Meka moć serije ‘Squid Game’

Popularnost Netflixove serije pokrenula je debate na koji način Južna Koreja može iskoristiti još jedan uspješan proizvod svoje popularne kulture da bi se pozicionirala u svijetu.

K-val ili kako se popularno naziva Hallyu, što na kineskom znači 'korejski val', označava fenomen rasta popularnosti južnokorejske pop kulture od muzike (K-pop), filmova, serija (K-drama) pa do online igara, kuhinje i kozmetičkih proizvoda (K-beauty) (Reuters)

Uspjeh južnokorejske serije Squid Game, u kojoj stotine očajnih ljudi pristaje da igra dječije igre na tajnovitoj lokaciji sa bizarnim postavljenim scenama dječijih igrališta, fenomen je o kojem priča cijeli svijet.

Netflixova serija pokazuje brutalnost kapitalizma gdje dužnici raznih profila, obrazovanja i socijalnog statusa, nemaju nikakvu drugu opciju nego da se pridruže igrama gdje poraz znači smrt na licu mjesta, dok jedan pobjednik odlazi na slobodu sa 45,6 milijardi wona (oko 39 miliona dolara).

Osim šaljivih ‘memea’ na društvenim mrežama i različitih analiza serije, glumaca i scena, Squid Game koji je postao najgledanija Netflixova serija u više od 90 država, uključujući SAD, pokrenuo je i debatu na koji način bi u svojoj vanjskoj politici Južna Koreja trebala iskoristiti uspjeh još jednog domaćeg proizvoda popularne kulture.

Radi se o takozvanom K-valu (K-wave) ili kako se popularno naziva Hallyu, što na kineskom jeziku znači “korejski val”, a označava fenomen rasta popularnosti južnokorejske pop kulture od muzike (K-pop), filmova, serija (K-drama) pa do online igara, kuhinje i kozmetičkih proizvoda (K-beauty).

Nakon mega popularnog hita “Gangnam Style” iz 2012. godine, K-pop se počeo razvijati i osvajati svjetska tržišta. Današnja globalna senzacija, boy band BTS, postao je toliko popularan da su njegovi članovi održali govor na Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda, a redovni su gosti u najgledanijim američkim emisijama. Prema istraživanjima u Južnoj Koreji, ova grupa ekonomiji svoje zemlje donosi oko 3,6 milijardi dolara godišnje. Procjenjuje se da je prije pandemije 800.000 turista, što je sedam posto svih gostiju, posjetilo Južnu Koreju zbog ovog benda.

Južnokorejski film Parasite osvojio je četiri najvažnija Oscara prošle godine, i postao prvi film koji nije na engleskom jeziku, a koji je dobio nagradu američke filmske akademije za najbolji film. Također je bio i prvi južnokorejski film koji je osvojio Zlatnu palmu na Kanskom festivalu.

Iako je ova kreativna industrija mala u odnosu na ogromni proizvodni sektor Južne Koreje (automobili i tehnologija), ona iz godine u godinu raste. Broj zaposlenih u ovom sektoru rastao je za 27 posto između 2009. i 2019. godine, a njegov ubrzani razvoj počeo je nakon finansijske krize 1997. koja je teško pogodila Južnu Koreju.

‘Kreativna Koreja’

Tada su mnogi poduzetnici počeli povezivati kulturu i tehnologiju i okretati se prema vanjskom tržištu, što se pokazalo kao recept za uspjeh. Ovo su prepoznale i vlasti zemlje te je budžet za kulturu narastao sa 14 miliona dolara 1998. godine na 84 miliona tri godine kasnije.

U saradnji sa tehnološkim kompanijama te drugim firmama, ministarstvo kulture i turizma počelo je razvijati plan kako na potencijalna strana tržišta plasirati južnokorejske filmove, drame, muziku, te je davalo kredite preduzetnicima koji su se bavili tim poslom i finansiralo obuku umjetnika.

Bivši predsjednik Roh Moo-hyun je 2003. skovao termin “kreativna Koreja” i povećao subvencije za kreativne kompanije. Za vrijeme mandata predsjednice Park Geun-hye, Psy je objavio svoju pjesmu “Gangnam Style” koja je uskoro osvojila svijet te postala prvi video na YouTubeu koji je imao više od milijardu pregleda.

Park je iskoristila ovu popularnost, promovišući K-pop u svojim posjetama drugim zemljama. Administracija predsjednika Moon Yae-ina imenovala je boy bend BTS za “specijalne predstavnike predsjednika” Južne Koreje u UN-u za “buduće generacije i kulturu”.

Članovi boy banda BTS obraćaju se na Generalnoj skupštini UN-a Foto: EPA

Kako je ABBA postala najpoznatiji švedski brend nakon Volvoa, tako je i K-val sada najpoznatiji južnokorejski proizvod u svijetu nakon automobila kao što su KIA ili Hyundai.

‘Meka moć’

Sve to čini “meku moć” zemlje koja se može dobro iskoristiti. Šta je ta moć i šta ona donosi?

Moć je jednostavno sposobnost da se utiče na druge da bismo dobili ono što želimo. Najveći stručnjak za “meku moć”, profesor međunarodnih odnosa Joe Nye, koji je i skovao ovaj termin, tvrdi da se to može raditi na tri načina – kroz silu ili prijetnju silom, ubjeđivanjem ili plaćanjem te kroz privlačnost što zapravo predstavlja “meku moć”. Naravno, niko ne može dobiti sve što želi samo putem privlačnosti te je potrebno kombinovati ove tri moći, što Nye naziva “pametnom moći”.

“Meka moć” nema veze sa veličinom zemlje, jer male zemlje mogu biti jednako privlačne kao velike. Kako tvrde stručnjaci za Kinu, Peking naprimjer ulaže 10 milijardi dolara godišnje za “meku moć”, ali to ne daje željene rezultate.

Prema Pew istraživanju koje mjeri “meku moć”, Kina nije još sila na tom polju. Što se tiče SAD-a, tradicionalno je na prvom mjestu u svijetu po “mekoj moć”, koju dobija kroz engleski jezik, televiziju, pop kulturu, muziku te holivudske filmove, ali i kroz tehnologiju i nauku.

Kako onda Južna Koreja može iskoristiti svoju “meku moć” i da li to uopšte radi? Koji su krajnji ciljevi dugoročne vanjske politike i kako bi se zemlja trebala pozicionirati u svijetu? To su rasprave koje se upravo vode nakon popularnosti serije Squid Game. Ipak, stručnjaci u zemlji tvrde da u ovom momentu nijedna partija u Južnoj Koreji nema viziju koja bi dala odgovore na ova pitanja.

Gangnam Style je postao prvi hit na YouTubeu koji je imao više od milijardu pregleda Foto: EPA

Između komunističke Kine i neprijateljske S. Koreje

Južna Koreja je geografski “zarobljena” između dva giganta, komunističke Kine i Japana, te neprijateljski raspoloženog susjeda Sjeverne Koreje. Mudro je napravila strategiju da posuđuje “tvrdu moć” (novac i oružje) od daleke supersile, SAD-a, koja nema nikakve teritorijalne pretenzije u toj regiji.

Stručnjaci smatraju da je “meka moć” Južne Koreje korisna u smislu odnosa sa SAD-om s kojim dijeli iste demokratske vrijednosti, jer putem K-vala Amerikancima sve više postaje privlačnija korejska kultura, čime se mogu stvoriti čvršće veze i savezništvo.

Istraživanja pokazuju da 77 posto Amerikanaca ima pozitivan stav prema Južnoj Koreji (2003. je takav stav imalo njih 46 posto). To je puno pozitivniji stav nego što Amerikanci imaju prema Australiji, Francuskoj, Njemačkoj i Velikoj Britaniji.

S druge strane, Južna Koreja postaje privlačna za mnoge zemlje u razvoju, jer je i sama od veoma siromašne kolonije, ratova i autoritarne vlasti došla do ekonomskog čuda i uspješne zemlje.

Takva “meka moć” korisna je i u susjedstvu, gdje je Južna Koreja najmanja zemlja, pored Kine i Sjeverne Koreje koje ne dijele demokratske vrijednosti s njom.

Kako je srušen Berlinski zid

Mnoga svjedočanstva pokazuju da su južnokorejski filmovi, serije i muzika jako popularni među stanovnicima Sjeverne Koreje, ali se gledaju i slušaju u tajnosti, nabavljaju se na crnom tržištu i na USB-ovima iz Kine. Neki ljudi koji su pobjegli na Jug rekli su da su odrasli na ovom sadržaju te da su zbog toga uvijek maštali da žive u Južnoj Koreji.

Pjongjang je zato upozorio svoje građane da se klone svih stvari iz Južne Koreje, uključujući muziku, filmove, modu pa i sleng izraze kao što je “oppa” (što znači stariji brat) koji se koristi u pjesmi “Gangnam Style”.

U Južnoj Koreji je čak snimljena serija o ženi koja se rekreativno bavi padobranstvom te prilikom jednog skoka iz aviona slučajno pada na vojnika u Sjevernoj Koreji i zaljubljuje se u njega, što ustvari pokazuje da su i njeni susjedi ciljana publika sadržaja popularne kulture.

Bong Joon Ho, reditelj filma Parasite, drži Oscare Foto: EPA

Zbog toga mnogi smatraju da bi to moglo pomoći u ponovnom ujedinjenju otoka, kao i u promovisanju demokratskih vrijednosti u Kini ili u Sjevernoj Koreji, iako Squid Game i Parasite pokazuju svu surovost kapitalizma. Navodno je i državna agencija Sjeverne Koreje, kako su prenijeli zapadni mediji, objavila da je serija dokaz da kapitalizam nije uspješan model.

Također, bivši sjevernokorejski vođa Kim Jong-il je volio western filmove, čak i američke glumce, ali to nije puno utjecalo na njegovu neprijateljsku politiku prema SAD-u. Nema sumnje da Kim Jong-un neće biti puno pod utjecajem serije Squid Game da promijeni svoju politiku, kao što nije ni zbog svoje zaljubljenosti u američku košarku.

Članovi benda BTS na dodjeli Grammy nagrada u Los Angelesu Foto: EPA

Ipak, ovakva “meka moć” koja se manifestuje kroz južnokorejsku pop kulturu može poslužiti za povezivanje ljudi odnosno društava, ako ne već lidera.

Kako je to rekao Nye, Berlinski zid nije pao zato što je srušen oružjem nego zato što su ga čekićima i buldožerima rušili ljudi čija je svijest promijenjena zapadnom kulturom, privlačnošću Levi'sa, Marlbora i Coca-Cole, ploča, filmova te svega onoga što su gledali kroz Željeznu zavjesu.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Planiranje izgradnje meke moći uključuje instrumentalizaciju historije, kulture, medija i mnogih aktivnosti u različitim oblastima, poput sporta, umjetnosti, humanitarne pomoći…

Mišljenje autora
Published On 28 Sep 2021
Više iz rubrike BLOG
POPULARNO