Postoji li Vukovar osim u danima sjećanja?

Na trenutke se tako čini kako Vukovar uistinu ne živi ništa osim onog kako nam ga prezentiraju političari, i to baš u vrijeme obljetnice pada grada.

Uoči godišnjice pada, Vukovar je opet postao glavna tema u medijima, iako se nijedna od tih priča ne veže direktno za živote Vukovaraca (Pixsell)

Prije nešto malo manje od tri godine, sredinom siječnja 2019. godine, Zaklada Friedrich Ebert u vukovarskom je Dvorcu Eltz organizirala panel diskusiju na temu medijske reprezentacije tog grada.

Pitanje koje su bila u fokusu rasprave okupljenih novinara, aktivista i stručnjaka bila su: Koliko zaista znamo o životu u Vukovaru? Je li medijski portret tog grada u skladu s običnom, prostom svakodnevicom koju žive njegovi stanovnici? Jesmo li tog grada svjesni samo u studenom, kada se obilježava obljetnica pada Vukovara?

Vrijeme konferencije nije odabrano slučajno.

Sredinom siječnja, točnije 15. siječnja obilježava se obljetnica mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, mirovnog procesa koji je tog datuma počeo 1996. godine, te završio na isti dan, dvije godine poslije. Povratak okupiranih područja istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske jedan je od većih uspjeha hrvatske vanjske politike. Drugim riječima, mirna reintegracija na tim je prostorima bila temelj za mir.

Ne slavi se mir

Obljetnica je to koja svake godine, u kontekstu medijskog izvještavanja, nekako uspije proći ispod radara. O mirnoj reintegraciji se, naime, ne izvještava tjednima prije samog datuma kada se ona obilježava.

Tjednima prije apsolutno nitko ne postavlja pitanje na koji način će se ona obilježiti, niti tko će sve od političara posjetiti Vukovar. Rijetko kad će koja televizija, tjednima prije obljetnice, emitirati prilog o tome kako se živi u Vukovaru. Povodom obilježavanja mirne reintegracije rijetki će se u javnom prostoru prisjećati događaja iz devedesetih.

Mir, u odnosu na rat, žrtvu, patnju i smrt, jednostavno nije toliko atraktivna tema. Tek tu i tamo neka kratka vijest, u najboljem slučaju televizijski prilog, svjedočit će o obilježavanju tog dana.

Na trenutke se tako čini kako taj grad uistinu ne živi ništa osim onog kako nam ga prezentiraju političari, i to baš u vrijeme obljetnice pada Vukovara.

Dežulovićeva kolumna

Da takvo promišljanje ne smije biti ni predmet društvene kritike pokazale su i reakcije na tekst Borisa Dežulovića koji je na portalu N1 objavljen pod naslovom “J*** Vas Vukovar”.

Dobar dio čitatelja u razumijevanju teksta nije otišao dalje od samog naslova koji, u ovom slučaju, predstavlja samo autorov krik za tužnom realnošću u kojoj se utapa taj grad i koja u statistici izgleda ovako nekako: Vukovar je posljednjih deset godina napustila petina stanovništva. Sve dok su se u međuvremenu u njega ulagali milijuni.

Dežulović je prije svega kritizirao državni odnos prema ovom gradu, za kojeg je on više puta u svojim kolumnama naveo da je mrtav i balzamiran, lišen i ogoljen bilo kakvog napretka, ostavljen i prepušten statusu grada od posebnog pijeteta.

Takvo je promišljanje izazvalo reakcije na više razina. Iz Udruge Hrvatskih ratnih vojnih invalida rata optužili su Dežulovića za vrijeđanje žrtava Vukovara, Ministarstvo branitelja smatra da su njegove riječi izravan nasrtaj na vrijednosti Domovinskog rata, dok je vukovarski gradonačelnik Ivan Penava za autora rekao da je kolumnist “srpskih, Pupovčevih Novosti”, koje sufinancira Vlada, ista ona koja gaji poseban pijetet prema Vukovaru.

Nitko se pritom nije osvrnuo na činjenicu je, unatoč posebnom pijetetu koji mu je pripisan, taj grad za petinu stanovništva bio mrtav i samim time – nedovoljno dobar za život.

Prebojavanje murala na trafostanici

Koji tjedan prije nego je Dežulović zbog svojih riječi postao meta desnice, skupina branitelja i navijača protestirala je na zagrebačkom Laništu povodom prebojavanja bespravnih murala na trafostanici, od kojih je jedan bio posvećen osuđenom ratnom zločincu Slobodanu Praljku, a drugi Vukovaru.

Jedan od komentara koji se mogao čuti od okupljenih bio je kako je velika sramota, pred sam pad Vukovara, uklanjati mural posvećen tom gradu, unatoč tome što je napravljen bez dozvole.

Tih dana u javnosti je odjeknuo i planirani koncert Rade Šerbedžije koji se u Vinkovcima trebao održati 15. studenog, ali je odgođen jer je, kako je zaključila lokalna vlast, termin preblizu obljetnici pada Vukovara. Pjevač, koji je pristao na novi datum u prosincu, nazvao je takvu odluku politikanstvom.

Naime, malo manje od mjesec dana prije obljetnice Vukovar je opet postao glavna tema u medijima, iako se nijedna od tih priča ne veže direktno za živote Vukovaraca.

Izvještavanje o negativnom

Konferencija o medijskog reprezentaciji Vukovara mogli su se čuti glasovi Vukovaraca koji taj grad žive svakodnevno, a ne samo u studenom, kada se čini da ga živi cijela država, i da svi na to imaju pravo. Jedan od zaključaka bio je kako novinari često iz tog grada šalju negativnu sliku.

Grade je na simbolima koji se vežu uz rat te povezuju s temama koje se odnose na žrtvu i smrt. Kao da se uz obljetnicu u studenom u Vukovaru apsolutno ništa drugo ne događa.

Pritom se malo govori o zajedničkim postignućima Vukovaraca te temama i događajima koji ih ujedinjuju, i kojih, kada se odmakne od tog nametnute slike koja se gradi jednom godišnje te svake godine – ipak ima.

Možda je najbolje to opisao voditelj jedne udruge s vukovarskog područja koja se bavi osnaživanjem mladih osoba.

Negdje između panel diskusije te druženja koje je uslijedilo nakon, ispričao je novinarima (koje su mahom bili oni zaposleni na manjim i neprofitnim medijima) kako mu se gotovo svake godine, pred obljetnicu pada Vukovara, javljaju novinari s vodećih nacionalnih televizija, s gotovo pa uvijek istim zahtjevima.

“Dođu iz Zagreba i zamole me, budući da radim s mladima, da im riješim jednog sugovornika mladog Hrvata, i jednog sugovornika mladog Srbina, kako bi pričali o tome kako je živjeti u Vukovaru i što im sve nedostaje. Ne razmišljajući pritom kako i jedne i druge muče gotovo isti problemi”, rekao je.

Takav pristup pak može samo doprinijeti novim podjelama, ako će u tom gradu uopće i ostati netko koga će se moći dijeliti.

Izvor: Al Jazeera