Predsjedniče, zašto galamite na nas?

Režim 'brata Si Đinpinga' je zloupotrebom epidemije zarobio čitavu Srbiju i sve njene građane, piše autor

Prođe i prva nedelja u “samoizolaciji”, kako su vlasti u Srbiji, posle uvođenja vanrednog stanja i policijskog časa, nazvale zabranu kretanja svih 24 časa osobama starijim od 65 godina. Život nam je zaustavljen na neodređeno vreme.

Moram priznati da sam tužan do očajanja. Ne zbog korona virusa, koji će, kao i svi prethodni do sada, proći. Ne i zbog tog policijskog sata i bukvalnog zarobljavanja zdravih građana starijih od 65 godina. Očajan sam, kao i većina ljudi koje poznajem, zbog onih koji vode srpsko društvo i državu. Zbog njihovog obavljanja najviših funkcija u društvu; zbog njihovog neznanja i neodgovornosti koje čine sve pod parolom zaštite građana.

A građani su izbezumljeni – koliko zbog straha pred nadilazećom virusnom pošasti, toliko i zbog neizvesnosti šta će biti sa društvom i državom koje vodi ovakva vlast. Srbija je sa njima dobila vlast, a izgubila državu.

‘Moj brat Xi Jingping’

Otkako su mi, zbog suprotstavljanja režimu Slobodana Miloševića, oduzeli mikrofon Radio-televizije Srbije, odnosno oterali me iz kuće u kojoj sam proveo ceo radni vek, ne gledam televizijske programe informativnog i političkog sadržaja. Jer, sve srpske televizije sa nacionalnom pokrivenošću inficirane su virusom gorim od korone, virusom nacionalizma. 

U ovih sedam dana kućnog zarobljeništva, koje će trajati sve dok traje vanredno stanje, prinuđen sam da slušam vlastodržce. Srbija je jedina država na svetu kojom se upravlja preko tv ekrana. Gotovo da nema nikakvih drugih programa. Po ceo dan samo predsednik države ili premijerka saopštavaju nam šta nam je činiti i šta su oni toga dana sve učinili za spas svih nas. Međutim, svako njihovo obraćanje naciji, naročito kod starijih građana, izaziva strah i paniku.

Svako to njihovo obraćanje javnosti vrvi od banalnosti, što pokazuje da nisu dostojni funkcije koju obavljaju. To kukumavčenje, to prenemaganje, ta patetika i neprimerena retorika (Aleksandar Vučić je i predsednika Kine Si Đinpinga nazvao “bratom”), na kraju i svakodnevne pretnje građanima, grozniji su od svakog virusa.

U očekivanju miliona maski

Upravo dok ovo pišem zove me komšija i moli da u svojoj narednoj emisiji postavim direktno pitanje: “Predsedniče, zašto vičete na nas?” Njegova pojava i funkcija koju obavlja, nastavlja moj komšija, trebalo bi da uliva poverenje i utiče stimulativno i umirujuće na sve građane Srbije. Ovako, i on i premijerka, koja je napustila konferenciju za novinare ljuta zbog pitanja novinara na koje nije znala odgovor, izazivaju kontra efekat.

S kojim pravom predsednik viče na građane i preti im kaznama zbog paničnog ponašanja i pravljenja zaliha kad, kako kaže, robe ima u izobilju? Zašto u tom smislu ne zavede red prvo među nosiocima vlasti. Brojne novine i portali su objavile sliku Igora Bečića, predsednika Odbora za kontrolu Službi bezbednosti, kako iz supermarketa gura kolica prepuna robe.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Predstavnici vlasti bi morali da budu primer građanima, a naš predsednik donedavno nije nosio zaštitnu masku. Valjda zato što ih nema u prodaji, iako on jedan dan kaže da nam iz Kine stiže “deset miliona maski”, sutradan “pedest miliona”, a trećeg dana “tridesetpet miliona”? Pa taj isti predsednik, koji nam preti, pre samo dve nedelje se tresao od smeha kada je njegov savetnik za zdravstvo izjavio da je virus korona “najsmešniji u istoriji čovečanstva” i da “postoji samo na Fejsbuku”. Kaže da svi treba da budemo jedinstveni kao nikada do sada, a onda u istom nastupu etiketira političke neistomišljenike i proziva ih za izazivanje panike.

Došli na ‘džabno’ liječenje

Više od mog komšije ogorčeni su naši sugrađani koji su zbog pandemije bili prinuđeni da se vrate u Srbiju iz evropskih zemalja, gde su bili na privremenom višemesečnom radu. Ima ih na stotine hiljada i predsednik ih je optužio da su glavni uzročnici širenja virusa u Srbiji. Uostalom, evo dela predsednikovog obraćanja građanima i biće vam sve jasno: “Ne terajte me da uvodim 24-časovni policijski čas, ko Boga vas molim! I šta me briga što niko u svetu nije uveo. Ja ću da uvedem. A oni što su ušli u zemlju, došli su jer je kod nas lečenje džabe.”

Ni jedna država pogođena virusom korona ne prisiljava svoje zdrave građane na samoizolaciju. Svuda u svetu u izolaciju idu oni koji su zaraženi ili bili u kontaktu sa zaraženim osobama. Zavođenje drastičnih mera tipa zabrane kretanja zdravim ljudima pokazuje dve stvari. Prvo, da vlast ne zna da radi svoj posao, pa zato odgovornost prebacuje na građane; drugo, da zdravstveni sistem nije u stanju da hospitalizuje sve zaražene, pa se većina upućuje na kućno lečenje.

Moralo je, kao svuda u svetu, da se sprovede organizovano testiranje i odvajanje, odnosno izolacija, zaraženih i onih koji su bili u kontaktu sa njima. To je trebalo da bude posao Ministarstva zdravlja. Pošto tu i takvu organizaciju odbrane građana od virusa Vučićev ministar i da hoće ne ume da napravi, vrhovni komandant epidemije je naredio da svi građani Srbije moraju u kućni zatvor. Nikada ni jedan osvajač, okupator, niti neprijatelj Srbije to nije napravio sa njenim kompletnim stanovništvom. Sve ovo pokazuje da je režim “brata Si Đinpinga”, zloupotrebom epidemije, zarobio čitavu Srbiju i sve njene građane.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera