Raštimana antidiplomatija kao velika opomena

Tokom posljednjeg vikenda 16. i 17. oktobra 2021. u Sabornoj crkvi u Sarajevu Patrijarh srpski g. Porfirije održao je dva veoma lijepa i obećavajuća govora. Oni su tim više značajni jer Sarajevo i Bosna i Hercegovina žive posljednjih dana u novom strahu i čekaju umirujuće i iskrene riječi. Čuli smo usred Sarajeva od srpskog duhovnog poglavara. Moramo se nadati da će one jednog dana dominirati i u političkom narativu srpskih političara. Bez toga nema sreće nikome.

Duh, slike i scene i opšti ambijent koji je vladao u sarajevskoj Sabornoj crkvi bio je pun uzvišenosti, vjere, poštovanja i ljubavi i on odražava pravi i istinski odnos Srba prema svom gradu i komšijama. Patrijarh je to potvrdio svojom šetnjom po starom dijelu Sarajeva, simboličkim ispijanjem vode sa česme povratka i ulaskom u dvorište Begove džamije.

A onda se sutradan u zgradu Predsjedništva Bosne i Hercegovine ušetala jedna vesela muška (žene sebi ipak nisu dozvolile toliki blam) družina sa harmonikom i neodstojnim i primitivnim ponašanjem zaprepastila razum i zatamnila i razbila u paramparčad svu ljepotu i nadu vikenda.

Teško je, zaista, naći riječi da se opiše sva niskost i jad, naročito kad se ima u vidu opšte i sve teže siromaštvo u zemlji, kao i opšti strah koji je ponovo zavladao u državi.

Međutim, ovo vašarsko falš i raštimano pjevanje samo po sebi nije neki veliki problem. Znam da će to apsolutno svi pominjati više puta, da će to naljutiti stotine hiljada ljudi, ali to realno ne zaslužuje neku pažnju. Prvo jer se radi o već viđenom ponašanju jednog čudaka. A drugo, ono neće imati apsolutno nikakve posljedice. Kamo sreće da nam sve opasnosti dolaze od muzike i pjevanja, pa makar bilo i falš.

Poslije velikog šoka stvari u glavama ljudi se ili potpuno pomute ili sasvim razbistre. Zato bi bilo važno da se poslije ove sramote srpski narod konačno zapita ko ga vodi i kuda ide? Ako se ne zapita, put u politički, ekonomski i kulturni ambis mu je osiguran.

Velika nada

Postojala je neka nada pred kraj prošlog stoljeća kad su najjači ljudi na planeti uspjeli u srpski politički život ubaciti iz padobrana jednu veliku nadu, Milorada Dodika. Riječi koje je izgovarao ličile su na uvod u potpunu normalizaciju zajedničkog političkog razvoja cijele Bosne i Hercegovine. Vrlo brzo slijedilo je razočarenje koje danas doživljava kulminaciju.

Ni drugi narodi, nažalost, nisu bolje prošli. Svako je unesrećen na različite načine i sa različitim ljudima. Zato Dodika nikada ne treba posmatrati izolovano u odnosu na druge koji se vješto kriju iza Dodikovih vratolomija i glume moraliste.

Istorija će upamtiti Dodika kao srpskog štetočinu koji je ekonomski opustošio Republiku Srpsku i zatamnio srpsku tradiciju. Pamtiće ga, kratko i u fusnoti, kao rodonačelnika primitivne antidiplomatije koji je propustio priliku da postane državnik. Poslije pedesetak godina istoriji neće biti zanimljiv pa će nestati i iz fusnota.

U odsustvu energičnih mjera iz OHR – koji može jednim potezom okončati Dodikovu političku karijeru – dugo se pitam koji je najbolji lijek da se neutrališe silna negativna energija koju proizvodi Milorad Dodik? Jedini lijek je usmjeravanje što je moguće manje svjetla prema njemu.

Od njega treba okrenuti i kamere i mikrofone, a kad se o njemu govori treba to raditi sa znatnom dozom ironije i ismijavanja. Mislim da bi se postigao pravi efekat pa bi umjesto on nas, mi uspjeli njega ražestiti i iznervirati. Znam da je ovo nerealno jer njegovi “neprijatelji” sa zadovoljstvom komentarišu Dodikove izlete kako bi oni sebe predstavili kao moraliste, spasioce i borce protiv Dodika.

Iako Dodik djeluje verbalno opasan i poguban, on je realno bezazlen i neće, srećom, moći izazvati nikakvu veliku krizu osim što će produbiti jaz među narodima, jaz koji odavno kopaju i on i njegovi koalicioni partneri iz drugih naroda. Bosnu i Hercegovinu ne može ugroziti jedan čovjek koju nema realnu moć.

Tajna koalicija javnih svađalica

Našu državu najviše ugrožava tajna koalicija tri javne svađalice. Samo bratskim rukama, tobože posvađanim, moglo se od Bosne i Hercegovine napraviti korumpirano čudovište koje njegovim tvorcima omogućava da kradu koliko žele i kad žele. Strašna je nevolja što će poslije odlaska svakog od lidera ostati njihovo djelo, a to je ovo korumpirano čudovište. Njega ne mogu uništiti sadašnji već mnogo bolji i ozbiljniji ljudi i političari, na svim stranama.

Čekajući te dane i nove ljude, pokušajmo zamisliti jednog novog srpskog političkog lidera koji će, poput patrijarha Porfirija, državotvorno i iskreno govoriti o našoj “ljepoti različitosti” i biti srećan što i njegov narod učestvuje u stvaranju nove harmonije u jednoj preporođenoj državi.

Ne treba zbog nekog lošeg i zlog Nikole omrznuti Svetog Nikolu, pa tako ne treba ni Milorada Dodika identifikovati sa srpskim narodom, a to se često čini. Naći će narod snage da se riješi svoje noćne more. Možda se to jednog dana proslavi uz zvuke harmonike! Prizor iz Predsjedništva i sve nebuloze koje u posljednje vrijeme narod sluša od čovjeka koji je trebao biti kralj a postao dvorska luda treba mu prije svega služiti kao velika i vjerovatno posljednja opomena.

Mora doći dan kad će novi srpski politički lider ponoviti riječi koje je u Sarajevu sredinom oktobra 2021. izgovorio njegov novi duhovni vođa: “Ovde postoje čvrsti okviri za lepotu različitosti onih koji su ovde vekovima živeli… Znam opet da je mnogo puta bilo da nismo prepoznavali jedni druge… Mnogo puta padali smo i pojedinačno i svi zajedno. Istorija ovog grada, ovog prostora nas uči da smo nakon svakog promašaja i pada nalazili načina da prepoznamo jedni druge, da smo potrebni jedni drugima i da idemo dalje.”

Onaj ko ne sanja i ko sve radi da se snovi razbiju neće doživjeti ništa dobro. Bosna i Hercegovina očajnički očekuje vraćanje razuma i ozbiljnosti u politički život.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.