Kako biskup Perić ignorira korona virus

Ljudski životi su u pitanju, a jedna od temeljnih zadaća svakog vjernika je brinuti se sve one koji su slabi, nemoćni i ugroženi, piše autor (Arhiva)
Ljudski životi su u pitanju, a jedna od temeljnih zadaća svakog vjernika je brinuti se sve one koji su slabi, nemoćni i ugroženi, piše autor (Arhiva)

Pandemija korona virusa je naglavačke okrenula svijet i do daljnjega suspendirala život u mnogim zemljama. Korona-virus je izrazito opasan, zato što se nekontrolirano i eksponencijalno širi, čime prouzrokuje neizbježni kolaps zdravstvenog sustava čiji su kapaciteti ograničeni. Budući da se korona virus (COVID-19) proširio u proteklih nekoliko tjedana zastrašujućom brzinom, mnogi stručnjaci se ne libe nazvati ovu pandemiju “najvećom krizom nakon Drugog svjetskog rata”. Državna vlast i krizni stožeri čine sve kako bi maksimalno usporili širenje pandemije nepoznatog virusa. Poznato je da se stopa smrtnosti kod ovog virusa ne razlikuje dramatično od “obične” gripe. I ovdje su na poseban način ugroženi ljudi starije životne dobi te ljudi lošijeg zdravlja i slabijeg imuniteta. Upute i preporuke nadležnih institucija štite ne samo život, nego i društvenu stabilnost. Svako društvo ima obavezu spasiti svaki život koji se spasiti može. Bez iznimke.

Važno je da javnost ima u vidu da ova pandemija nije svjetska apokalipsa, nego dodatni rizik, kojeg (još uvijek) nismo uspjeli ukrotiti. Ključno je slijediti upute zdravstvenih institucija, koje strogo preporučuju izbjegavanje bliskog kontakta s većim brojem ljudi, redovito pranje ruku i smanjivanje tenzija. Iako je očito da se virus širi munjevitom brzinom (a takvog ništa ne može zaustaviti), već je do sada napravljen velik posao. Za periode ekstremne krize tipično je da blokiraju funkcionalnost društvenog sustava i životnih navika te stvaraju određene strahove. Brojne “upute i preporuke” u određenoj mjeri zadiru i u domenu privatnih sloboda, na što slobodna društva nisu navikla. Scenariji iz Kine i Italije podsjećaju na apokaliptične filmove, što samo uzrokuje osjećaj ekstremne ugroženosti i bespomoćnosti. Kako god da se ova priča završi, svijet nakon ovoga više definitivno neće biti isti.

A šta kad nam nestane novca?

Naš narod zna često pričati i birati svašta, ali ona poznata misao da “snijeg ne pada da pokrije brijeg, nego da svaka zvijer svoj trag pokaže” ne pada u ovaj vakat tako pogrešno. U kriznim vremenima izlazi na vidjelo sve ono što u normalnoj svakodnevici nije uređeno ili je manjkavo. Javnost je mišljenja da su nadležne institucije u Bosni i Hercegovine neozbiljno shvatile alarmantne vijesti iz Kine i Italije te olako dopustile da nas korona-virus “iznenadi”. Slike praznih polica po trgovačkim centrima i sumanute potrage za uljem, brašnom i zadnjim rolama toaletnog papira već su obišle društvene mreže.

Pretjerano gomilanje prehrambenih namirnica, koje bi se ionako mogle lako pokvariti, ne vodi ničemu, osim da budemo brži od susjeda, koji, eto, nisu mogli kupiti ni litru ulja, dok bi nama na našim zalihama pozavidjela i omanja trgovina prehrambenim namirnicama. To je, s jedne strane, sve razumljivo i logično, jer ljudi reagiraju u strahu od potencijalne nestašice, pa im velika količina hrane (i wc papira) daje osjećaj kontrole u situaciji u kojoj se možda osjećaju bespomoćno i ugroženo. S druge je strane, riječ o kolektivnoj paničnoj reakciji, koja nije previše racionalna. Hrane ionako za sve ima dovoljno. Ako kao društvo budemo solidarni i mudri, nitko ne bi trebao ostati gladan i žedan. Dobro je dok se još može potrošiti plaća od proteklog mjeseca, ali što će se dogoditi kada ne bude novaca, jer se ovaj mjesec nije radilo? Za očekivati je i porast obiteljskog nasilja i zlostavljanja. Ne treba zanemariti činjenicu da će ova iznimna situacija prisiliti mnoge ljude da se konačno suoče sami sa sobom i s vlastitim samoćama. Nije to jednostavna zadaća, pogotovo ako ste godinama bježali sami od sebe.

Na novonastalu krizu prouzrokovanu virusnom pandemijom reagirale su religijske institucije. Iako se u ovome tekstu konkretnije bavim reakcijama Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini na ovu pandemiju, stanje nije nešto drugačije ni u Islamskoj zajednici ili Srpskoj pravoslavnoj crkvi. U kriznom periodu, u kojem se stanje mijenja (čitaj: pogoršava) iz sata u sat, opasno je čekati upute i instrukcije od onih koji su izjavili kako su “mislili da to nije tako opasno” (Jelka Miličević). Ključno je brzo reagirati i preuzeti odgovornost. U ovom trenutku su potrebne jasne i rigorozne mjere, bez pretjeranih filozofsko-teoloških tumačenja. No, kod nas se uvijek nađe skupina, selektirana po nekom specifičnom kriteriju, koja će olako ignorirati bilo koji problem, dok im ne dođe voda do grla. Onda slijedi traženje krivca negdje drugo. Religijske zajednice su još uvijek uvjerene da su one izuzete od općih događanja, zbog par minuta mrmljanja mantri, koje većina ionako ne shvaća ozbiljno.

Pogled u biskupovu prošlost

Nakon što je Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine dala svim župama na području Bosne i Hercegovine “upute i odredbe za ponašanje u situaciji proglašene pandemije korona-virusa”, diljem Bosne su već poduzete konkretne mjere kako bi se zaštitili vjernici. Reakciju je ubrzao i slučaj jednog svećenika iz Hrvatske pozitivnog na korona-virus. Ljudi su sve discipliniraniji i svjesniji opasnosti. No, dok je Biskupska konferencija Bosne i Herrcegovine zaključila jedno, Crkva u Hercegovini (čitaj: mostarski biskup Ratko Perić) “preporučuje” nešto drugo. Odlukom mostarskog biskupa Perića, crkve u Hercegovini ostaju otvorene za “osobnu molitvu, pobožnosti te liturgijska i sakramentna slavlja … dok civilne vlasti ne donesu drugačiju odluku”.

Iako su “civilne vlasti” u trenutku pisanja ovog teksta već reagirale i donijele prilično stroge i opravdane mjere opreza i zabrane okupljanja, jedan dio vjernika se i dalje okuplja na misnim slavljima. Iako Perić u svom pismu “svećenicima, redovnicama, redovnicama i bogoljubnim vjernicima” priznaje da “koronin virus napada cio svijet” te da “nam je Bog udijelio dar vjere i dar razum”, razum u ovom slučaju pada u drugi plan. Vjernicima se “preporučuje” odgovornije ponašanje, umjesto da se odgovornije reagira.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako malo pomnije bacimo pogled na prošlost, dobro ćemo se pomučiti da pronađemo primjere u kojima je mostarski biskup Perić u raznim kriznim situacijama reagirao razborito i trezveno. Previše je tu bilo inata i prkosa prema svemu i svačemu. On je vjerojatno jedan od rijetkih katoličkih biskupa u cijeloj Europi koji već desetljećima u vlastitoj biskupiji ima praktičnu šizmu i to kao da ga i ne brine te vjerojatno čeka da biologija odradi svoj posao. Umjesto da i dalje bude rob vlastitih principa, on još uvijek može pozvati svoje “stado” na odgovornost i spriječiti eventualno ponavljanje tragičnog talijanskog scenarija u Bosni i Hercegovini.

Religijski autoriteti i poglavari već desetljećima odgajaju vjernike kao poslušne ovce, koje samo trebaju klimati glavom na njihove odluke, a sada im odjednom “preporučuju da dobro razmisle i sami odluče o dolasku na misna slavlja”. Jedan dio povjerene pastve je uvjeren da blagoslovljena voda ima čarobne moći, izmišljaju i šire razne teorije zavjera te prigovaraju odgovornim svećenicima i klericima nedostatak vjere i hrabrosti.

Ovo nije trenutak za inat i prkos

Iako su već utvrđene određene mjere (izbjegavanje korištenja blagoslovljene vode, pružanje mira te način pričešćivanja), jedan dio vjernika (čitaj: religijskih opredijeljenih ljudi) odbija poslušati religijske autoritete te i dalje forsira stav kako “blagoslovljena voda čisti i u sebi ne sadržava nikakve viruse te je moćno sredstvo protiv demona i njegovih moći, pa i protiv moći korona-virusa”. Teško je takvima objasniti da su eksperti već analizirali blagoslovljenu vodu iz škropionica iz nekoliko njemačkih crkvi te otkrili prisutnost velikog broja bakterija. Ako se uzme u obzir da se u nekim crkvama blagoslovljena voda ne mijenja redovito, takvi rezultati nisu ništa iznenađujuće.

U ovakvoj situaciji je lako naletjeti na religijske fundamentaliste, koji su uvjereni da je sve ovo što se događa žestoka reakcija Boga / Allaha (ili, kako god već ljudi nazivaju uzvišeno nebesko biće) na grijehe i nemoralno ponašanje našeg društva u cjelini. Oni projiciraju vlastite osvetničke fantazije na neku višu silu. Takva viđenja su neodgovorna, jako opasna i potrebno ih je demaskirati i odlučno odbiti. Uzrok ovakvom raspoloženju i načinu razmišljanja pronalazim, između ostalog, i u skromnoj kulturnoj razini i teološkom obrazovanju klerika svih hijerarhijskih razina. Dobar dio religijskih službenika u Bosni i Hercegovini je završio potrebne studije kako bi što prije postao dio sustava kojem kronično nedostaje radne snage te im, u skladu s tim, nedostaje adekvatnog znanja i pripadajućih kompetencija. Ovdje govorim o stanju u sve tri dominantne religijske zajednice u Bosni i Hercegovini. Ako se ovo uzme u obzir, onda nije ni čudo što jedan dio javnosti smatra da biti vjernik i biti imbecil nije daleko jedno od drugog.

Budući da se i sami doživljavaju kao predvodnici jednog dijela naroda, krucijalno je da oni s vrha hijerarhijske piramide jedne religijske zajednice poduzmu odgovornije mjere kako bi se zaštitio narod. Neovisno o tome vjeruje li netko u Boga, Allaha, Krišnu, Windows 10 ili Maradonu, virus je virus: taj se ne krsti i ne klanja, nego udara na one najslabije i najugroženije. Ovo nije trenutak za inat i prkos, već za konkretne i odgovorne mjere. Ljudski životi su u pitanju, a jedna od temeljnih zadaća svakog vjernika je brinuti se sve one koji su slabi, nemoćni i ugroženi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Povezane

Više iz rubrike Piše
POPULARNO