Policija čuva mural ratnog zločinca u centru Beograda

Srbija će se pridružiti civilizovanom svijetu kad organizovano sama izbriše sve i jednu sramotu sa zidova, kad pohapsi sve one koji naslikali zločinca Mladića, kad prizna genocid u Srebrenici, kad sva djeca na školskim ekskurzijama posjete Potočare.

Vijest da srbijanska policija čuva mural ratnog zločinca u centru Beograda biće samo otužni podsjetnik na realnost u kojoj živimo, piše autor (Al Jazeera)

Kako vam zvuči naslov? Malo pretjeran? Pretenciozan? Izvučen iz konteksta? Ili je očekivan u zemlji Srbiji koja je sve ovo vrijeme, ne samo sigurna kuća za ratne zločince, nego i neka vrsta prostora koji iste te zločince preko svojih medija i javnog mnijenja diže u nebesa.

Zamislite ljude koji u beogradskoj Njegoševoj ulici na Vračaru prolaze pored murala ratnog zločinca Ratka Mladića na 9. novembar, Međunarodni dan borbe protiv fašizma. I zamislite sad da baš njih policajci legitimišu. Jer valja čuvati “zidnog đenerala” zločinca Ratka Mladića. Nemate šta zamišljati! Eto, to se desilo i to je realnost i Vračara, i Beograda, i Srbije danas.

Lična karta za prolaz pored Mladića

Djevojka koja je govorila za N1 kaže kako je stala da porazgovara s komšijom kada su joj policajci tražili ličnu kartu i uzeli podatke. Navodi se dalje u vijesti da je prethodno, tražeći parking, vidjela da policajci legitimišu još dva momka. Djevojka dalje za N1 saopštava da je pitala policajce zašto su tu, primijetivši da ima “previše policije da čuva jedan zid”.

I možda bi joj policajci rekli da “samo rade svoj posao”, jer u konačnici i suštinski, oni su samo zadnja-terenska karika države i njenog nakaradnog sistema koji velikodušno za narodne pare štiti ratne zločince: one koje može uživo logistički, a one uhapšene i na robiji ovako virtuelno-simbolički.

Zločinački amanet u Vulinovoj zaštiti

Treba napomenuti da je ukazom ministra policije Republike Srbije, notornog Aleksandra Vulina, od prije sedam dana zabranjen skup svim antifašističkim organizacijama poput “Inicijative mladih za ljudska prava” i “Žena u crnom”, jer su isti najavili krečenje sramnog murala.

Vulin je tada, podsjetimo, kazao:

“Ni oni koji bi da prekreče mural generalu Mladiću, ni oni koji bi da ga čuvaju neće dobiti dozvolu za okupljanje. Na 9. novembar Međunarodni dan borbe protiv fašizma u Beogradu se neće niko sukobljavati na ulicama i kvariti život našim građanima, i niko neće neprijatelje Srbije obradovati slikama krvavih srpskih glava.”

Zašto bi neko, upitaćete se, pri zdravoj svijesti i čistoj savjesti zabranio upravo na Međunarodni dan borbe protiv fašizma da se kreči profašistička sramota na Vračaru u srcu Beograda? I još gore, zašto je taj neko ministar policije, zašto je taj neko Aleksandar Vulin? A eto, baš taj neko, ko punih usta kaže za ratnog zločinca Mladića, “general Mladić”, je postavljen tu gdje je postavljen da čuva lik i djelo nečovjeka koji je bio ne čelu Vojske Republike Srpske, koji je odgovoran za silne masovne ratne zločine i na koncu genocid.

Zločinci kao državni službenici Republike Srbije

I ima u toj nakani da Vulin pazi, makar zidnog mural – Mladića neke logike. Upamtite, svi ti neljudi koji su dolazili iz Srbije da pljačkaju, siluju, protjeruju, granatiraju i vrše sistematske zločine, uključujući genocid, bili su više-manje na platnom spisku Srbije. Dakle, državni službenici ili, najprostije rečeno, bivše, a bogami i sadašnje kolege ovih policajaca koji čuvaju u malter utisnutog Ratka Mladića. Od onih Škorpiona uz blagoslov Crkve Srbije ubijaju djecu oko Trnova, preko Arkanovih kokošara što nište nejač po Posavini, do đenerala VRS-a, odgovornih za najveća zla u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, svi su oni bili državni službenici.

Svi su oni primali stabilne plate i u nestabilnim vremenima, a kasnije i redovne penzije od države Srbije, koja navodno “nije učetvovala u ratu”, računajući i gore pogledavajućeg ratnog zločinca Ratka Mladića. I kud ćete veću logičnost, čak i pravnu dosljednost, nego da svoje bivše uposlenike i penzionere štite nove kolege, ukazom Aleksandra Vulina, a koji nije mogao nikako donijeti bez imenjaka mu Vučića.

Srbija danas: Mic po mic, Aušvic

Eto to je Srbija danas. Dovoljno je samo par krokija da bi se oslikala:

1. U centru Beograda ratni zločinac Dragan Vasiljković, aka Kapetan Dragan, potpuno neometan i pod organizovanom zaštitom ultradesničara sakuplja potpise za puštanje iz zatvora Zvezdana Jovanovića, ubice premijera Zorana Đinđića

2. Isti taj ratni zločinac Kapetan Dragan, nakon svog legalnog uličnog aktivizma, gostuje na srbijanskim televizijama i tamo ponosno izjavljuje kako su ga ljudi bliski predsjedniku Vučiću dočekali po izlasku iz zatvora, obukli, dali mu novaca i kupili stan

3. Poentira da je konačno došlo njegovo vrijeme

4. U tom momentnu, za najveće zlo Srbije imenuje se (opet) Nataša Kandić i Žene u crnom, vjerovatno osoba i organizacija koje bi trebale dobiti Nobelovu nagradu za mir

5. Po Vojvodini na svakom koraku niču isti murali sa porukama podrške zločincu Mladiću

6. U isto vrijeme slovačkoj crkvi u Begeču dostavljeno je sramno pismo kojim se poziva na iseljenje Slovaka iz ovog vojvođanskog mjesta

7. Dječaci potpuno slobodno i razdragano skidaju albanske zastave koje su postavljene po Beogradu zbog posjete Edija Rame

8. Novinari i novinarke od Dinka Gruhonjića, preko Snežane Čongardin i Daška Milinovića su lovni trofeji lokalnih neonacista

9. Navijači Partizana i Crvene Zvezde uoči utakmica porukama se sprdaju sa žrtvama genocida, preporučuju novi, ali određuju i ko će biti budući profesori i akademici

Kompletan spisak bi bio predugačak i za velike disertacije, pa se na momenat trebamo zaustaviti.

Kako se sve ovo desilo Srbiji, da bi kulminiralo sa policijskom, dakle legalno-državnom, a ne huliganskom zaštitom ratnozločinačkih murala?

Pa nije se “samo desilo”. To je permanentan proces.

Ima jedan grafit, mnogo pametniji od ovih zločinačkih murala, negdje u Beogradu, i on kaže sljedeće: “Mic po mic, Aušvic”. Eto vam odgovora. Unormaljivanjem fašizma u, kako se to kaže, javnom diskursu, od nastave, od porodice, od medija, od društvenih grupa, od političkog sistema, pa sve do Crkve Srbije, stvoren je habitus tako neophodan za bujanje energije kojom se hrani fašizam.

A ovo danas u Srbiji, da se ne lažemo, jeste nepatvoreni fašizam i ne, ne treba mu tepati i koristiti nekakve eufemističke izraze, koji se samo magli realnost.

Dijagnoza, pa liječenje

Srž i suština, dijagnoza postavljena današnjoj Srbiji, može se između ostalog iščitati u pismu Inicijative mladih za ljudska prava, koji su povodom policijskog obezbijeđenja murala sa likom ratnog zločinca Mladića napisali i ovo:

“Nećemo organizovati uklanjanje kako smo planirali zato što mural Ratka Mladića u Njegoševoj ulici nije više običan mural. To je sada spomenik Ratku Mladiću, podignut od strane nepoznatog autora u julu ove godine, ali stavljen pod zaštitu države Srbije 5. novembra, rešenjem MUP-a i ministra Aleksandra Vulina i ćutanjem predsjednika Vučića i Vlade Ane Brnabić.”

I znate šta, znate li kad će se Srbija pridružiti civilizovanoj grupi zemalja? Ne, neće to biti kada hrabri mladi ljudi uspiju izbrisati ili prekrečiti sramni mural, kao što su to uradile njihove kolege u Sremskoj Kamenici. Ne, desiće se to kad država Srbija sa ovim ili nekim drugom ministrom i predsjednikom uz pomoć policajaca na terenu sama izbriše sve i jednu sramotu sa zidova, kad pohapsi one koji su je slikali, kad prizna genocid u Srebrenici, kad se izvini za svako počinjeno zlo koje je u njeno ime urađeno, kad djeca u školama budu učila o genocidu, kada budu od države Srbije organizovane ekskurzije u Potočare, kad ta država zatraži oprost i izrazi kajanje za žrtve ratova, kad stavi zločince tamo gdje im je i mjesto-presuđene u zatvor, one koji su odslužili kaznu u trajni zaborav.

Eto tada ćemo pričati o pomirenju, a vi vidite koliko je to daleko od realnosti.

A do tada, vijest da srbijanska policija čuva mural ratnog zločinca u centru Beograda biće samo otužni podsjetnik na realnost u kojoj živimo.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera