Trump na putu prema dolje, Amerika ostaje demokratska država

Donald Trump najstarijoj je svjetskoj ustavnoj demokraciji već priredio iznenađenja koja nije očekivala. Od izbornog je dana, sustavnim nepriznavanjem elementarnih činjenica, hodao po rubu pokušaja državnog udara. Već neko vrijeme ozbiljni su ljudi upozoravali da je krajnje vrijeme da potpredsjednik Mike Pence pokrene ustavne mehanizme koji su razrađeni za ovakvu situaciju, u kojoj predsjednik, koji je bio izabran, postane uzurpatorom, kad počne ugrožavati elementarna demokratska pravila, kad njegovo mentalno stanje postane takvo da je jednostavno nesposoban obavljati dužnost.

Pence se nije usudio uraditi ono što je morao, članovi Trumpove administracije, koji nisu posve lišeni razuma, tražili su način kako da se izvuku iz neugodne situacije. Tek su rijetki, poput ministra pravosuđa Williama Barra, javno izgovorili da ne vide nikakvu urotu ili prevaru na izborima i distancirali se od Trumpova puta prema državnom udaru. Tek kad je proces, koji je trebao biti tranzicija prema novoj administraciji, ušao u završnu fazu, Republikanska se stranka počela distancirati od Trumpa, čiji je zatočenik bila četiri godine. Ljudi koji spadaju u demokratsko političko polje prešućivali su Trumpove protusistemske, protudemokratske istupe, u strahu od njegove moguće osvete.

Trump je uspostavio jednostavan mehanizam discipliniranja organizacije koju su nekad nazivali Grand Old Party – svatko tko mu se suprotstavio mogao je očekivati da će na idućim izborima ostati bez svoga mjesta, dapače, bez mogućnosti da se kandidira. Naime, kongresnici svake dvije godine izlaze na izbore, a republikanski član kongresa lako može ostati bez svog mjesta, čak i u čvrsto republikanskoj izbornoj jedinici, ako mu Trump na unutarstranačkim predizborima suprotstavi svog radikalskog lojalista i čvrsto ga podupre u kampanji. Kongresnici i senatori, čiji je manevarski prostor nešto veći, jer im je i mandat duži, u takvim su okolnostima čuvali svoje pozicije, svoju kožu i svojom su šutnjom omogućavali protudemokratskom uzurpatoru da razara demokratski poredak.

Sistem elektorskih izbora

Ipak, Očevi utemeljitelji Američke federacije skrojili su poredak koji je dizajniran tako da sprečava jednog uzurpatora u ovladavanju svim izvodima vlasti. Trumpu nije pomogao pritisak na sudbenu vlast i činjenica da je u Vrhovnom sudu uspostavio čvrstu konzervativnu većinu. “Problem” sa sucima  je u tome što, da bi nekog moglo imenovati sucem, taj mora imati elementarno demokratsko obrazovanje, mora proći dril vladavine prava, a to je ustava koja efikasno onemogućuje da zbog stava pojedinca, stranke ili frakcije sudac odlučuje u korist uzurpatora, a ne u korist javnog dobra.

Sustav elektorskih izbora složan je i naoko nepregledan, jer svaka savezna država sama određuje svoja izborna pravila. Unatoč snažnom pritisku uzurpatora na republikanske funkcionare saveznih država, da u njegovu korist falsificiraju izborne rezultate, da mu “nabave” glasove koji su mu manjkali da bi mogao proglasiti pobjedu u tim državama (za jednu od tih država pojavili su se i snimci razgovora), Trump nikoga od funkcionara u tim državama nije uspio slomiti. Naravno, na njih je nahuškao svoje sljedbenike i još uvijek vjeruje da će im na prvim slijedećim izborima moći ispostaviti račun – onemogućiti im da budu reizabrani. Kako god, američki sustav diobe vlasti funkcionira.

Mnogi strepe od organiziranih Trumpovih huliganskih bandi, koje je oblikovao po uzoru na Hitlerove SA, ali ti Proud Boys tek su lumpenproleterska klatež, tako dugo dok iza sebe nemaju stranku i njene mehanizme, a i državu i njenu silu. Do jučer taj je talog vjerovao da su oni sila u državi, Trump im je tepao, hrabrio ih i poticao na nasilje, pa ih je i gurnuo u napad na Capitol. Ikonografija Trumpova marša na parlament neodoljivo je podsjećala na Miloševićevu “jogurt revoluciju”, na one pohode na institucije bivše Jugoslavije na koje je ovaj poticao sljedbenike riječima poput slavne “Niko ne sme da vas bije”. Urnebesno je bilo u noći pokušaja Trumpova državnog udara kad su balkanskim društvenim mrežama počele kružiti fotografije s obraćanja sljedbenicima, uz oblačić “Niko ne sme da vas bije”. Moglo je pisati i “Ne čujem dobro, ali želim da vam odgovorim”. “Jogurt revolucija” moguća je samo u sustavima koji se ne zasnivaju na demokratskoj legitimaciji, u porecima koji su iznutra raspadnuti. Američka je demokracija, međutim, vitalna i nakon četiri godine uzurpatorove vladavine.

Državni udar u SAD-u ne može uspjeti

U slabašnoj demokraciji, ali demokraciji, u Makedoniji, nije prošao pokušaj upada u Sobranje, koji je “suorganizirala” agentura susjedne države, a iza koje je stajao ruski interes sprečavanja demokratske konsolidacije i odabira euroatlantizma kao političke solucije za tu državu. Vlada s demokratskim legitimitetom održala se i uspostavljena je nova proeuropska administracija. Ako u institucionalno slabim demokracijama takav marš na parlament nije moguć, tko normalan bi mogao pomisliti da skupina Trumpovih propalica može dovesti u pitanje ustavnu demokraciju koja funkcionira od 1787. godine.

Državni udar u SAD-u ne može uspjeti, sustav ima previše ugrađenih ustava, brana demokratskog poretka. Previše je razgranat i snažno je naglašena kontrola vlasti, koja je snažna zato što je potaknuta ambicijama koje su suprotstavljene ambiciji uzurpatora. Osim toga, ono što urotničke teorije pejorativno nazivaju “dubokom državom” i što je Trump htio razgraditi, važan je element demokratske stabilnosti. Riječ je o snažnoj političkoj kulturi. Iz reakcija vrha Pentagona, koji je posvećen svojoj ambiciji vezanoj uz obranu, jasno se vidjelo da se sustavi državne vlasti ne žele podvrgnuti uzurpatoru, niti se daju uvući u političke sukobe. Njihov posao nije arbitrirati u politici, a pogotovo im svrha nije ispunjavati hirove vlastodršca, u ovom slučaju uzurpatora u pokušaju.

Svojim grotesknim pokušajem državnog udara Trump je svima olakšao posao. Joe Biden u Bijelu kuću dolazi kao onaj koji, nakon četiri godine uzurpacije i razaranja, treba rekonsolidirati demokratski poredak.

Demokratska stranka ima vrlo malu marginu većine u Kongresu, a po svemu sudeći, većina u Senatu bit će joj još tanja. Međutim, ona se može uspostaviti kao politički dominantna u narednom razdoblju, jer nakon Trumpova pokušaja državnog udara, republikanci će biti u ozbiljnim problemima. Međutim, niti za njih to ne mora značiti tako strašan problem. Još prije neki dan se nagađalo kako će Trump ostati politički dominantan u Republikanskoj stranci i kako će uskoro i formalno objaviti da će biti njen predsjednički kandidat za četiri godine. Sad to ne dolazi u obzir, a oni koji su se u protekla dva-tri tjedna distancirali od uzurpatora postat će neupitnim predvodnicima Republikanske stranke. Mehanizam zastrašivanja će nestati.

Trump će vjerovatno pobjeći iz SAD-a

Kakva će biti Trumpova sudbina? Malo je vjerojatno da će on i dan Bidenova mandata provesti u SAD-u. Vrlo je vjerojatno da će prije inauguracije izabranog predsjednika pobjeći iz zemlje i pokušati naći državu koja ga neće izručiti Americi. Donedavno se nagađalo da će koncilijantni i kompromisima skloni predsjednik Biden pokušati izbjeći Trumpovo hapšenje. Doduše, spekuliralo se o tome da bi inicijativa za njegovo lišavanje slobode mogla doći s niže razine vlasti, jer newyorško tužiteljstvo ozbiljno priprema istragu o Trumpovim pretpolitičkim poreznim prevarama. Što takvo, kad bi i htio, američki predsjednik ne može zaustaviti. Sad je svima jasno da uzurpatorova sudbina neće ovisiti o procesima zbog poreznih prijevara, seksualnog uznemiravanja i sličnog seta djela, nego da mu nad glavom visi ozbiljna optužba pokušaja državnog udara, čak i terorizma.

Da Mike Pence ima imalo političkog morala, Trump u naredna dva tjedna, koliko je preostalo do inauguracije izabranog predsjednika, više ne bi mogao činiti štetu. Ovako će ta preostala dva tjedna njegova predsjedništva biti razdoblje raspada privida njegove moći, a za Ameriku je to pobjeda ustavnosti, političke kulture i funkcionalnih demokratskih institucija.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.