Novi statut Vojvodine, reakcija na Krim

Vojvodinom bi ubuduće umjesto vlade upravljalo izvršno vijeće, dok bi glavni grad Novi Sad postao administrativni centar (Al Jazeera)

Piše: Jelena Milić

Radna grupa zadužena za izradu još jednog nacrta novog Statuta Vojvodine, sastavljena od predstavnika koje su predložile sve stranke, uključujući i Demokratku stranku Srbije, koja u Vojvodini skoro da nema birača, objavila je pre neki dan rezultate svog rada, nekoliko meseci pošto je Ustavni sud Srbije osporio veći deo prethodnog vojvođanskog najvišeg konstitutivnog akta.

Prema predloženom nacrtu, Vojvodinom bi ubuduće umesto vlade upravljalo izvršno veće, dok bi glavni grad Novi Sad postao administrativni centar. Nije isključena ni promena pokrajinskih simbola, gde bi postojeći grb, koji simbolizuje vojvođanske oblasti Srem, Banat i Bačku, zamenilo obeležje na kome se, između ostalog, nalaze četiri ocila.

Da bi stupio na snagu, potrebno je da ga potvrde i poslanici Skupštine Srbije.

Predsednik Radne grupe Slobodan Orlović, iz Srpske napredne stranke (SNS), izjavio je za Radio-televiziju Vojvodine da su predložena rešenja sada u skladu sa najvišim državnim aktom, da je promenjena većina odredaba i da se može reći da je napisan novi Statut Vojvodine. On je podsetio da u nacrtu ima još neusaglašenih stvari, te da će o konačnoj verziji teksta odlučivati Skupštinski odbor za ustavno-pravni položaj Skupštine Vojvodine.

Skupština Vojvodine bi o novom Statutu trebalo da se izjasni krajem aprila ili početkom maja, a za njegovo usvajanje potrebna je dvotrećinska većina. Da bi stupio na snagu potrebno je da ga potvrde i poslanici Skupštine Srbije.

Bez rješenja za grb

No, to što se sedam stručnjaka saglasilo o pitanju prečišćenog teksta Nacrta statuta AP Vojvodine, to jest što su uspeli da promene dve trećine teksta statuta, kako je i zahtevao Ustavni sud Srbije, ne znači da će on dobiti podršku najveće opozicione stranke u pokrajinskom parlamentu, rekao je za Politiku Vladimir Galić, član radne grupe, takođe iz redova SNS-a.
 Naime, članovi radne grupe nisu uspeli da usaglase alternativno rešenje za grb Vojvodine. Kao rešenja predlažu se dva grba – oficijelni i tradicionalni.

Iako Srbiju trenutno okupiraju druge teme, te ova vest nije izazvala mnogo reakcija, svoje vrlo oprečne stavove o novom predlogu izneli su oni koji se ovom temom duže i podrobnije bave. Jedan deo zainteresovane javnosti taj dokument vidi kao pokušaj republičke vlasti da Vojvodinu stavi pod potpunu kontrolu i da joj umanji građanski i multikulturalni karakter.

Politikolog Duško Radosavljević je za Radio Slobodna Evropa ovako ocenio sadašnja dešavanja: “Ne može se ni očekivati da Vojvodini ostanu neke nadležnosti iz oblasti multikulturalizma, jer smo videli da je Ustav Srbiju definisao kao državu jednog naroda i ostalih građana, pa kako nijedan oblik vlasti nije zasnovan na građanskom principu, ni Vojvodina neće biti na građanskom. Ovo je samo dokaz postojanja dugoročne tendencije da se ponište obeležja građanstva, multikulturalizma i na tome, da tako kažem, zasnovane neke određene politike. Znači, vraćanjem istorijskog grba iz 1848. godine se direktno želi da ovo nije pokrajina građana, nego da je to isključivo srpska pokrajina.“

Položaj jedne velike i specifične oblasti kao što je Vojvodina sigurno je, pre svega, političko pitanje.

Iz Srpske napredne stranke, s druge strane, ističu da je osnovna svrha novog nacrta pravna uređenost države. Interesantno je da SNS-ovci tvrde kako su se u ovom slučaju bavili isključivo pravom, a ne politikom.  Spomenuti Galić rekao je kako se grupa, pre svega, rukovodila odlukom Ustavnog suda.
“Bavili smo se svojim poslom, bavili smo se pravom. Nismo dopustili da politika, niti određeni politički stavovi svakog od nas kao pojedinaca, nadmaši pravo, nadmaši struku i nadmaši zanat”, rekao je.

Položaj jedne velike i specifične oblasti kao što je Vojvodina sigurno je, pre svega, političko pitanje. Bežanje SNS-a od takvog tretiranja ovog pitanja govori u prilog tome da ni zaštita prava, ni zaštita ustavnosti, kako oni tvrde, nisu u ovom slučaju bili prioriteti. Pre će biti da je sadašnja verzija nacrta i način na koji se ona pravda reakcija SNS-a na dešavanja na Krimu (centralizacija kao preventiva secesionizma u svetlu novih realnosti na terenu kao izvora međunarodnog prava po ruskoj školi istog), priprema za drugačiji način pregovora o Kosovu sa EU-om, koje je najavio predsednik Srbije Tomislav Nikolić, ali i metodologija izbora novih koalicionih partnera u republičkoj vladi.

Orbanovi puleni 

Šef poslaničke grupe Lige socijaldemokrata Vojvodine (LSV) u vojvođanskom parlamentu, Branislav Bogoroški, stranke koja se posle izmena usprotivila usvajanju aktuelnog Statuta, smatra da je trenutno stanje u kome se Vojvodina nalazi neodrživo, jer se njena sudbina menja donošenjem zakona ili odlukama sudova. 

Ista je stvar i sa novoobljavljenim nacrtom najvišeg pravnog akta Vojvodine, napominje on. Ne treba smetnuti s uma da je LSV značajno doprinela ulasku Tadićeve novoformirane Nove demokratske Stranke u republički parlament, te da mnogi smatraju da će Vučić, pre svega zbog veza sa Mikijem Rakićem, tu stranku uzeti za novog koalicionog partnera.

Ostaje da se vidi koliko će LSV onda biti dosledan o položaju Vojvodine. Orbanovi puleni u Srbiji, Savez vojvođanskih Mađara (SVM), takođe su viđeni kao verovatni članovi nove vlade. Mađarski politički akteri, a Orban pogotovo, za Vojvodinu dugo i neskriveno imaju svoju agendu, pa će biti interesantno posmatrati i to kako će se SVM u koaliciji sa SNS-om držati u vezi s ovim pitanjem. Hrvatske stranke se još nisu oglasile o novom nacrtu.

Inače, Liberalno-demokratska partija (LDP) se u predizbornom periodu, sada van republičkog parlamenta, dosta bavila položajem Vojvodine, naglašavajući razne osnove njene specifičnosti, gurajući pitanje položaja Vojvodine kao jedno od gorućih za Srbiju, pre usvajanja strategije spoljne politike, revizije strategije bezbednosne politike, svega onoga što bi morali biti prioriteti pre položaja Vojvodine, a o čemu se LDP nije izjašnjavao i zbog čega je verovatno izgubio deo birača, a da nove na vojvođanskom pitanju nije dobio.

Posebno brine što se u odbranu vojvođanske specifičnosti najčešće poteže argument potrebe očuvanja multikulturalnosti.

Spomenute vojvođanske specifičnosti, onako kako ih vide progresivniji krugovi u Srbiji, mogu se dovesti u pitanje imajući u vidu nalet SNS-a i u Vojvodini. Pre toga solidno su ih urušile visoko kompromitovana vlast Demokratske stranke. Vojvodina je i dalje sigurno specifična, osim i dalje po etničkoj šarolikosti, samo po količni obradive zemlje na koju su Ujedinjeni arapski Emirati bacili oko, gledajući da sklope dugoročne poslove sa Srbijom pre nego što je limitiraju pristupni pregovori sa EU-om.

No, posebno brine što se u odbranu vojvođanske specifičnosti najčešće poteže argument potrebe očuvanja multikulturalnosti, ne uzimajući u obzir njegove totalitarne aspekte, o kojima podrobno pišu danski eksperti Eriksen i Stjefeld, naprimer, ali i pokojni Kristofer Hičens.

Nekritično insistiranje na zaštiti multikulturalnosti dovodi do getoizacije grupa i njihovog otežanog uključivanja u globalne trendove. U zemljama članicama EU-a i u zemljama kandidatkinjama, pogođenim ekonomskom krizom, na koju se uvek ne daju pravi ekonomski odgovori, identitetske politike uveliko jačaju i na putu su da posle sledećih izbora za Evropski parlament ozbiljno uzdrmaju postulate na kojima je građena EU, na koje su podsetili demonstranti sa Evromajdana. 

Zaštita kolektivnih prava

Srbija pitanje Vojvodine mora rešavati načelnije, kroz pitanje potrebe ne samo novog ustava, što nalaže proces evropskih integracija, već šire kroz traženje novog društvenog ugovora, koji bi svim građanima garantovao osnovna individualna prava, neka kolektivna prava, ali ih ne bi sputavao da formiraju nove identitete i da se uključuju racionalno u globalne tokove. 

Vreme je da se otvori i pitanje svrsishodnosti postojanja nacionalnih saveta nacionalnih manjina, koji su postali paralelni politički sistem i izvor etnopreduzetništva, a ne funkcionalni mehanizam zaštite kolektivnih prava.

U zemlji u kojoj su manjinskim strankama omogućene privilegije za ulazak u parlament, koja je članica Saveta Evrope i OSCE-a, ovakvi mehanizmi nisu potrebni. Oni samo ionako predimenzioniran i neefikasan državni aparat čine skupljim i podložnijim korupciji.

Stavovi zraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera