Izrael nastavlja otimati palestinsku zemlju
Izrael je ove godine zaplijenio više zemlje nego u proteklih 20 godina.
Izrael je 2024. godine nezakonito zaplijenio 23,7 kvadratnih kilometara palestinske zemlje na okupiranoj Zapadnoj obali, usred rata protiv Gaze koji je u toku. To je više nego u proteklih 20 godina.
Izraelske vlasti su 2. jula izvijestile o najvećoj pojedinačnoj zapljeni u više od 30 godina – 12,7 kvadratnih kilometara u Jordanskoj dolini.
Nastavite čitati
list of 4 itemsSukob izraelskih navijača i propalestinskih demonstranata u Amsterdamu
Više od 50 zemalja traži obustavu prodaje oružja Izraelu
Hezbollah poručio da je spreman za dugi rat iscrpljivanja
To je posljednje u nizu otimanja zemlje koje je ove godine najavio Bezalel Smotrich, izraelski krajnje desničarski ministar finansija, koji nadzire planiranje naselja.
Izrael je od 1998. godine zaplijenio više od 50 kvadratnih kilometara palestinske zemlje, podaci su izraelske organizacije Peace Now koja se bori protiv izgradnje novih naselja.
U ovom vizuelnom prikazu, Al Jazeera pojašnjava šta je sve Izrael ukrao Palestincima.
1917 – Palestina prije Britanskog mandata
Kada je završilo Osmansko razdoblje u Levantu, Jevreji su posjedovali oko tri posto zemlje u Palestini.
Tokom Prvog svjetskog rata, Velika Britanija je raznim sporazumima pokušavala dobiti podršku na Bliskom istoku. Najznačajnija je Balfourova deklaracija iz 1917. godine, kojom je obećala uspostavu “Nacionalnog doma za jevrejski narod u Palestini”.
Britanski mandat omogućio je useljavanje Jevreja iz Evrope u Palestinu od 1910. go 1940. godine. U tom periodu je jevrejsko stanovništvo Palestine poraslo na 33 posto.
Historijska Palestina imala je 26.790 kilometara kvadratnih, bila je otprilike veličine Haitija (27.750 kilometara kvadratnih). Podijeljena na 100 kvadrata, izgledala bi ovako:
1948 – Nakba
Britanski mandat je istekao 14. maja 1948. godine. Tada su cionistički čelnici najavili da će proglasiti državu, što je dovelo do prvog arapsko-izraelskog rata.
Cionističke snage su protjerale oko 750.000 Palestinaca i zauzele 78 posto zemlje. Preostalih 22 posto podijeljeno je na Zapadnu obalu i Pojas Gaze.
Zapadna obala je područje u obliku graha na zapadnoj obali rijeke Jordan.
Prostire se na 5.655 kvadratnih kilometara i otprilike je 15 puta veća od 365 kvadratnih kilometara Pojasa Gaze, koji graniči s Egiptom.
Izrael je 1950. godine donio Zakon o imovini odsutnih, koji mu omogućava konfiskaciju imovine Palestinaca čiji su vlasnici bili prisiljeni napustiti zemlju 1948. godine.
1967 – Naksa
Tokom rata u junu 1967. godine, Izrael je okupirao kompletnu historijsku Palestinu – uključujući Gazu, Zapadnu obalu i istočni Jerusalem – sirijsku Golansku visoravan i egipatski Sinajski poluotok.
Ubrzo nakon rata, Izrael je počeo uspostavljati naselja na teritorijama koje je okupirao, kršeći Četvrtu ženevsku konvenciju koja zabranjuje okupatorskoj sili da naseli stanovništvo na područje koje okupira.
Prema međunarodnom pravu, izraelska naselja su ilegalna i često su navođena kao glavna prepreka bilo kakvom trajnom mirovnom sporazumu i dvodržavnom rješenju.
Sinajski poluotok vraćen je Egiptu 1982. u sklopu mirovnog sporazuma iz 1979. godine, dok su ostala područja ostala pod kontrolom Izraela.
1980 – Izrael pripojio Istočni Jerusalem
Istočni Jerusalem se nalazi na palestinskoj strani Zelene linije – linije razdvajanja koja je uspostavljena nakon primirja 1949. godine – općepriznate granice između Izraela i okupirane Zapadne obale.
Istočni Jerusalem se prostore na 70-ak kvadratnih kilometara, a u njemu se nalazi Stari grad u kojem su smještena neka od najsvetijih mjesta u kršćanstvu, islamu i judaizmu. Među njima su, između ostalih, džamija Al-Aqsa, Zid plača, katedrala svetog Jakova i Crkva Svetog groba.
Izrael je 30. jula 1980. usvojio Jerusalemski zakon, u kojem piše da je “Jerusalem, cijeli i ujedinjen, glavni grad Izraela”.
Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija donijelo je Rezoluciju 478, kojom je ovaj zakon proglašen “ništavnim i nevažećim”, a zemlje članice su pozvane da povuku svoje diplomatske misije iz grada.
U praksi, zakon je imao duboke implikacije na Palestince, uključujući dalje raseljavanje, oduzimanje imovine i ograničavanje prava boravka i kretanje.
Izrael je 14. decembra 1980. jednostrano pripojio sirijsku Golansku visoravan.
Aneksija i osvajanje teritorija su nezakoniti prema međunarodnom pravu.
1993-1995 Sporazum iz Osla
Sporazum iz Osla, prvi direktni palestinsko-izraelski mirovni sporazum, doveo je do formiranja Palestinske samouprave (PA), koja je tokom petogodišnjeg perioda trebala upravljati unutrašnjom sigurnošću, administracijom i civilnim poslovima.
Nakon Sporazuma iz Osla, okupirana Zapadna obala je podijeljena u tri zone.
Zonu A činilo je tri posto okupirane Zapadne obale, a do 1999. se područje koje zauzima ova zona proširilo na 18 posto. U ovoj zoni Palestinska samouprava kontroliše većinu unutrašnjih poslova, dok Izrael kontrošile vanjsku sigurnost, što znači da ima pravo ući u bilo kojem trenutku.
Zonu B čini otprilike 22 posto okupirane Zapadne obale. Njome također upravlja Palestinska samouprava, a Izrael kontrošile vanjsku sigurnost.
Zonu C čini 60 posto okupirane Zapadne obale. Prema Sporazumu iz Osla, kontrola nad ovom zonom je trebala pripasti Palestinskoj samoupravi. Umjesto toga, Izrael je zadržao potpunu kontrolu.
2002 – Izraelski zid razdvajanja
Izrael je 2002. godine na Zapadnoj obali počeo graditi zid dug 700 kilometara, dijeleći sela, okružujući gradove i razdvajajući porodice.
Izrael kaže da je zid podignut iz sigurnosnih razloga, ali ne slijedi Zelenu liniju, s obzirom na to da je 85 posto zida izgrađeno na okupiranoj teritoriji Zapadne obale.
Visoka barijera prolazi kroz okupirani istočni Jerusalem, Zonu C i dijelove Zone B, zauzimajući više od 500 kvadratnih kilometara (10 posto) Zapadne obale, izračunao je B'Tselem, vodeća izraelska organizacija za ljudska prava.
2014 – Nastavak otimanja zemlje i ilegalna naselja
Gotovo 700.000 doseljenika živi u 300-ak ilegalnih naselja i ispostava raspoređenih na okupiranoj Zapadnoj obali i istočnom Jerusalemu.
Ministar finansija Smotrich, koji je također doseljenik, bio je ljut što je pet zemalja priznalo državu Palestinu.
Najavljujući odmazdu, rekao je: “Za svaku zemlju koja jednostrano prizna palestinsku državnost, uspostavit ćemo naselje”, čvrsto obećavajući milion novih doseljenika na okupiranoj Zapadnoj obali kako bi spriječio stvaranje palestinske države.
Naselja i njihova infrastruktura, uključujući obilaznice za Izrael, zauzimaju oko 35 posto zemlje u Istočnom Jerusalemu i oko 10 posto Zapadne obale.
U januaru je najmanje desetak članova izraelske vlade, uključujući nekoliko iz stranke Likud premijera Benjamina Netanyahua, sudjelovalo na konferenciji na kojoj je pozvano na obnovu izraelskih naselja u Gazi i poticanje raseljavanja Palestinaca koji tamo žive.
Za milione Palestinaca pod okupacijom, širenje naselja i otimanje zemlje jasni su podsjetnici na sve manje izglede za samoodređenje.