Aćif efendija okupirao Vladu

O prijedlogu podizanja spomen table Hadžiahmetoviću raspravljalo se na sjednici Vlade Srbije (Wikipedia)
O prijedlogu podizanja spomen table Hadžiahmetoviću raspravljalo se na sjednici Vlade Srbije (Wikipedia)

Piše: Almir Mehonić

Bošnjačko nacionalno vijeće (BNV) u tehničkom mandatu proglasilo je 2012. godinu za Godinu bošnjačkog kulturnog naslijeđa. U sklopu obilježavanja ove godišnjice je i projekt postavljanja spomen tabli na mjestima gdje su nekada živjele značajne historijske ličnosti sandžačkih Bošnjaka.

Prema odluci BNV-a u tehničkom mandatu, jedna od tih značajnih ličnosti je bio i Aćif efendija Hadžiahmetović, vođa odbrane Novog Pazara za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Upravo su on i tabla u njegovu čast bili razlog prve polemike u Nemanjinoj 11. Prisustvo ministra Sulejmana Ugljanina toj svečanosti zasmetalo je vicepremijeru Aleksandru Vučiću, koji je i pokrenuo raspravu o tom pitanju na sjednici Vlade Srbije.

Brojne kontradiktornosti

Još prije toga srbijanska javnost je Hadžiahmetovića optužila da je za vrijeme Drugog svjetskog rata sa svojom oružanom jedinicom bio u službi fašističke Njemačke i da su ga partizani strijeljali 1945. godine, jer je bio odgovoran za ubistvo blizu 7.000 Srba. Uslijedila je odluka Vlade: “Skidaj Aćifa, jer je bio saradnik okupatora”.

Međutim, brojne su nelogičnosti i kontradiktornosti cijele pomalo šizofrene situacije u javnosti stvorene povodom ovog slučaja. 

Od svih članova Dačićevog kabineta, ministar i potpredsjednik koji je pokrenuo ovo pitanje je ustvari osoba sa najmanje moralnog kredibiliteta za tako nešto.

Svojevremeno je Aleksandar Vučić ponosno lijepio table sa natpisom Bulevar Ratka Mladića i to ni manje ni više nego na Bulevaru Zorana Đinđića, dok je Skupštinu Srbije proglašavao za sigurnu kuću krvnika iz Kalinovika.

Šurovao je Vučić i sa pripadnicima desničarskih i profašističkih organizacija prilikom nemira zbog hapšenja Radovna Karadžića. Ipak, Vučić se odjednom probudio kao Valter, čuvar tekovina revolucije i zakleti antifašista. Udario je paljbu po mrtvom Aćifu, ubijenom negdje na novopazarskom naselju Hadžet u javnoj, masovnoj egzekuciji koju su izvrsili komunisti po oslobođenju sandžačke prijestolnice.

Zanimljivo je da su se Vučiću pridružili predstavnici nekih NVO iz Sandžaka i već dežurni za takve situacije Rasim Ljajić i Meho Omerović. Ipak, to nije bio slučaj kada su se spomenici četnicima i četničkim komadantima, kakav je bio Vuk Kalitović, dizali duž Sandžaka.

Historijska uloga

No, Bošnjačko nacionalno vijeće u tehničkom mandatu i njegov predsjednik Esad Džudžević su poslije odluke Vlade Srbije o uklanjanju sporne spomen table ostali pri stavu da će o historijskoj ulozi tog čovjeka odlučivati bošnjački historičari, a ne Ivica Dačić i Aleksandar Vučić, kako su istakli.

“Nećemo dozvoliti da Vučić i Dačić pišu našu historiju i presuđuju ko je zločinac, a ko ne. Bošnjačku historiju će pisati naši historičari, a to da li će biti sporna srpskim historičarima i političarima je samo njihov problem”, rekao je Džudžević za medije. “Bošnjačko nacionalno veće je prije godinu i po pokrenulo postupak za Aćifovu rehabilitaciju i očekujemo da će se o tome vrlo brzo odlučivati. Postavljanje spomen table Hadžiahmetoviću bio je izuzeten kulturni događaj kojem su prisustvovali i predstavnici većine političkih partija koje deluju u Novom Pazaru. Otkrivanju spomen table Aćif efendiji prisustvovali su i Mirsad Jusufović i Hivzo Škrijelj, predstavnici partije Rasima Ljajića.”

Stranka demokratske akcije Sulejmana Ugljanina saopštila je da ne odustaje od svojih stavova o Hadžiahmetoviću, prema kojima je riječ o pozitivnoj historijskoj ličnosti “koja ne samo da nije ubijala, već je branila srpsko civilno stanovništvo od Albanaca za vreme Drugog svetskog rata”.

Odnos naspram ovog slučaja pokrenuo je iznova pitanje rehabilitacije ravnogorskog pokreta i generala Draže Mihailovića. 

Sasvim je očigledno da se jedni standardi ne mogu primjenjivati za historijske ličnosti iz reda srpskog naroda, a sasvim drugi za ličnosti drugih zajednica i naroda. Nemoguće je da smeta Hadžiahmetović, a da ne smeta Draža, da se navija za partizane koji su strijeljali po Hadžetu, a da se proklinju isti ti partizani koji su ubijali po Adi Ciganliji.

Ili će se ostati pri tumačenju historije Drugog svjetskog rata koje je bilo do devedesetih godina ili će se historijski revizionizam onda prepustii svakom narodu i njegovim historičarima i institucijama. Veličanje Draže, a skidanje Aćifa teško da je model koji je pravedan i održiv.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera



Više iz rubrike Piše
POPULARNO