Piše: Zeina Khodr
Bio je to još jedan dan u Halepu.
Stigli smo u distrikt Fardous, koji je pod kontrolom pobunjenika, i zatekli ljude okupljene oko zgrade koju je upravo pogodila tenkovska granata.
„Desilo se prije pola sata“, rekao nam je vodič.
Šest ljudi je poginulo u tom napadu.
Trebali smo se sresti sa građanskim novinarom čiji su uredi bili ispred te zgrade.
U ovom gradu nema prve linije fronta, ali postoje dijelovi gdje se pobunjenici i vojnici režima redovno sukobljavaju.
Halep je grad u kojem nigdje nije sigurno. Čak i u opozicijskim zonama, prijetnja ne dolazi samo od vladinih zračnih napada i granatiranja.
Bio je petak, kada su ljudi još uvijek izlazili na ulice poslije podnevne molitve.
Pratili smo Mohammeda Sayeda, sirijskog novinara koji volontira u Aleppo Media Centru i koji je planirao dokumentovati demonstracije.
„Suočeni smo sa mnogim poteškoćama, osim opasnosti“, rekao mi je. „Ne primam platu i veoma je teško preživjeti. Grupa aktivista je pokrenula ovaj centar i nemamo mnogo sredstava.“
‘Sigurnosni vakum’
Nekada je prodavao mobitele prije dokumentiranja onoga što naziva „kriminal režima“, i izvještavanja o „bezakonju“ u gradu. „Mnogi ljudi sada imaju oružje“, rekao je.
„Otmice i pljačke su u porastu. Imamo jednu hiljadu Bashara Al Assada, i svi su moćni. Nema sigurnosti.“
Nakon snimanja demonstracija, odvezli smo se par metara i čuli pucnje – došlo je do panike.
Mnogi su potražili sklonište u prodavnicama u ulici. Vidjeli smo mladića sa pištoljem koji stoji nasred ulice. Tada je uperio pištolj u naše vozilo i otvorio vatru.
U tom trenutku smo pomislili da smo mi njegova meta.
Kasnije smo saznali da je pokušao ubiti našeg vodiča, koji je bio sa nama u vozilu. Dugo vremena je bio u svađi s njim; ljudi sada uzimaju zakon u svoje ruke.
Nije bilo povrijeđenih. Uspjeli smo pobjeći i sakriti se u susjednoj ulici, ali nekoliko minuta kasnije je došlo do razmjene vatre u susjedstvu.
Mladići iz dvije porodice su uperili oružje jedni u druge i borili se pola sata.
Ovdje je napeto; različite brigade kontrolišu različite kvartove.
„Postoji sigurnosni vakum i ljudi ne vjeruju jedni drugima“, rekao je Ghaith Merjan, sirijski novinar koji radi za Sirijski opservatorij za ljudska prava iz Velike Britanije.
Pokazao mi je video naoružanih boraca koji upadaju u školu.
„Tražili su nekoga, ali su u procesu prepali učitelje i djecu, te rasturili mjesto. To je pogrešno“, rekao je Ghaith.
„Pokazao sam video sudijama na sudu. Natjerali su borce da napuste grad. Opozicija griješi, ali to definitivno nisu greške kakve pravi režim.
Ako naoružana grupa sumnja u nekoga, zarobit će ga. Ali ta će osoba na kraju biti puštena. Kada režim zarobi nekoga, ta osoba će na kraju poginuti“, rekao je on.
Tranzicijske brige
Postoji novootkrivena sloboda, pogotovo među novinarima.
U Siriji iz prošlosti, država je kontrolisala medije – ljudi sada govore ono što misle.
Žale se na novu realnost u zonama pod kontrolom pobunjenika, čak i kada to zahtjeva kritiku nekih od naoružanih grupa.
Opoziciju čine mnoge brigade sa različitim planovima u fazi nakon Assada.
Mnogi već sada upozoravaju da će tranzicijska faza biti teška.
Gaith je ipak optimističan.
„Nakon pada režima, oni koji dobiju vlast su oni koji će ljudima omogućiti bolji život“, rekao je on.
„Tu su grupe koje žele sekularnu Siriju. Drugi žele islamsku državu. Sve će to biti nevažno. Pobijedit će ona stranka koja može donijeti sigurnost, hranu i posao za narod.“
I to je ono što ljudi ovog grada žele. Bore se da prežive. Mnogi su izgubili posao. Dok se vozite pored improvizovane pijace vidite da ljudi prodaju svoje stvari, šta god im je ostalo – sofe, televizore, staru odjeću, bilo šta, samo da zarade za hranu.
„Snimio sam mnoge patnje i ekonomske probleme sa kojima se ovi ljudi suočavaju i to je pomoglo, jer su neke međunarodne humanitarne agencije poslale pomoć“, kaže Mohammed. „Zato je naš posao veoma bitan.“
Ghaith kaže: „Iako izvještavanjem nismo uspjeli uvjeriti svijet da interveniše u krizi, slike koje šaljemo su makar donijele pomoć ljudima, a što je još važnije, zaustavile režimsku pobjedu u ratu medijima.
Režim želi reći svijetu da se bori protiv naoružanih terorista, što nije tačno. A kroz naše slike međunarodna zajednica može vidjeti da se država bori protiv svog naroda.“
Bez sumnje, Ghaith i Mohammed podržavaju opoziciju. Obojica kažu da ih niti jedna vlast više ne plaši.
„Da bismo zaštitili našu revoluciju, moramo izvještavati o svemu što se događa, pa čak i kada opozicija griješi“, objašnjava Ghaith.
Desetljećima, glasovi disidenata su ušutkivani. To se sada promijenilo, barem u mjestima gdje država više ne vlada.
Ali raste zabrinutost da moć oružja postaje najglasnije oružje.
Izvor: Al Jazeera