Cijena mlijeka – kao da je za lijeka

Cijene mlijeka i mliječnih proizvoda se mogu smanjiti i stabilizirati, ali vlasti na tome ništa ne rade, tvrde ekonomisti.

Prema najavama trgovaca, cijena litra mlijeka u BiH bi do kraja godine mogla porasti na 2,5 eura (Fahrudin Vojić)

Mlijeko i mliječni proizvodi su sve skuplji. U trgovinama širom Bosne i Hercegovine vidljive su nove cijene koje se mijenjaju skoro svakodnevno. Prema najavama trgovaca, cijena litra mlijeka bi do kraja godine mogla porasti na pet konvertibilnih maraka (2,5 eura). U mljekarama tvrde da cijene opravdanu rastu zbog poskupljenja goriva, električne energije, radne snage i repromaterijala.

Iz Udruženja za zaštitu potrošača „Reakcija“ iz Banje Luke smatraju da je povećanje cijene mlijeka nerealno, a svoj stav objašnjavaju činjenicom da se proizvođači žale da su u sve težem položaju zbog niske otkupne cijene mlijeka, pa se postavlja pitanje ko profitira u vrijeme sve veće krize?

„Vidimo da se iz mjeseca u mjesec pojavljuje po jedan, eventualno dva proizvoda koji drastično poskupljuju i koji mediji promovišu. Tako smo imali poskupljenje piletine, svinjetine, pšenice, peleta, a sada i mlijeka. Prije mjesec dana, kada se aktuelizovala tema poskupljenja cijene mlijeka, imali smo izjave nadležnih koji su nas uvjeravali da postoje dovoljne količine grla u Bosni i Hercegovini i da zadovoljavaju potrebe naših sugrađana, čak i da imamo viška koji se izvozi“, kaže Dušan Srdić, predsjednik Udruženja.

Udar na džepove građana

Dodaje, kako je ovo veliki udar na budžet građana i da su potrošači došli u situaciju da pričaju o povećanju cijena svake pojedinačne osnovne životne namirnice.

„Na snazi imamo nekoliko mjera koje je uvela Vlada Republike Srpske, između ostalih to je ograničenje cijena marži na pojedine proizvode. Znamo da gorivo i električna energija najviše utiču na cijenu proizvoda i iz tog razloga više od godinu i po dana, zalažemo se za ukidanje akciza na gorivo koje bi zasigurno u jednom periodu donijele stabilizaciju cijena na našem tržištu. Svakako da bi i uvođenjem diferencijalne stope PDV-a, promptno uticali na tržište i zaštitu potrošača“, ističe Srdić, dodajući kako složenost bh. sistema pokazuje da su potrošači nezaštićeni u ovom smislu, jer vidljivo je da su zemlje u okruženju vodile veću politku zaštite potrošača.

Suprotnog su stava u Udruženju za zaštitu potrošača “Futura” iz Mostara. Smatraju da se mora krenuti od samih proizvođača kako bi se utvrdile cijene mlijeka u smislu utvrđivanja koje oni imaju troškove, u kojem iznosu i da li im se uopće isplati proizvoditi mlijeko.

“Cijenu na policama je najlakše provjeriti i to na način da se provjere ulazne cijene, carina i porezi, kako bismo došli do marže. U našoj zemlji je zabranjeno ostvarivanje ekstra profita. Tome se može stati u kraj ako se želi, svaka država ima mehanizme za to, pa tako i naša. Mislim da su sami proizvođači mlijeka u podređenom položaju, i ako netko ostvaruje veliku zaradu, to sigurno nisu oni”, kaže Marin Bago, predsjednik Udruženja.

Domaću proizvodnju mlijeka, kaže, treba zaštititi i subvencionirati kvalitetnije.

“Mi uvozimo 80 posto hrane koju konzumiramo, pa tako i mlijeko. To nije nimalo lijep podatak i on nam puno govori koliko se brinemo za domaću proizvodnju hrane i ulažemo u nju. Do nove godine iznos potrošačke košarice sasvim sigurno prelazi 3.000 konvertibilnih maraka (oko 1.500 eura). Od tog iznosa za hranu nam treba skoro pola, što je vrlo zabrinjavajući podatak. Takvog primjera nema nigdje i jasno je da je riječ o jednoj ekonomskoj anomaliji, koja je posljedica izrazito lošeg upravljanja zemljom i njenom ekonomijom”, ističe Bago.

Dvije plate nisu dovoljne za hranu

Dodaje, kako u slučaju da u jednoj obitelji dvoje ljudi radi i prima prosječne plaće, već sada su u minusu oko 1.000 konvertibilnih maraka (500 eura) mjesečno.

“Dakle, ljudi se već odriču svega. Moram reći da nam se nitko nije žalio na poskupljenje, mi smo udruga za zaštitu potrošača, a ovo je problem gospodarenja zemljom. Ljudi se obično obraćaju za prekršena individualna potrošačka prava. Poskupljenja su kolektivna priča, za to su zadužene mnoge institucije, polazeći od samih parlamenata pa do vlada na svim razinama.”

Ono što je problematično, navodi Bago, jeste to što još uvijek nemamo nikakvih mjera, što može biti i opasno u skorije vrijeme, jer na naplatu mora doći višegodišnji nerad i zapostavljanje važnih problema i potreba građana.

Ako posmatramo otkupnu cijenu mlijeka i finalnu cijenu u lancima snabdjevanja, primjetit ćemo izuzetnu razliku. Međutim, nisu povećane marže, čak postojeća situacija ne odgovara ponuđačima mlijeka i mliječnih proizvoda zato što opada potražnja ili se koriste alternative.

Razlog zbog čega dolazi do rasta cijena jeste činjenica da imamo tekuću inflaciju, objašnjava ekonomski analitičar Admir Čavalić, koja vodi ka rastu cijena faktora proizvodnje – od transporta pa do nekih materijala i repromaterijala, te svega onoga što se koristi u proizvodnim pogonima.

„Sve to uslovljava, generalno, zbog globalizacije i povezanosti svjetskih lanaca snabdjevanja, rast mlijeka i mliječnih proizvoda ne samo u Bosni i Hercegovini, već i u susjednim zemljama. To dovodi do činjenice da se generalno smanjuje asortiman mliječnih proizvoda. Pojavljuju se alternative i nude se mliječni proizvodi koji asociraju na mlijeko. Ali ako pogledate sastav, uvidjet ćete da imaju određeno učešće vode. Dakle, smanjuje se potražanja za mlijekom jer domaćinstva nastoje više uštedjeti“, pojašnjava Čavalić.

Smanjiti namete i ograničiti marže

Dodaje, kako to automatski dovodi do manje potražnje, što rezultira da se u kratkom roku ne postiže ekonomija obima, a što opet održava ovu visoku cijenu.

„Bitno je naglasiti da neće doći do nestašica mlijeka i mliječnih proizvoda, i vjerovatno nas očekuje daljnji rast. Sumnjam da će cijena mlijeka dostići pet konvertibilnih maraka po litru, jer mlijeko, za razliku od nafte i naftnih derivata, nije toliko ‘neelastično’ iz razloga što porast cijena mlijeka ili mliječnih proizvoda vodi ka promjeni obrazaca ponašanja kod potrošača, na način da oni traže substitute ili ograničavaju potražnju, ili ga jednostavno prestaju konzumirati“, kaže Čavalić.

Mliječne proizvode, pa čak i samo mlijeko, za razliku od brašna i ulja, može da se značajno ograniči što je najbolja odbrana od izuzetno visokih cijena. Ipak, Čavalić smatra da vlasti imaju načine i mehanizme kako da ublaže rast cijena.

„Mogu se smanjiti bilo kakvi fiskalni i parafiskalni nameti, mogu se ograničiti marže. Iako napominjem da ovo nije kriza marži. Može se pokušati preko dva nadležna državna ministarstva da se pomogne pri uvozu i nabavci određenih materijala, sirovina i repromaterijala koji se koriste u mliječnoj industriji. I naravno, može se unaprijediti komunikacija između vlada i preduzeća, kao i predstavnika radnika, kako bi se pokazalo da je vlastima stalo do rješenja ove krize“, poručuje Čavalić.

Izvor: Al Jazeera