Duraković: ‘Djeda Mraz u Bosni’ oslikava društveni i politički bh. apsurd

Vahid Duraković, po zanimanju profesor sociologije i magistar dramaturgije, pisac je i scenarista iz Bugojna, čiji je scenarij za dugometražni igrani film Djeda Mraz u Bosni podržala Fondacija za kinematografiju Sarajevo 2013. godine. Sada u 2024. konačno je dobio svoj finalni oblik u vidu istoimenog cjelovečernjeg filma u režiji mladog bh. reditelja Emira Kapetanovića.

U razgovoru s Durakovićem saznajemo koliko je radio na scenariju za film, samom filmu te reakcijama publike i struke.

• Djeda Mraz u Bosni Vaš je prvi scenarij za dugometražni igrani film koji je produciran. Kakav je osjećaj gledati glumce kako izgovaraju replike koje ste Vi napisali?

– Ponekad je osjećaj dobar, ponekad ne, u zavisnosti od „uspjeha“ replike. Neke „legnu“, imaju organsku vezu s karakterom glumca i kontekstom situacije, a neke „vise“ i kao da su „pale s grane“ na glumca i datu situaciju. Naravno, „uspjeh“ replike ne zavisi samo od scenariste, ključno je razumijevanje replike i njenog konteksta u sceni od strane reditelja i glum(i)ca/ce i njeno poetsko i stilsko transponovanje u vizuelnu formu.

• Kakav je Vaš utisak o filmu?

– Moj utisak o filmu je da je idejni koncept zaokružen i ostvaren. Narativna i vizuelna struktura razvijaju priču i likove dosljednim rediteljskim stilom, atmosferom, ritmom i tempom, u vrlo gledljiv i zanimljiv film. Uspješno se oslikava društveni i politički bosanskohercegovački apsurd iz kojeg izvire ironija i komičnost, dok se na površini portretira lična (glumačka) frustracija beznađa i iskrena emocija. S druge strane, mislim da je priča mogla dobiti više na uvjerljivosti, na slikovitijim likovima i njihovoj slojevitosti, na širini i dubini značenja osnovne ideje, kroz nijanse boljih scenarističkih, glumačkih i rediteljskih rješenja.

• Onima koji još nisu pogledali film, a žele, ako možete u nekoliko rečenica, bez ulaženja u spoiling, opisati radnju?

– Glumačka trupa putuje u provinciju da odigra novogodišnju predstavu s Djeda Mrazom. Djeca su oduševljena pojavom Djeda Mraza, ali odrasli ljudi, njihovi očevi, nisu. Oni u igranju predstave prepoznaju subverzivne elemente koji vrijeđaju njihovu bošnjačku (muslimansku) i hrvatsku (katoličku) tradiciju i identitet koji je „zagađen“ vjerskom i nacionalnom isključivošću te zabranjuju igranje predstave. Situaciju razrješava novoformirani kapitalista-kriminalac koji je iznad i vjere, i politike, i tradicije. Na kraju, ipak…

• Ideja za film se nije ‘rodila sama od sebe’, već ste bazirali radnju prema istinitim događajima. Koliko ste sebi dali oduška i koliko je fiktivnih elemenata u priči?

– Zbog filmske forme, koja zahtjeva dramaturški koncept s razvojem tenzije, kreiranje i razvoj likova, dramatičnost, razvoj radnje i čvorna mjesta za peripetiju, kao i neophodnost vremenske sabijenosti, a možemo reći i zbog budžetskih ograničenja, ima dosta fikcije, ali su sačuvani osnovni motivi istinitog događaja.

• Originalni scenarij je u potpunosti Vaše djelo. Ipak, za potrebe filma, reditelj Emir Kapetanović je ‘uskočio’ kao koscenarista. Koliko je on doprinio samom scenariju?

– Teško je znati odgovor na to pitanje, jer nikad nećemo imati priliku da pogledamo isti film s drugačijim pristupom vizualizaciji scenarističke strukture i građe i tako otkrijemo kako bi ta priča funkcionisala u novom ili drugačijem vizuelnom dramaturškom konceptu i ključu, bez obzira da li on bio originalni ili dorađeni. Mislim da je Emir u nekim dijelovima doprinio, ali da u nekim dijelovima i nije.

• Koliko dugo ste pisali ovaj scenarij i koliko je bilo verzija do finalne?

– Scenarij je nastajao nekih desetak godina. Prvu potvrdu je dobio 2013. od strane Fondacije za kinematografiju za razvoj scenarija; posljednje verzije su nastajale pred samo snimanje filma. Bilo je pet grubih verzija s dosta izmjena, a mnogo više verzija s manjim doradama.

• Koliko se razlikuje finalna verzija scenarija od onoga što možemo vidjeti na gotovom filmu?

– Finalna verzija je u velikoj mjeri ispoštovana u gotovom filmu.

• Kada ste pisali, jeste li imali u glavi glumce koji će utjeloviti te likove ili je to riješeno castingom?

– Nisam mislio na određene glumce koji će biti u filmu. Raspodjelu su vršili reditelj i producent za glavne uloge. Ja sam im samo bio od pomoći kod izbora epizodnih uloga koje su igrali amaterski glumci iz Bugojna.

• Kakve su reakcije publike, a kakve struke?

– Publika vrlo dobro prihvata film i reakcije su zaista odlične u Bosni i Hercegovini i regionu. Čak bolje nego što sam i sam očekivao. Struka to ocjenjuje dobrim filmom kojem nedostaju određene dramaturške, glumačke, poetske i stilske nijanse da bi ostvario značajniji uspjeh na važnijim evropskim i svjetskim filmskim festivalima. Mislim da je struka uglavnom u pravu. S druge strane, uvjeren sam da je to jedan od boljih filmova u Bosni i Hercegovinu u poraću i definitivno najbolji bosanskohercegovački film u 2024. godini.

• Djeda Mraz u Bosni nagrađen je na 6. AvantUna Film Festivalu. Šta za Vas predstavlja ta nagrada?

– Skromnu utjehu.

• Prema Vašem mišljenju, kakav je položaj scenariste u filmskoj branši u današnjoj Bosni i Hercegovini?

– Uopće, položaj je nikakav, jer bosanskohercegovačka kinematografija u sistemskom smislu ne postoji. A bez aktivne kinematografije koja ima sistemski riješen izvor finansiranja i kontinuitet, nema ni prilike za scenaristu. Često kažem da filmove u Bosni snimaju samo ludi ljudi, jer sa ovakvom državnom podrškom, ili entitetskom ako već mora tako, zaista trebate biti ludi da uđete u snimanje dugometražnog igranog filma. Nažalost, „Trojka“ je izdala filmske radnike, iako su filmski radnici upravo od „Trojke“ očekivali veću podršku i konačno usvajanje Zakona o audiovizuelnoj djelatnosti kakav imaju zemlje u okruženju i Evropi. U posljednje dvije godine imamo totalnu blokadu Fondacije za kinematografiju i svaki izgovor i prebacivanje odgovornosti na „nesretnu“ ministricu Sanju Vlaisavljević i politiku HDZ-a je izlišno.

Kada je u pitanju status scenarista unutar filmske industrije u Bosni i Hercegovini, ako ona uopće i postoji, činjenica je da većina reditelja u Bosni i Hercegvoini ima svoje scenarije (Danis Tanović, Jasmila Žbanić, Pjer Žalica, Jasmin Duraković…). Što je sasvim legitimno, a često i opravdano. I nije to samo slučaj u Bosni i Hercegovini, mnogi najznačajniji reditelji u svijetu su i scenaristi (Federico Fellini, Quentin Tarantino, Asghar Farhadi, Eskil Vogt, Jafar Panahi, Giuseppe Tornatore i mnogi drugi). Tako da savremeni bh. scenarista, pogotovo sa ovakvom Fondacijom za kinematografiju, zaista ima malo šanse da se snimi film po njegovom scenariju, bez obzira koliko on bio dobar u tom poslu. Moja je sreća da je Jasmin moj brat i producent.

• Da li pripremate neke nove projekte, pišete nove scenarije?

– Fondacija za kinematografiju Sarajevo je podržala još dva moja scenarija za razvoj scenarističke građe: 2021. godine Tri brata i 2022. godine Grad spaljenih knjiga. S obzirom na stanje filmske kinematografije u Bosni i Hercegovini, biću zadovoljan ako se za mog života snimi još jedan film po mom scenariju. A ja pišem, moram, lakše mi je kad pišem, bez obzira koliko to bilo uzaludno.