Zašto je Ashton posjetila Balkan

Piše: Davor Gjenero

Turneja barunice Catherine Ashton i činjenica da se ona odvijala kao uvertira posljednjem krugu pregovora premijera Srbije i Kosova Ivice Dačića i Hashima Thacija, po svemu sudeći precizno oslikava odnos i prioritete europske politike prema prostoru „Zapadnog Balkana“.

Lady Ashton posjet trima balkanskim državama tempirala je u vrijeme kad je komesar za proširenje objavio izvještaje o napretku balkanskoga prostora na putu prema članstvu u EU-u, a Visoka predstavnica EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku svojim je rasporedom, zapravo, rangirala uspješnost zemalja na ovom prostoru u pristupnom procesu. Povezivanje posjeta balkanskim državama s pregovorima Srbije i Kosova posve je jasna poruka: europska perspektiva Balkana, u očima onog dijela skupine policy-planera kojoj pripada visoka predstavnica, uvjetovana je mogućnošću postizanja dogovora Beograda i Prištine o normalizaciji bilateralnih odnosa i uspostavljanju dobrosusjedstva.

Poruka o ‘dobrom primjeru’

Dakle, propast pregovora Dačić- Thaci ne bi zaustavila samo Srbiju i s njom povezano Kosovo, nego cijeli „balkanski paket“.

Crna Gora je, doduše, u bitno povoljnijoj poziciji od ostalih zemalja u regiji, jer je već počela pregovarački proces, a glavni cilj Catherine Ashton u Podgorici nije bio samo slanje poruke o novom regionalnom „dobrom primjeru“, nego, prije svega, potpora administraciji.

Kriza u Crnoj Gori, nastala nakon što poraženi kandidat na predsjedničkim izborima ne želi priznati izborni rezultat, pitoreskna je melodrama, tako dugo dok se u nju ne upletu vanjski čimbenici i ne pokušaju destabilizirati administraciju. Iako relativno tijesna, proeuropska većina u Crnoj Gori jest natpolovična, a politički blok koji je osiguravao povoljni razvoj u toj državi od referenduma o samostalnosti 2006. godine, koji je tada osigurao 55 postotnu potporu neovisnosti, održava se uglavnom i danas, a i dalje nema nekih bitnih pomaka u biračkom tijelu. Suverenistički blok preuzeo je europsku integraciju kao svoj temeljni politički cilj, a Lady Ashton je, susretom s njegovim predstavnicima i izbjegavanjem opozicije, formalnim europskim priznavanjem izbornih rezultata nastojala učvrstiti proeuropsku Crnu Goru.

Albanska perspektiva ovisi o kapacitetima njihove političke klase za demokratske reforme, ali i o sputavanju velikoalbanske politike, koja se počela pojavljivati i koja bi, u slučaju da se odnosi Beograda i Kosova zakompliciraju i da izostane afirmacija kosovske državnosti, mogli bitno poremetiti uspostavljenu ravnotežu odnosa na Balkanu. Makedonija je, pak, do sada bila zemlja propuštenih šansi. Ona je od 2005. formalno kandidatkinja za članstvo, ali još nije otvorila pregovore i to zbog blokade Grčke, ali i nesposobnosti svoje političke elite za nalaženje kompromisa s grčkom politikom o simboličnom pitanju imena države. I u Tiranu i u Skopje barunica Ashton je, zapravo, donijela jednaku poruku o tome da vrijeme istječe, a da Europska unija gubi interes za „svoju periferiju“.

Westerwelle je jasno rekao da Njemačka ne želi da Kosovo bude zatočenikom Srbije. Ta je poruka upozorenje donosiocima političkih odluka u Srbiji da im je vrijeme isteklo.

Istovremeno dok je Lady Ashton upozoravala balkanske političare koji su bili na njenom rasporedu o tome da vrijeme istječe, njemački je ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle očito pokazao da između njemačke škole mišljenja, kojoj sam pripada i one britanske, kojoj pripada Visoka predstavnica EU-a za vanjsku politiku i sigurnost i dalje postoji različito gledanje na Balkan.

Westerwelle je jasno izrekao da Njemačka ne želi da Kosovo bude zatočenikom Srbije. Ta je poruka upozorenje donosiocima političkih odluka u Srbiji da im je vrijeme isteklo, a manevarski prostor za postizanje sporazuma s Prištinom je sužen. Westerwelle nije, doduše, jasno izrekao konsekvencu svoje poruke za Balkan Beogradu – to bi trebalo značiti da Njemačka misli da ni ostale države Zapadnoga Balkana ne bi smjele biti zatočenice odnosa Beograda i Prištine.

Europska politika, kakvu je predstavila Lady Ashton, ima ozbiljnu manu i utemeljena je na važnoj krivoj pretpostavci, prema kojoj je Kosovo ključ konsolidacije Balkana. Za konsolidaciju Balkana, naime, nije ključno Kosovo, iako je ono izrazito važno. Samo afirmacija državnosti Kosova, koja bi bila priznata od strane svih susjeda, garantira očuvanje uspostavljene državne arhitekture Balkana. Koncentracija europske politike na Kosovo proizlazi iz nečiste savjesti Europe, zbog toga što niti jedna od 27 članica Unije nije uspostavila konsenzus o priznanju Kosova.

Ključ u BiH

Za održavanje karaktera Balkana kao prostora pluralnih država ključno je, međutim, uspostaviti održivu i efikasnu demokratsku javnu vlast u Bosni i Hercegovini. Grijesi propusta zapadnih demokracija najveći su upravo prema BiH, u kojoj je dugo bila tolerirana agresija Miloševićeva, ali i Tuđmanova režima, a agresija je dovela do tako teških posljedica kakav je genocid.

Kao i komesar Štefan Fule nedavno, barunica Ashton odlaganjem posjete Sarajevu i neizvjesnošću koja je pratila taj posjet sada šalje poruku iz koje se dade razumjeti da je europska politika odgovornost za Bosnu i Hercegovinu prepustila njenim političkim elitama.

Loš signal, onaj što ga je lady Ashton poslala Balkanu, vezan je uz „poigravanje mapom puta“ kad je u pitanju  BiH. Kao i komesar Štefan Fule nedavno, barunica Ashton odlaganjem posjete Sarajevu i neizvjesnošću koja je pratila taj posjet sada šalje poruku iz koje se dade razumjeti da je europska politika odgovornost za Bosnu i Hercegovinu prepustila njenim političkim elitama i da je prevladala logika prema kojoj za zastoj demokratizacije i konsolidacije BiH odgovornost snosi samo tamošnja domaća, a ne i europska politika. 

Greška takvih poruka je u tome je što neki od kreatora europske politike ili ne vidi ili se pravi da ne vidi ono što je Westerwelleu jasno u slučaju odnosa Beograda i Prištine – naime, da ne snose sve strane jednaku krivicu za blokadu i da Europska unija ne smije skinuti sa sebe svaku odgovornost za BiH samo zato što entitet, formiran na osnovu rezultata rata, etničkog inženjeringa, pa čak i genocida, blokira donošenje racionalnih odluka u državi.

Ad hoc turneje

Nažalost, upravu su oni koji misle da Balkan u narednom razdoblju od EU-a neće dobiti mnogo više od poneke ad hoc turneje visokih europskih funkcionera, a oni će nastojati svu odgovornost za procese na Balkanu prebaciti na lokalne političke elite. Kao što ekonomska sebičnost nekih članica EU-a i insistiranje na restriktivnoj monetarnoj i fiskalnoj politici može ugroziti ekonomsku perspektivu zemalja članica Unije, politička sebičnost i nespremnost Europe da preuzme suodgovornost za procese u svom predvorju može potaknuti nestabilnosti na europskom rubu, a one će imati i ekonomske i političke posljedice na cijelu europsku integraciju.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera