Ponuđena paradigma ‘velike petorke’ Srbiji i Kosovu nije ‘uzmi ili ostavi’, nego ‘uzmi ili propadni’.
Cijeli Sadržaj
Što bi bilo s BiH da je u njoj provedena mirna reintegracija zasnovana na kapitulaciji snaga što ih je organizirao Miloševićev režim, umjesto da je mir građen strategijom pogodbe s agresorom?
Dodik je Bosnu i Hercegovinu udaljio od konsolidacije političkih institucija, a alternativni politički scenarij se ne nazire.
Slovenska i hrvatska poruka ostatku bivše Jugoslavije je jasna: čim je više europeizacije i integracije s Unijom, tim je više i sigurnosti i smanjenja neizvjesnosti za građane ovih država.
Pasivna agresija, koju smo jasno mogli vidjeti i kao Putinov stav prije početka totalne agresije na Ukrajinu, obilježava i Vučićev pristup prema Kosovu.
Evropska unija više neće ostavljati otvorenom nišu za širenje utjecaja Aleksandra Vučića na susjedne države, nego će definirati modalitete i pravila saradnje na Zapadnom Balkanu.
Za razliku od Hrvatske, koja je dobila „međunarodnu suglasnost za pobjedu”, Bosna i Hercegovina to nije dobila.
Christiana Schmidta se vjerovatno jednako pribojavaju svi oni koji su jedrili na radikalizmu, uključujući i Željka Komšića.
Trideset godina nakon rata u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, ključni zapadni akteri čine istu grešku koju su učinili devedesetih.
Njegov je interes samo kontaminacija političkog života u Hrvatskoj, razaranje centra političke arene, potiskivanje proeuropskih politika i jačanje nacionalističkog populizma.
