Djeca ratnici: Mladunci ISIL-a

Praksa regrutiranja djece se proširila od Iraka, preko Sirije do Turske ili Nigerije (EPA)

Piše: Boško Jakšić

Uobičajena scenografija video-egzekucija oružane grupe Islamska država Irak i Levant: okamenjena pustinja u pozadini, čovjek s crnom bradom, ispod njega u narandžastom kombinezonu kleči žrtva čekajući smrt.

Svet se šokirao kada se egzekutor negde u Iraku pojavio u neočekivanom obličju: uniformisani dečak, gotovo dete, hladnokrvno puca u potiljak 10-godišnjem Muhammadu Musallamu, optuženom da je špijunirao za izraelsku tajnu službu Mossad, a potom ispaljuje još tri metka u njegovo telo.

“Mladunci kalifata” su morbidni izum kampanje glorifikovanja terora, zastrašujuće pokazne vežbe ISIL-a da se ne ustručava i da decu od desetak godina pretvara u mašine za ubijanje, okrutne dželate ili krastareće bombe.

“Šta želiš da budeš? Pripadnik dihada, ili da budeš u operaciji mučenika?”, pita pripadnik ISIL-a svog šestogodišnjeg sina u retkom video dokumentarcu koji je anglo-palestinski novinar Medyan Dairieh prošlog leta snimio u gradu Raqqa, neformalnoj sirijskoj prestonici ISIL-ovog kalifata.

“Džihadista”, odgovora dečak u posebnom logoru za obuku dece, dodajući da je spreman da “ubije nevernike”. Devetogodišnjak pored njega rasklapa “kalašnjikov” kako bi se “borio protiv Amerikanaca”.

Uz moto da “šarija može da se ostvari samo oružjem”, suniti ISIL-a kažu da su šiiti jeretici koji zaslužuju smrt, šire mržnju protiv hrišćanskog “neverničkog” Zapada i raznih etno-verskih manjina. Oni decu obučavaju kako da bacaju bombe ili ih podmeću pod vozila, kako da rukuju “kalašnjikovima”, koristi ih kao prenosioce poruka ili ih raspoređuju po kontrolnim punktovima. Opasavaju ih eksplozivom i šalju u smrt.

Kuriri bombi

Talibani su u Avganistanu prvi počeli sa ovom brutalnom praksom “kurira-bombi”. ISIL i drugi teroristi prihvatli su taktiku jer deca privlače manju pažnju snaga bezbednosti, a istovremeno se stariji čuvaju za borbe na frontovima.

Praksa se proširila od Iraka, preko Sirije do Turske ili Nigerije, gde je Boko Haram koristio i devojčice koje je prethodno kidnapovao. UNICEF u ovogodišnjem izveštaju kaže da su na zapadu Afrike, gde je zabeleženo 38 napada, dve trećine bombaša-samoubica bile devojčice.

Većina dečaka prvo se indoktrinira po školama na teritorijama pod ISIL-ovom kontrolom, a potom prolaze obuku za bombaške akcije ili za egzekucije.

Tu novu generaciju vaspitavaju i žene, koje iz Australije, Britanije ili Bosne odlaze za Irak i Siriju. Njihov doprinos ISIL-u je brak, podizanje dece – ne shahadah, žrtvovanje, ili borba na frontu.

“Verujemo da je ova generacija dece generacija kalifata. Ta deca se uče na pravoj doktrini. Svi oni vole da se bore zarad izgradnje ISIL-a, zarad Allaha”, objašnjava neimenovani instruktor.

Iračka deca, posebno pripadnici manjina, primoravaju da budu bombaši-samoubice, da rade sa eksplozivom, da budu doušnici ili ljudski štit kao zaštita od koalicionih bombardovanja, potvrdio je u februaru 2015. godine Komitet Ujedinjneih nacija za prava dece. Postoje video zapisi koji pokazuju kako se dečaci od samo osam godina obučavaju da budu vojnici. Po Iraku se aktivirala “Nebeska brigada mladih” i za godinu dana od 2015. godine alarmantno utrostručila svoje aktivnosti.

Iz svog uporišta u Raqqa oni decu šalju na sve strane po Siriji. “Ne samo da su žrtve, oni sve češće postaju umešani kao počinioci [zločina], kaže Hanaa Singer, predstavnica UNICEF u Siriji. “Postoji konkretna evidencija da decu regrutuju sve strane i da ih koriste u svim ulogama.”

Vlasti u Ankari ostale su pri zaključku da je nedavni napad na kurdsku svadbu u gradu Gaziantep, na jugoistoku Turske, u kome su stradale 54 osobe, gotovo polovina deca, najkrvavi 2016. godine, izveo dečak-samoubica između 12 i 14 godina.

Mladunci kalifata moguće su morbidno, ali efikasno oružje koje ISIL koriste u svom “asimetričnom ratu”, ali jedno je sigurno: time sami sebi ukidaju budućnost.

Za razliku od “dece kalifata”, ogromna većina njihovih vršnjaka danas su žrtve. Sukobi u Iraku i Siriji donose dosad nezabeleženu patnju najmlađima: ugroženo je čak 14 miliona dece, više od polovine u Siriji, upozorava UNICEF.

Seksualno iskorištavanje

Izveštava se o “sistematskom seksualnom nasilju”. “Deca se prodaju na tržnicama, sa cenama oko vrata, prodaju se kao robovi”, kaže se u izveštaju Komitet UN-a za prava dece, na kome je radilo 18 nezavisnih eksperata. Ured Visokog komesara UN-a za ljudska prava potvrdio je da su ISIL-ovci, posle zauzimanja Mosula juna 2014. godine, otvorili neku vrstu prodavnice, u kojoj su se kao najobičnija roba, uz cenkanje, prodavale devojčice sekte Yazida, koje su ISIL-ovci otimali tokom svog pohoda.

Istražitelji UN-a su još početkom iste godine utvrdili da po Siriji zaraćene strane seksualno zloupotrebljavaju decu, da ih pobunjeničke grupe regrutuju za borbu, koriste ih kao ljudski štit.

Leila Zerrougui, specijalna predstavnica generalnog sekretara UN-a za pitanje dece u ratnim konfliktima, procenila je da je najmanje 10.000 dece u Siriji ubijeno i da su protiv dece “sve strane u konfliktu” počinile “teške zločine”.

U ovom izveštaju piše da su 2011. i 2012. godine deca i od 11 godina držana po logorima pod kontrolom režima, da su mučena kako bi se izvukla priznanja njihovih očeva i rođaka. “Izveštaji kažu da su loš tretman i dela koja pripadaju torturi uključivali prebijanje metalnim šipkama, udaranje drvenim ili metalnim batinama, elektrošokove, uključujući i po genitalijama, čupanje noktiju na rukama i nogama, seksualno nasilje, uključujući silovanje ili pretnju silovanjem, lažne egzekucije, gašenje cigareta, sprečavanje sna, držanje po samicama, prisustvo mučenjem rođaka…”, kaže se u izveštaju UN-a, koji su vlasti u Damsku kategorički demantovale.

UNICEF upozorava da je tokom poslednje četiri godine 5,6 miliona dece u Siriji i još dva miliona okolo oterano iz svojih domova, da je tri miliona dece u Iraku i još 3,6 miliona u susedstvu direktno pogođeno sadašnjim konfliktom. U Siriji je dva miliona dece odvojeno od škole.

Istražitelji poseduju neku dokumentaciju o zlodelima prema deci koje su počinile opozicione snage, poput egzekucija Fronta al-Nusra, grupe do skora vezane za Al-Kaidu. Tvrdi se da je Slobodna sirijska armija, glavna opoziciona snaga, regrutovala decu u vojne svrhe, mada oni uzvraćaju da su njihovi vojnici morali da budu stariji od 18 godina.

Zloupotrebljavana od pobunjenika, bombardovana, hvatana u unakrsnu vatru, raseljavana po zemlji ili tuđini, nedovoljno hranjena po izbegličkim logorima, prepuštena infekcijama i bolestima, deca Iraka i Sirije rastu kao nesrećna i traumatizovana generacija.

“Nasilje i patnja ne samo da obeležavaju njihovu prošlost, oni oblikuju njihovu budućnost”, kaže direktor UNICEF-a Anthony Lake, podsećajući da je 2014. godina bila najteža godina konflikta, između ostalog i zato što su ratujuće strane ingnorisale tri rezolucije UN-a koje su tražile da se omogući dotur humanitarne pomoći.

Rezultat je da se samo za godinu dana broj ugrožene dece povećao za trećinu, dok je pomoć sveta, ionako nedovoljna, ostala nepromenjena. Samo po Siriji, gde je tokom građanskog rata poginulo najmanje 260.000 ljudi, blizu tri miliona dece pokušava da pohađa školsku nastavu, ali to je izuzetno teško: napad na školu u istočnom Damsku novembra 2014. godine, u kome je stradalo 11 dece, bio je samo jedan od 68 napada na škole te godine.

Neizvjesna budućnost

Budućnost dece rata i dalje je veoma neizvesna. Ne samo zbog činjenice da će, po svim procenama, konflikt sa ISIL-om potrajati, već i zbog odogovora sveta na patnje dece Iraka i Sirije: od 815 miliona dolara koje je UNICEF zatražio za svoje operacije u regionu do početka marta stigla je deset puta manja suma.

Posebno teška zdravstvena situacija dece po Siriji utvrđena je nedavno, kada je građanski rat u toj zemlji ušao u četvrtu godinu. Deca masovno umiru od bolesti koje su ranije lečene ili dobijaju hronične bolesti koje se šire od kako je zdravstveni sistem u velikoj meri uništen.

Humanitarna organizacija Save the Children precizira da je 1,2 miliona dece sa porodicama napustilo Siriju, da 4,3 miliona čeka humanitarnu pomoć, a da je više od 10.000 dece stradalo tokom godina nasilja.

U pojedinim područjima, poput grada Halepa, koji je pod dugotrajnom opsadom, broj lekara je sa 2.500 sveden na nekoliko desetina, po kućama su smeštene provizorne bolnice, dneve sobe pretvorene u operacione sale. Deci se. u nedostatku odgovarajućih lekova. amputiraju udovi koji bi se u normalnim okolnostima lečili. Anestezija se ponekad praktikuje udarcima u glavu. Bebe u inkubatorima umiru zbog nestašica struje.

Virus poliomijelitisa, bolesti koja je bila savladana u Siriji, ponovo se vratio. Iako je UNICEF prošle godine obezbedio vakcinu za 2,9 miliona dece regiona, uključujući i na nekim delovima ISIL-ove teritorije, čak 4,8 miliona ljudi, uključujući dva miliona dece, ostalo je bez ikakve pomoći jer se nalaze u opasnim zonama konflikta.

Ipak, jedan dečak je avgusta 2016. godine pokorio svetske medije. Mali Omran Daqneesh, tek izvučen iz ruševina u gradu Halepu, umrljan prašinom i krvlju, na čas je razdrmao savest čovečanstva. Dokle će 75.000 dece u drugom najvećem gradu Sirije i 14 miliona po regionu biti zatočenici horora kome kao da nema kraja?

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera