Šta se mijenja u izraelsko-turskim odnosima?
Odustajanje od Jerusalema i palestinskog pitanja Turska smatra crvenom linijom koju nikada neće prijeći.
Vijesti o mogućem okretanju nove stranice u odnosima između Turske i Izraela proširile su se prošle sedmice, što je potaknulo brojne polemike. Ove vijesti se odnose na pridruživanje Turske državama koje su normalizirale odnose s Izraelom. Nema sumnje da će širenje takvih vijesti predstavljati razočarenje za Palestince i narod u arapskim državama.
Međutim, to će u isti mah učiniti da zemlje koje su ušle u utrku za normalizaciju odnosa osjete olakšanje. Pogotovo ako se uzme u obzir da je principijelni stav koji je Turska stalno zastupala prema državama koje su nomalizirale odnose kod istih uvijek izazivao neugodnost.
Neutemeljene tvrdnje
No, stvar nije tako jednostavna, jer je glavni razlog pojavljivanja ove vijesti informacija koja je pogrešno pripisana upravo meni. Prema toj neutemeljenoj tvrdnji, koja se proširila arapskim medijima, mi tražimo priliku za zbližavanje s Izraelom, a ako Izrael napravi jedan korak prema nama, mi ćemo poduzeti dva koraka.
Saznao sam za ovu vijest kada sam primio brojne poruke s pitanjima o tačnosti ovakvih navoda. Ali istina je da nikada nisam, i neću nikada, dati takvu izjavu. Ako je situacija takva, kako se onda izjava, koju zapravo nikad i nisam dao, mogla ovako proširiti?
Nakon što sam malo istraživao, shvatio sam o čemu je riječ: Mesut Hakki Casin, savjetnik turskog predsjednika za vanjske poslove, dao je sličnu izjavu. No, ono što je izjavio odražava samo njegovo osobno mišljenje i ne predstavlja trenutni stav turske vlade ili predsjedništva. Zapravo, Turska i nije poduzela nikakve napore u cilju postizanja takvog približavanja dvije strane.
Ovakva izjava se ne može smatrati dokazom o novom razvoju dešavanja u odnosima s Izraelom, a to najbolje potvrđuje kratka izjava predsjednika Erdogana, u kojoj je trenutnu situaciju opisao riječima:
„Naši odnosi s Izraelom na razini obavještajne saradnje nisu prekinuti, ali se suočavaju s poteškoćama zbog ljudi koji se nalaze u hijerarhiji izraelske vlasti. To znači da su razlozi pogoršanja tih odnosa, što je sasvim očito, insistiranje Izraela na provođenju politike okupacije, činjenju masakara i nastavku projekata blokade i naseljavanja, čime se ignoriraju Palestinci i muslimani generalno. Stav Turske je jasan po ovom pitanju. Ne možemo prihvatiti način na koji se Izrael odnosi prema palestinskim teritorijima. Tačka u kojoj se ne slažemo s Izraelom je naš pristup i naše razumijevanje pravde i poštivanja teritorijalnog integriteta država.“
Pravo Palestinaca
U skladu s ovom izjavom, ono što je nedavno rečeno o odnosu Turske s Izraelom isuviše je daleko od normalizacije. Što se tiče uvjeta postavljenih za prevladavanje nekih prepreka u trenutnom odnosu dvije zemlje, oni su jasno navedeni: Izrael se mora pridržavati turskog razumijevanja pitanja pravde i poštivati pravo Palestinaca na suverenitet nad njihovim teritorijama.
Imajući u vidu prirodu Izraela, to znači da Turska traži nešto nemoguće, jer je svima poznato da Izrael nikada ne mijenja svoje tajne agende u vezi s ovim pitanjem.
Treba imati na umu da su se odnosi između Turske i Izraela od početka zasnivali na uzajamnom priznavanju i razlikuju se od odnosa te zemlje s arapskim državama. Ankara je priznala Izrael još od proglašavanja te države, a dvije strane su razmijenile i diplomatske misije. Nedavno je Turska pokvarila svoj odnos s Izraelom isturajući se ispred svih u odgovoru na nepravednu politiku koja se provodi protiv Palestinaca. Zbog toga je pogrešno Ankaru posmatrati kao dio puta normalizacije odnosa s Tel Avivom.
Nakon uspostave Države Izrael, Turska je bila prva država s muslimanskom većinom koja ju je priznala, a normalni odnosi između dvije zemlje bili su uobičajena stvar. Međutim, status Palestinaca je uvijek bio važniji za Tursku od ovog zbližavanja, i tu počiva bitna razlika.
S druge strane, arapske zemlje normaliziraju odnose s Izraelom i pružaju mu usluge ispod stola, dok njihov cjelokupni službeni diskurs odražava neprijateljstvo prema ovoj zemlji. Stoga su nedavni koraci na putu normalizacije odnosa bili očekivani i logični. Drugim riječima, ove zemlje, koje su svoje odnose gradile na temelju tajnog služenja izraelskim interesima, sada rade na otkrivanju dugogodišnjih odnosa i ne poduzimaju nove korake.
Turska je od početka bila jasna u svojim relacijama s Izraelom i poznato je da je to prva muslimanska zemlja koja je priznala postojanje te države. Međutim, to ne znači da je Turska bila zadovoljna izraelskom politikom ili da je šutila na kršenja prava, pa čak i u razdobljima kada su odnosi bili relativno dobri, jer je to bilo u interesu Turske i palestinskog naroda.
U svakom slučaju, bez obzira na razinu tih odnosa, odustajanje od Jerusalema i palestinskog pitanja Turska smatra crvenom linijom koju nikada neće prijeći.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.