Libanska književnica: Dozvoliti Netanyahuu da radi šta hoće je guranje čovječanstva u ponor

Koji um može i pomisliti da je rat u Gazi rat protiv Hamasa, pita se književnica Dominique Edde u članak objavljen u francuskom časopisu L'Obs.

Ovo [rat u Gazi] više nije samo masakr i nepodnošljiva patnja, već pakao, kaže autorica članka u francuskom časopisu L'Obs (REUTERS/Aziz Taher)

Književnica Dominique Edde rekla je da postoje dva nužna pitanja za suočavanje s paklom Gaze, a to su prekid vatre u Pojasu Gaze i svrgavanje odgovornih za ovu tragediju, ne oružjem, već ogromnim pritiskom iznutra i izvana. Ovo se može postići samo buđenjem umrtvljenih savjesti, počevši od najodlučnijih, poput savjesti Izraelaca.

Članak u francuskom časopisu L'Obs počela je opisom situacije u Gazi: deseci hiljada mrtvih, uništeni objekti i hiljade ranjenih koji ne mogu do bolnica, kojima amputiraju udove bez anestezije, a da ne spominjemo raseljavanje stotine hiljada ljudi koji drhte od straha, hladnoće i gladi, vuku se iscrpljeni po ulicama u stadima poput životinja. Čini se da zapanjujući brojevi i slike nemaju utjecaja na svijet, koji u očima tih ljudi vidi da postoji nešto gore od gubitka života, a to je puko preživljavanje.

Pola stoljeća masakra

Književnica je iznenađena kako je moguće sve ovo kada deseci doktora iz svih zemalja i svih sfera života potvrđuju da ovo što se dešava nije rat, već projekat istrebljenja. Pita se: Koji prosvećeni um može pomisliti i na trenutak da je ovo rat protiv Islamskog pokreta otpora Hamas? Da li u Evropi, a posebno u Francuskoj, shvatamo da guramo čovečanstvo u ponor?

Ona kaže: „Za ljude poput mene koji pamte pola stoljeća masakra u Libanu, Siriji, Iraku i Palestini, 7. oktobar 2023. predstavlja dio strašnog pogoršanja situacije u regionu punom masakra, od kojih je najpoznatiji masakr u Deir Yassinu koji su počinili pripadnici cionističke grupe Irgun koju je predvodio Menachem Begin 1948.“

Iako niko ne zna izlaz iz ovog kriznog perioda, znamo da se ono zasniva na razlikovanju uzurpatorskog okupatora i onog čija je zemlja okupirana, doseljenika i onog čija je zemlja uzurpirana, i da bismo krenuli ka miru, moramo napraviti neku razliku, tako što ćemo pronaći prostor za drugu stranu, kaže libanska književnica.

U nastavku članka je ono što je Amira Hass napisala u novinama Haaretz o napadu na Rafah koji je najavio izraelski premijer Benjamin Netanyahu: „Ako skoro milion Palestinaca bude prisiljen pobjeći po treći ili četvrti put u Al-Mawasi, gustina naseljenosti će biti oko 62.500 ljudi po kilometru kvadratnom, što znači da će ljudi moći samo stajati ili klečati i bit će osuđeni na naizmjenično spavanje…“

Indikacije priznavanja

Književnica je istakla da etiketiranje svakog ko se protivi izraelskoj politici kao antisemita jeste vrsta intelektualnog terorizma koji nastavlja da produbljuje mržnju i narušava dijalog, kao i vrijeđanje svakoga ko se usudi spomenuti moć proizraelskog lobija u SAD-u, pogotovo što su cionizam i antisemitizam riječi koje više ništa ne znače.

Budući da opstanak ljudi neće ovisiti o ravnoteži vojnih snaga jer je ona više puta dokazala svoj neuspjeh, potrebno je otkriti nove indikacije priznavanja kako bi prestalo negiranje postojanja drugog i sanjarenje o njegovoj smrti.

Autorica članka je zaključila da „zvjerstvo“ 7. oktobra 2023. godine ne predstavlja izolovan događaj u historiji regije, a rezultat je dva fenomena. Prvi je sljepilo, uprkos činjenicama, većine Izraelaca koji se zaklanjaju iza starog saveznika (SAD-a) i novih arapskih prijatelja, vjerujući da mogu normalno živjeti, trgovati i plesati, a na pragu im je narod kojem su oteli sva prava. Drugo je neuspjeh Palestine da se opremi snagama koje razmišljaju o oslobađanju naroda.

Sada smo došli – kako kaže autorica – do toga da su strah i zastrašivanje u glavama svih. Svi, uključujući i Izraelce, moraju prestati podržavati varvarski režim i slušati očajničke vapaje za pomoć onih koji žive i rade u Gazi, jer ovo više nije samo masakr i nepodnošljiva patnja, već pakao.

Izvor: Agencije