Kako je moguće da Trump ipak može pobijediti?

Iznositi prognoze zna biti prokletstvo za kolumniste. Pokušavao sam izbjegavati ovu varljivu praksu, pošto je, po svemu sudeći, moja kristalna kugla jednako nepouzdana kao i vaša kristalna kugla. Ipak, sa sigurnošću mogu predvidjeti kako će, do američkih izbora 3. novembra, tamošnji naprednjaci, liberali i uglavnom normalni ljudi izgrickati nokte sve do korijena pošto, uprkos aktuelnom stanju politike američkog predsjednika Donalda Trumpa, jedno pitanje dominira: Kako je moguće da on ipak može pobijediti?

Ovih dana mnogi komentatori pišu mnoštva kolumni na mnoštvu naprednjačkih i liberalnih portala a različitim stepenima, nekad iznuđene, iskrenosti o tome kako Trump ide ka veoma zasluženom i uvjerljivom porazu. Sve one na kraju imaju upozorenje: Da, Trump gubi, ali još je rano i stvari se do kraja mogu dramatično promijeniti, naravno i na gore. Stoga imamo neprestano grickanje noktiju.

Trauma iz 2016. godine

Jasno je kako je trauma iz 2016. godine ostala duboko u njihovim povrijeđenim psihama. Osim nekoliko istaknutih izuzetaka, nebrojeni naprednjaci, liberali i drugi većinom normalni ljudi su dijelili često nadmeno uvjerenje kako će Hillary Clinton slaviti. Svaka anketa je hranila to sretno uvjerenje. Drugi osjećaj koji je vladao i jačao ranije navedeno uvjerenje i, na kraju, naivnu vjeru kako će Hillary Clinton postati prva žena na čelu SAD-a najbolje se vidjelo u stavu čovjeka koga je željela naslijediti: Baracka Obame. Obama je bio uvjeren kako će Amerikanci odbaciti “fundamentalno neozbiljnu osobu”, čiji su “standardi etike i tolerancije” u potpunosti “korozivni”. Na kraju je Obama imao vjeru kako će inherentna pristojnost i mudrost Amerikanaca na kraju pobijediti te kako će, posljedično, biti odbačen Trumpov manifest neznanja, nepristojnosti i zadrtosti.

Obama je pogriješio, ali nije bio jedini. Anketari su, također, pogriješili. Vrli znanci su pogriješili. Clintonovi su pogriješili. Javio se sijaset teorija i objašnjenja kako bi se došlo do zaključka zbog čega su skoro svi bili u krivu. Glavno objašnjenje, pretpostavljam, bilo je kako su samodopadna Hillary Clinton i njeni saveznici pogriješili u rezonovanju i rješavanju aktuelnih problema, dok je Trump iskoristio duha tog vremena i prejaku antipatiju ka vladajućim elitama i statusu quo. Bez obzira šta je uzrok ili više njih iznenađujuće pobjede Trumpa, tmurni i vječni ostaci njegovog šokantnog prisustva u Bijeloj kući prerasli su u stalno pitanje koje se mota u glavama uoči nadolazećih izbora kao crni plašt slutnje: Mogu li Obama, anketari, znalci, Clintonovi te sada Bidenovi ponovo biti u krivu?

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Osjeti Amerikanaca i osjeti velikog dijela svijeta morali su trpjeti salvu depresivne, neprestane ružnoće koja je izlazila iz Trumpovih usta i koja je ostala upamćena. Suočen s podivljalom, smrtonosnom pandemijom, on je tvrdio kako će ona čarobno ispariti na toplini ljeta, a za žućne rasne sporove širom države Trump, očekivano, traži spas i pomoć u svojoj okorjeloj autoritarnoj dispoziciji bjelačke nadmoći. Ljutnja, strah, žaljenje i samoočuvanje, kao što su i uvijek bili, karakteristični su znakovi njegovog predsjednikovanja i motiva da se bori za drugi mandat.

Nije malo 40 posto…

A ipak, uprkos svom ludilu, Trump je zadržao podršku približno 40 posto Amerikanaca – većinom starijih, bijelih muškaraca i žena, koji nemaju više obrazovanje, ali postoje i dokazi kako opada podrška za Trumpa među glasačima bijele radničke klase. Ovo nije, ni u kojem slučaju, beznačajna cifra. Prema posljednjim brojkama, Trump ima samo šest procentnih bodova manje od broja glasova koje je dobio 2016. godine, što mu je bilo dovoljno da osigura 304 izborna glasa i predsjedništvo. Razmislite o tome… Uprkos salvi laži, bijesa, uvreda, ponižavanja i rasističkih izljeva, većina od 62 miliona lojalnih “Učinimo Ameriku velikom ponovo” i dalje su uz Trumpa.

Kao protuotrov ovoj užasnoj činjenici, liberalni, napredanjaci i drugi većinom normalni ljudi kao užasnuti brodolomnici se drže za rezultate državnih anketa, po kojima kandidat Demokratske partije Joe Biden ima dvocifrenu prednost. Strah da se u narednim sedmicama ova ugodna prednost može smanjiti je osjetan. Jednako je osjetna briga da će neki nepredviđeni domaći ili međunarodni događaj skrenuti pažnju sa nevještosti, skoro pa krivično kažnjivog nemara i ogromne korupcije Trumpa i njegove administracije. No, ipak je teško zamisliti šta bi moglo spriječiti novembarsko glasanje da preraste u referendum o Trumpu, osim neke nuklearne ili nepredviđene prirodne katastrofe.

Ono što je sigurno da će virus, koji je sve gori i van kontrole, uvećati posljedice neizlaska glasanja, stranih prljavih trikova i upornosti prastare američke izborne infrastrukture da omogući da jedna osoba znači jedan glas. Sve skupa, ove tjeskobe bi mogle suzbiti odziv, spriječiti ili odgoditi tačno prebrojavanje i, na kraju, dovesti da cijela ova haotična vježba demokratije postane sporna ili nelegitimna. Naprednjaci, liberali i drugi većinom normalni ljudi se, također, bez sumnje, užasavaju činjenice kako u mnogim nestabilnim “swing” državama prednost bivšeg potpredsjednika države pada na niske jednocifrene iznose.

Bitno je koliko zarađujete

Postoje i šanse da će Trumpove histerične i distopijske političke reklame, u kojima se opisuje šta bi Biden kao predsjednik donijeti državi, dodatno umanjiti prednost demokrate. Šanse da bi Trump mogao još četiri godine biti predsjednik nisu samo osjetna i užasavajuća mogućnost, već bi mogle konačno poremetiti neozbiljni stav – za koji se zalažu lijeni naprednjaci i liberali – da je, zapravo, Trump lider kulta, a njegove pristalice dio tog kulta. Ideja da je razljućujući Trumpov otpor posljedica njegovog statusa sličnom kultu ukazuje kako on ima neke mistične, nezemaljske moći uvjeravanja i kontrole, koje, odjednom, hipnotiziraju pristalice i upravljaju njima kao Borgovima kako mu je volja – bez obzira na posljedice državne budućnosti sudbine, pa i njihove budućnosti i sudbine.

Smatram kako milioni Amerikanaca razumiju, cijene i slave Trumpa kao personifikaciju nešto manje sentimentalne kovanice, mitskog “Američkog sna”. Trumpova osnovna teza “Američkog sna” zasniva se na jednoj egzistencijalnoj borbi: sakupiti što više novca bez obzira na ljudske i prirodne posljedice. Nije bitno na koji način dolazite do novca sve dok je tako. Nije bitno koga trebate pregaziti ili izdati kako bi došli do novca. Nije bitno koliko morate lagati i varati da bi došli do novca. Nije bitno koliko puta morate izokrenuti ili prekršiti pravila da bi došli do novca. Nije bitno koga ili što morate ocrniti ili uništiti kako bi došli do novca.

Ako možete izbjeći ozbiljniju odgovornost – u ili izvan sudnice – za sve laži, prevare, izdaje, ocrnjavanja, uništavanja sve dok zarađujete što više novca – pa, bravo za vas. Uljudne tranzicije, uglađenost, empatija, socijalna harmonija i javno dobro su smiješni i potrošni anahronizmi. Jedino je bitno koliko zarađujete. To je ono što povezuje Trumpa i “trumpiste”. I to je ono zbog čega može pobijediti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera