Kako raste populacija raste potreba za obrazovanjem, tako se povećava broj obrazovnih institucija i samim tim nameće potreba za njihovim rangiranjem, koje se uvijek mora vršiti na osnovu unificiranih i svima objašnjivih parametara. Tamo gdje je istinska nauka pristuna rangiranje univerziteta vrši se po Šangajskoj listi (Academic Ranking of World Universities – ARWU) koja objavljuje rang listu 1000 svjetski značajnih univerziteta. Na prvih deset pozicija samo najblistavija imena: Harvard, Stanford, MIT…
Rangiranje se vrši prema šest kriterija od kojih je reputacija nastavnika možda i najznačajnija.
Kako je ovaj kriterij rezervisan samo na najbolje, tako se s razvojem interneta pojavila nova metodologija Webometrics (Cybermetrics Lab, Spanish National Research Council, CSIC), koja ima za cilj pružanje “pouzdane, višedimenzionalne, ažurne i korisne informacije o uspješnosti univerziteta širom svijeta na temelju njihove prisutnosti i uticaja na web mreži” i koja rangira 31.000 visokoškolskih intitucija u svijetu, po kriterijima kao što su vizibilitet (50 posto), zatim prisutnost (10 posto), otvorenost (10 posto) i izvrsnost (30 posto).
Navedeni kriteriji uključuju citiranost, bibliografiju, i sadržaj i posjećenost web stranice. Nakon što Webometrics objavi rezultate svakog januara i jula, česta su razočarenja u javnosti kada se ispostavi da su neki BH univerziteti, naročito privatni, rangirani na više pozicije od državnih. Ili, kako god – al uvijek su jedni razočarani u odnosu na druge.
Umjesto u akademsku izvrsnost i relevantnost, često naši univerziteti ulažu energiju u bolju pozicioniranost na Webometrics listi, računajući na to da čitaoci većinom ne znaju ništa o tome da su neki od kritrija varijabilni i lako mogu biti vještački stvoreni i interpretirani. Prisutnost na webu je svakako suviše živa da omogućava različite interpretacije.
Citiraj me, citiraću te
Lanac je jak koliko je jaka njegova najslabija karika. Svaki fakultet u okviru univerziteta mjeri se zasebno. Dakle, naš pad ili uspon na nekoj od svjetskih ljestvica zavisi od snage najslabije karike, po Webometricsu posebno.
Svi koji se iole razumijemo u način rada i funckionisanja domaćih univerziteta, znamo da se i citiranost i broj objavljenih radova vještački postiže na način: citiraj me, citiraću te, dopiši ti mene na svoj rad, pa ću i ja tebe. Sve ovo iskrivljuje sliku i otežava uspostavljanje prave, jasno poredane ljestvice, bazirane na nauci i samo nauci.
Akademska etičnost takođe je nešto za šta ne možemo u velikom broju slučajeva staviti ruku u vatru da je vrijednost koju zajednički dijelimo i živimo. Bibliometrija, osim broja radova i impakt faktora časopisa u kojima su objavljeni, podrazumijeva i citiranost naučnika. Realnost je da je jezik svjetske nauke engleski i da je teško imati bibliometriju radova koji nisu na engleskom jeziku.
Webometrics je uspostavio svoje varijable koje čine indeks. Svakog januara i jula kada podaci postanu javni, slušamo iste komentare: „Ponovo smo pali na ljestvici, naš univerzitet je zabilježio pad, dok neki privatni samo rastu.“ Pa onda komentari: „Šta radi rektor i menadžement univerziteta da ovo spriječi?“
Realno, ovdje se radi o posvećenosti izradi web stranice i prilagođavanju njenih sadržaja. Dovoljno je dakle da vam je jedan fakultet lošije predstavljen na webu i i ukupan rezultat će biti lošiji. Potrebno je imati i stručan i posvećen kadar koji svakodnevno radi profesionalno na web stranici.
Ulaganje u istinsku nauku
Oni koji izdvoje više novaca, imaće veću vidljivost, koja je često nerealna. Jer, ukoliko stranicu univerziteta u Bihaću otvaraju saloni za ljepotu iz Rumunije, ne čini se to kao neka istinska zainteresovanost za studij na tom univerzitetu.
Ali, svi koji ulažemo u promociju znamo da se internetske objave najčešće moraju plaćati, jer drugačije nećete postići veliku vidljivost.
Ono što mnogi prigovaraju jeste da je pojavljivanje na web stranici, broj generičkih posjeta na stranici i broj otvaranja pojedinih linkova nešto što može uvijek vještački da se stvori ili poboljša i uvijek će biti onih koji se nečasnim radnjama služe.
Realno, ništa od ovoga nije lako spriječiti, niti zaustaviti kola koja idu nizbrdo.
Ono što je nama bitno jeste ulaganje u istinsku nauku, čega je jako malo i svedeno je na lične napore pojedinaca, kao i podizanje nivoa etičnosti u akademskim krugovima, a svi znamo da je puno nastavnika na bh. univerzitetima koji narušavaju reputaciju univerziteta upravo manipulacijama vezanim za citiranje, recimo. Uvijek padamo i tješimo se time da i drugi padaju. No kako i šta se može uraditi da ne bilježimo uvijek pad?
Lažiranje biografije
Naši univerziteti imaju svoje perjanice, stručnjake koji su sticali znanja na svjetskim univerzitetima, čiji su radovi u prestižnim časopisima, koji postavljaju repere za akademsku izvrsnost. Takođe, univerziteti su i dalje puni nastavničkog kadra kojem ne odgovara otvoren rad. Javnost akademske biografije, linkovi objavljenih radova ili linkovi javno objavljenih doktorskih radova – zašto ne? Odgovor je da je rad dostupan u biblioteci. To onda nije vidljivost.
I zašto se naši nastavnici i akademci plaše da će neko nešto od njih prepisati? Pa nauka je tu da se dijeli i umnožava, a ne da se krije. Radila sam sa univerzitetskim profesorima koji nisu znali ni riječ stranog jezika, a u biografiji su pisali da aktivno govore po 3, 4. Radi toga Šangajska lista visoko rangira reputaciju i etičnost osoblja.
Bitna je znači pozitivna pojavnost na internetu i pozitivna citiranost koja čini impakt faktor.
U eri interneta sličan uticaj može ostvariti i neko ko napiše i objavi neki kvazinaučni članak, ali u broju citiranja prednjači, zbog toga što ga negativno citiraju, navodeći njegov rad kao loš. To i dalje njemu na društvenim mrežama podiže gledanost, slušanost i citiranost.
Znači, sve ovo govori da se potrebno vratiti fundamentalnim naučnim postulatima. Potrebno se baviti pravom naukom, ulagati u istraživanja i naučni rad i podizati etičke standarde.
I to su polja na koja univerziteti, lokalne zajednice i svi zaposleni mogu da utiču. Svoj rang na Webomericsu nećemo popraviti blateći druge, ukazujući na nečije propuste i lažne indikatore. Tako da umjesto pokliča koji se dva puta godišnje dešavaju kako smo opet pali, kako smo za cca 300 mjesta otišli na dole, kako su drugi lažno postali bolji od nas i kako je to samo privid, mi možemo da se okrenemo pisanju nekog dobrog rada.
Iznuđivanje citiranosti od studenata
Reputacija nastavnika značajno će porasti onda kad prestanu da iznuđuju citiranost, nego kad počnu da rade na svojoj izvrsnosti u smislu da objavljuju dobre radove na engleskom jeziku, kako bi postigli stvarnu.
Kvalitet obrazovanja na bh. univerzitetima počeće onda kad prestanemo da težimo da prevarimo, obmanemo, našminkamo i napumpamo, jer to nije akademizam, a pogotovo ne izvrsnost.
Kada počnemo da se svako za sebe, bavimo naukom onoliko koliko to dopušta naš intelektualni kapacitet i koliko nam i država pomogne da razmahenmo krila, tada će doći i vidljivost i rezultati i citiranost. Kada svoj akademski potencijal uložimo, ne da pokažemo kako je neko loš, nego zašto smo mi dobri, kada budemo sebi podizali ljetvicu kvaliteta, umjesto što je urušavamo drugima, tada ćemo moći i da razumijemo zašto je reputacija osoblja eliminatorni kriterij prestižne Šangajske liste.
Dok nastavnik studenta ucjenjuje potpisom, iznuđuje citiranost, uslovljava studenta kupovinom njegove knjige – to je sve samo ne ekscelentnost.
Sve dok mi svoj rang temeljimo na blaćenju i raskrinkavanju drugih i na kreiranju lažne liste referenci, politizacijom nauke i drugim vrstama zloupotreba, nama smo krivi mi, a ne Webometrics.