Bitka za Bjelorusiju

Sada se očekuje rast demonstracija, piše autor i dodaje: Ono što smo do sada vidjeli je samo početak (EPA)
Sada se očekuje rast demonstracija, piše autor i dodaje: Ono što smo do sada vidjeli je samo početak (EPA)

Lideri bjeloruske opozicije znali su unaprijed kako će protestirati protiv falsificiranih rezultata predsjedničkih izbora proteklog vikenda i već su usvojili tri upravna principa. Njihove demonstracije moraju biti u potpunosti mirne, moraju biti suzdržani i moraju tražiti tačne ciljeve među kojima su slobodni izbori i obnova državnog demokratskog ustroja.

Sada kad je bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko u biti poništio izbore, tvrdeći – apsurdno – kako je približno 80 posto Bjelorusa glasalo za njega, pristalice kandidatkinje opozicije Svetlane Tihanovskaje sada te principe prevode u praksu.

Protivnici režima su disciplinirani i tehnološki obrazovani. Pošto su mediji pod punom kontrolom državnih vlasti, alternativni medijski ekosistem je obrazovan na internetu, gdje je za 300 do 400 posto proteklih sedmica porastao broj čitatelja nezavisnih publikacija.

Blokada interneta

Sa druge strane, Lukašenko se još drži 1990-ih. Nakon pet mandata u uredu, izgleda da nije ništa naučio. Pošto je nesposoban da se suprotstavi nezavisnom izvještavanju, odlučio se za gašenje internetskih i mobilnih mreža na skupovima opozicije. No, Bjelorusi su brzo našli način da to premoste i koriste proxy servere i kodirane poruke (zapravo, morao sam telefonom diktirati ovaj tekt jer je internet blokiran).

Niko ozbiljno ne sumnja u jasnost izborne prevare u Bjelorusiji. No, umjesto da se povinuju očaju i cinizmu, Bjelorusi odbijaju prihvatiti da nema svrhe glasati. Na izborni dan, glasači su na birališta došli u ogromnom broju, stvorivši kritičnu masu da dokažu kako je bio značajan odziv. Posmatrači su sjedili vani i zapisali koliko je ljudi ušlo. Premda nisu mogli pitati ljude kako su glasali, oni su brojali koliko ih je nosilo bijele trake opozicije.

Samo prisustvo posmatrača je bila jasna demonstracija da se Lukašenko više ne može oslanjati na represiju i strah. Bjelorusi sve više otvoreno iznose svoje stavove, čak i u manjim gradovima i selima. Iz prve ruke mogu potvrditi one nezavisne analize koje procjenjuju kako dvije trećine do tri četvrtine izbornog tijela podržava opoziciju.

Dok sam tu bio, pitao sam mnoge posmatrače izbora kako to da su toliko odlučni pošto svi znaju da njihovi glasovi neće biti izbrojani i da će odmah biti objavljen izmišljeni rezultat. Oni su objasnili kako će na duge staze ove taktike biti efikasne jer služe kao vidljiv prikaz kako trebaju izgledati slobodni i pošteni izbori.

Hoću promjenu

Niko ne može negirati da su pristalice Tihanovskaje bile tamo, da su bili odlučni glasati. Samo ta činjenica će donijeti nesigurnost među pristalice Lukašenka, uključujući i one koji su u izbornim komitetima.

Nakon masovnih skupova i praćenja birališta, naredni korak je bilo pokretanje protesta u znak odgovora na predviđenih ishod. Plan je bio da se, nakon dolaska na birališta oko 18 sati i zahtjeva da se čuju podaci o odzivu u 20 sati, svi razmjeste na ranije dogovorene lokacije za masovnu mobilizaciju. U manjim gradovima svi su znali da je skup na najvećem trgu. U Minsku, mjesto susreta je bio Trg pobjede, kod Obeliska heroju Minska. Ako put bude blokiran, ljudi su znali da idu Avenijom nezavisnosti ili Avenijom pobjednika.

Skup je dobio oblik brzo na Trgu pobjede i postepeno rastao, šireći se u brojnim smjerovima. Čule su se automobilske trube i ljudi su pjevali pjesmu iz vremena Perestrojke „Khochu peremen!“ (Hoću promjenu) sovjetskog benda Kino. Specijalne policijske jedinice, koje su bile spremne za to, odmah su se pojavile kako bi zastrašivale ljude koji su odgovorili uzvicima „Svi zajedno!“. Zatim se kolona od nekoliko tuceta oklopljenih vozila pojavila i blokirala glavnu raskrsnicu. Korak po korak, falange policije su stizale i osvajale više prostora.

Uprkos svemu, demonstranti su bili mirni i stalno isticali kako ne smatraju policiju neprijateljem. Mnogi su uzvikivali „Policija s narodom!“, a poruka je bila: Razumijemo da samo slušate naredbe i da bi više voljeli biti bilo gdje drugo nego tu gdje stojite.

Opet, ove taktike su se dugo razrađivale. Noć pred izbore, lideri opozicije su mi rekli kako nemaju nikakve sumnje da skoro sve pristalice Lukašenka imaju jake negativne stavove prema njemu. Otvoreni prikaz dobrote prema sigurnosnim snagama koje bi trebale tuči demonstrante, napravljen je kako bi se iskoristile te podjele tako što se snagama sigurnosti daje do znanja kako ne moraju biti oznaka Lukašenkova režima.

Namjerno pregažen na smrt

U jednom trenu, iz kolone vozila se pojavilo nekoliko stotina policajaca sa velikim štitovima i palicama koji su zauzeli dio trga i počeli bacati eksplozive i zasljepljujuće bombe. Ne znam da li su pucali gumene metke, ćorke ili živu municiju, ali su imali jasnu namjeru da prepadnu okupljene.

Njihovi napori da prepadnu okupljene su imali umjeren učinak. Demonstranti se nisu u potpunosti povukli i ostali su mirni u potpunosti. Pažljivo su pratili da li ima potencijalnih provokatora u svojim redovima, suzbivši svako ko bi uzeo bocu ili nešto drugo da baci na policiju.

Crne legije oklopljenih snaga sigurnosti dugo su bili na trgu i nisu pokušavali iznuditi nasilni sukob. Tek na kraju je policija počela progoniti demonstrante i trčati ka okupljenima.

Trg je otvoren na tri strane, ali je kretanje na nekim mjestima spriječeno. Tu su neki od učesnika protesta bili uhvaćeni i pretučeni. Brzo nakon toga, Reuters je objavio kako je pritvoreno nekih 1.300 ljudi; drugi nezavisni mediji su navodili kako je nekoliko osoba u kritičnom stanju, te kako je najmanje jedna osoba preminula nakon što ju je namjerno pregazilo policijsko vozilo.

Sada se očekuje rast demonstracija. Ono što smo do sada vidjeli je samo početak. Opozicija je sve isplanirala. Ljudi znaju kako je svaki dan skup na trgovima u 19 sati gdje će se nastaviti mirni protesti, kako navode organizatori, sve dok ne budu suvišni.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Project Syndicate

Autor mišljenja je Slawomir Sierakowski, osnivač pokreta Krytyka Polityczna. Direktor je Instituta za napredne studije u Varšavi, te viši saradnik Njemačkog vijeća za vanjske odnose



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO