuo ju je mnogo bliže Kini, stvarajući spregu koja ohravbruje i Putina i kineskog predsjednika Xi Jinpinga. Ali Rusija je mlađi partner i mora joj biti neugodno zbog rastuće moći i ambicije Kine, što pruža SAD-u i Evropi priliku da povuku Rusiju prema Zapadu. Kremlj treba znati da je poboljšanje odnosa sa Zapadom opcija, pod uslovom da zaustavi svoje grabežljivo ponašanje prema Ukrajini i da prestane s izazivanjem problema u širem obimu.

U isto vrijeme kada slijedi svoj diplomatski plan, Zapad treba signalizirati svoju spremnost da nametne ekonomske sankcije ukoliko ruske snage uđu u Ukrajinu. U planu su isključivanje Rusije iz međunarodnog platnog sistema SWIFT, uvođenje sankcija glavnim ruskim bankama, ukidanje rusko-njemačkog gasovoda Sjeverni tok 2, i ciljanje na oligarhe u Putinovom bliskom krugu.

NATO saveznici bi također trebali jasno dati do znanja da su spremni ojačati svoju istočnu granicu i pomoći da se naoruža ukrajinski otpor ako Rusija izvrši invaziju. Putin bira bitke koje može dobiti uz relativno malu cijenu. Treba znati da bi invazija na Ukrajinu bila veoma skupa.

SAD treba povesti odlučan NATO napor da se diplomatiji da šansa, dok priprema ozbiljne sankcije ukoliko diplomatija bude bezuspješna. Taj pristup nudi najbolji način da se odvrati sukob koji bi bio bez pobjednika.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Project Syndicate

Izvor: Agencije