Mogu li ljudi i roboti sarađivati na radnim zadacima?

Interakcija čovjeka i robota u industriji postaje sve moguća i preovlađujuća, govori Senka Krivić, stručnjakinja za umjetnu inteligenciju i robotiku.

Umjesto da sistemi umjetne inteligencije i roboti postanu prijetnja poslovima, trebamo ih vidjeti kao nešto što će nam unaprijediti društvo, smatra Senka Krivić (Reuters - Ilustracija)

Svrha umjetne inteligencije (AI) u današnjem svijetu je višestruka i obuhvata širok spektar primjena u različitim industrijama. Cilj umjetne inteligencije je da poveća ljudske sposobnosti, riješi složene probleme, poboljša efikasnost i poboljša procese donošenja odluka u različitim domenima, kao što su personalizacija uslužnog sektora, zdravstvena zaštita, autonomni sistemi, finansijski sektor, naučna istraživanja i cyber sigurnost.

Umjetna inteligencija donosi potencijalne opasnosti u vezi s pristrasnošću i diskriminacijom, smatra Senka Krivić (Ustupljeno Al Jazeeri)

Ipak, umjetna inteligencija ima i neke nedostatke o kojima govori doc. dr. Senka Krivić, stručnjakinja za umjetnu inteligenciju i robotiku zaposlena na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Prije toga radila je kao naučnica King’s College London u Velikoj Britaniji, a doktorirala je na Univerzitetu u Innsbrucku.

  • Koje su to potencijalne opasnosti koje donosi umjetna inteligencija?

– Umjetna inteligencija donosi potencijalne opasnosti u vezi s pristrasnošću i diskriminacijom, nedostatkom transparentnosti u donošenju odluka, premještanjem posla pojedinaca, etičkim razmatranjima, kao što su privatnost i nadzor, sigurnosnim rizicima, uključujući ranjivost na napade, ovisnošću o umjetnoj inteligenciji bez ljudskog nadzora i potencijalom za nezaposlenost i ekonomsku nejednakost.

Rješavanje ovih problema zahtijeva odgovoran razvoj, regulativu i etička razmatranja kako bi se osigurala pravičnost, transparentnost, sigurnost i usklađenost s ljudskim vrijednostima i društvenim potrebama.

  • Koji su to pravni i etički izazovi kada je riječ o umjetnoj inteligenciji?

– Postoji niz izazova kada je riječ o umjetnoj inteligenciji. To uključuje pitanja intelektualne svojine, utvrđivanje odgovornosti i odgovornosti za radnje AI-baziranog sistema, osiguravanje usklađenosti s propisima o privatnosti i zaštiti podataka, uspostavljanje etičkih standarda i propisa za pravičnost, transparentnost i odgovornost. Zatim tu je i rješavanje pitanja sigurnosti i upravljanja rizikom u kritičnim domenima, prilagođavanje zapošljavanja i rada.

Jedan od najvećih izazova je kreiranje novih zakona, koji će uzeti u obzir sve prethodno navedene izazove kao i podsticanje međunarodne saradnje i harmonizacije pravnih okvira. Rješavanje ovih izazova zahtijeva saradnju između kreatora politike, pravnih stručnjaka, tehnologa, naučnika i zainteresiranih strana u industriji, kako bi se razvili odgovarajući zakoni, uredbe i smjernice koje balansiraju između inovacija, etičkih razmatranja i zaštite osnovnih prava i vrijednosti. Kada govorimo o izmjenama u zakonima, one idu jako sporo. S druge strane, sada se tehnologija koja uključuje umjetnu inteligenciju jako brzo mijenja.

  • Hoće li roboti zamijeniti ljude i ugroziti neka radna mjesta?

– Ljudi se plaše promjena i to je sasvim normalna i očekivana reakcija. Međutim, na to gledam drugačije. Umjesto da sistemi umjetne inteligencije i roboti postanu prijetnja poslovima, trebamo ih vidjeti kao nešto što će nam unaprijediti društvo i možda jednog dana naša radna sedmica bude tri dana, umjesto pet, jer neće biti potrebe da radimo duže i više. Također, kroz historiju je mnogo poslova nestalo, ali su se pojavljivali novi i društvo je evoluiralo i prilagodilo se.

Pojedinci koji su u industrijalizaciji izgubili posao prilagodili su se tržištu, a tad su tranzicije bile mnogo brže i zaštita radnika je bila mnogo manja. Sjetimo se samo primjera operaterki u telefonskim centralama. Stotine radnika, uglavnom žena, izgubili su posao “preko noći”. Međutim, najnoviji trendovi razvijanja sistema baziranih na umjetnoj inteligenciji teže ka stvaranju timova ljudi i inteligentnog sistema, uključujući tako da jedan drugog nadopunjuju i da olakšaju posao ljudima. Stoga ono što se dešava jeste da ljudi moraju prilagoditi svoja radna mjesta i učiti dodatno.

  • U kojoj mjeri je moguća interakcija čovjeka i robota?

– Interakcija čovjeka i robota u industriji postaje sve moguća i preovlađujuća. Kolaborativni roboti (koboti) rade zajedno s ljudima u zajedničkim radnim prostorima, uz sigurnosne mjere koje osiguravaju blisku saradnju. Ljudi i roboti mogu dijeliti i sarađivati na zadacima, zahvaljujući korisničkom sistemima za programiranje i programima obuke.

Iako postoje stalni istraživački izazovi u ovoj naučnoj oblasti, trenutno stanje HRI-a (Human Robot Interaction) omogućava širok spektar zajedničkih zadataka, sigurnu interakciju i efikasnu komunikaciju, povećavajući produktivnost u industrijskim okruženjima. Naprimjer, ljudski operateri i koboti sarađuju na proizvodnoj traci, pri čemu se koboti bave ponavljajućim ili fizički zahtjevnim zadacima, poput podizanja teških predmeta, dok se ljudski operateri fokusiraju na zadatke koji zahtijevaju složeno donošenje odluka ili kontrolu kvaliteta. Operateri mogu lako programirati i kontrolirati kobote putem intuitivnog grafičkog korisničkog interfejsa (GUI).

  • Kako biste ocijenili stanje ove oblasti u zemljama Balkana?

– Ako pričamo o primjeni interakcije čovjeka i robota, rekla bih da ulazi na “mala vrata” na Balkan. Definitivno je zastupljenija u Sloveniji i Hrvatskoj nego u ostalim zemljama regije. Na području Balkana se trenutno još uvijek uvodi automatizacija proizvodnih procesa, uključujući industrijske robote, odnosno robote koji rade samo jedan od zadataka na proizvodnoj traci i ne uključuju nikakvu interakciju čovjeka i robota.

Vjerujem da će u narednoj fazi, kao što je to bilo u zemljama članicama Evropske unije, industrija imati potrebu i za inteligentnim sistemima koju uključuju interakciju i kolaboraciju s ljudima.

  • Na koje projekte ste najviše ponosni u dosadašnjem radu?

– Teško je izdvojiti jedan projekat, budući da su svi oni bili jako interesantni i mnogo truda je uloženo u svakom od njih. Izdvojila bih projekat EU FP7 SQUIRREL, na kojem sam radila tokom doktorskog rada i koji je imao za cilj da kreira robota koji se igra s djecom u vrtiću i skupa s njima rasprema igračke.

Pored toga, jako je značajan projekat THUMP (The Trust in Human-Machine Partnerships), u kojem smo se bavili naznačajnijim pitanjima današnjice vezana za etiku, sigurnost, objašnjivost i povjerenje sistema baziranih na umjetnoj inteligenciji.

  • Kakva nas budućnost čeka kada je u pitanju robotika na našim prostorima?

– Sa naučno-istraživačke strane, nadam se da ćemo se uhvatiti ukoštac s najvećim pitanjima u području robotike rame uz rame s ostalim svjetskim stručnjacima. Trenutno u Bosni i Hercegovini imamo određen broj robotičara i naučnika koji se bave robotikom, a prepoznati su na svjetskom nivou.

Što se tiče industrije, kao što sam već prethodno spomenula, automatizacija industrijskih procesa koja uključuje korištenje industrijskih robota već je u toku. Vjerujem da će uskoro krenuti i faza uključivanja kolaborativnih robota prateći svjetske trendove.

Izvor: Al Jazeera

Pregled vijesti, tema, mišljenja, blogova sa Balkana i iz svijeta u samo jednom kliku
Pročitajte sada