Sve je važnije od djece

Obdanište na Širokači je uništeno u prvim danima rata koji je okončan prije 16 godina, no ni danas nije obnovljeno
Obdanište na Širokači je uništeno u prvim danima rata koji je okončan prije 16 godina, no ni danas nije obnovljeno

Piše: Ibrahim Sofić

Često se može čuti, pročitati o nečijoj ugroženosti.

Bošnjaci, Srbi, Hrvati kukaju kako ih negdje neko tlači, puni su mediji priča o slučaju „Sejdić-Finci“, o ostalima, nezaposlenost je svakako top-tema, ali jedna kategorija se veoma rijetko, skoro nikad ne spominje, a najosjetljivija je.

Djeca.

U jednom starom dijelu Sarajeva, Širokači, nalazi se zapušteno obdanište, uništeno u ratu. Prije rata je nekoliko stotina mališana tu provodilo sate, dane, u igri, smijehu i učenju.

Živio sam u mahali, nedaleko od obdaništa. U prvi razred osnovne škole išao sam u zgradu nedaleko od njega. Kažu mi kako su djeca u to obdanište dolazila iz dvije gradske opštine (Centar, Stari Grad), brojnih mjesnih zajednica, ulica i mahala…

Sada, djeca se vode u razna druga obdaništa ili nekome od članova porodice – naravno, ukoliko im roditelji imaju tu sreću da rade.

Obdanište je uništeno u prvim danima rata koji je okončan prije 16 godina.

Ako se neko pita zašto to obdanište nije obnovljeno, odgovor je imovinsko-pravnog tipa.

Sama zgrada je u vlasništvu JU Djeca Sarajeva, a zemljište je u vakufskom vlasništvu, tako objašnjavaju iz lokalne zajednice. Dok ne dođe do dogovora ovih strana, roditelji će morati tražiti neka druga rješenja za svoju dječicu.

Igra pored pruge

Semizovac je prije rata bio dio grada Sarajeva. Sada, kako grad čine samo četiri opštine, potpada u Kanton Sarajevo, no to ne čini njegove stanovnike manje važnim od žitelja sadašnjeg grada.

Svašta se sada gradi i radi, kako u Semizovcu, tako i u Vogošći, opštini kojoj pripada. Brojne su zgrade nikle, bilo stambenog ili poslovnog karaktera.

Jedno naivno pitanje: Gdje se djeca igraju u Semizovcu?

Na jednom malenom trgu, sa spomenikom, tek nekoliko koraka od jako prometne ceste i željezničke pruge.

Svakom djetetu su interesantni automobili i vozovi, tako da jedan tren nepažnje roditelja može dovesti do velike tragedije.

Igrališta, sa klackalicama ili ljuljačkama, tu nema. Iz opštine kažu kako imaju bitnijih projekata, jačih, snažnijih, te da tih 500 ili 1.000 eura potrebnih za pravljenje tog igrališta, treba na tim lokacijama.

Mesdžid umjesto igrališta

Ovih dana stigla je priča sa Ilidže.

Tamošnja vlast je odlučila uništiti jedino dječije igralište u naselju Lužani kako bi se izgradio mesdžid (mjesto za obavljanje molitve muslimana). Roditelji su protiv ovoga, navode kako postoji nekoliko mesdžida i džamija u okolini.

Sigurno širom Sarajeva, Bosne i Hercegovine i cijele regije ima veliki broj ovakvih primjera.

Kažu, sadašnja djeca provode sate i sate pred televizijskim i ekranima računara, igraju videoigrice, a sve manje se druže. Neki će reći: Šta je nama falilo, igrali smo se ispred kuća, na ulicama…

Jeste, ali tada je bilo sigurno daleko manje automobila koji su ogromna prijetnja mališanima, manje kuća, shopping centara, benzinskih pumpi koje su „proždrle“ brojne parkove, parkiće, javne parkinge i druge površine na kojima smo se mi igrali.

Sada su djeca sigurna samo u ustanovama poput obdaništa ili na ograđenim igralištima, ali njih ima malo. Uništena se ne obnavljaju, nova se ne prave.

Dok sve bude važnije od djece, od njihovog obrazovanja, druženja, sretnog odrastanja, bit će prisutne i brojne priče o otuđenju djece, ljutnji, nervozi, nasilju među maloljetnicima…

A, kakvo je trenutno stanje – ovo će potrajati.

Izvor: Al Jazeera



Više iz rubrike Blog
POPULARNO