‘Bazarskim pričama’ do društvenih podjela na javno i privatno

Dok premijer Hrvatske Andrej Plenković u jeku štrajka prosvjetara zbog koeficijenata, kojima podrška stiže i iz drugih javnih sektora, kao i zahtjevi nekih od njih, uporno ponavlja da je nekoretno raditi pritisak na Vladu, iznoseći podatke za koliko je njegova Vlada podignula ili će podići plaće u cijelom javnom sektoru, minimalnu plaću, mirovine i slično, počelo se govoriti ne samo o generalnom štrajku, nego čak i ‘štrajku’ privatnog sektora, čiji je dio nezadovoljan državnim dijeljenjem cijelom javnom sektoru dok poduzetništvo, kako tvrde, država guši porezima.

Tako Udruženje zaposlenika i poslodavaca privatnog sektora, koje za sada postoji samo na Facebooku, za ponedjeljak i utorak najavljuje, kako kažu, štrajk, odnosno akciju koja će se sastojati u prolongiranju plaćanja obveza prema državi i lokalnim proračunima.

Suspenzija uplata prema javnom sektoru

Darko Zver iz Udruženja, suvlasnik i direktor tvrtke Multipro iz Čakovca, kaže da je postupak formiranja udruge još u tijeku i očekuje rješenje Ureda za upravu u roku od dva tjedna, a ideja o osnivanju, navodi, potreba je za udrugom koja će brinuti o interesima privatnog sektora jer zaposlenici i poslodavci u tom sektoru, kaže, nemaju nekoga tko bi štitio njihove interese pred ostalim segmentima društva.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

“Štrajk će se sastojati od suspenzije, odnosno prologancije svih uplata privatnog sektora prema javnom sektoru – konkretno, to znači da sve uplate koje su poduzetnici i građani planirali plaćati 2. i 3. prosinca, neće se plaćati na te dane, nego će se to prebaciti na 4. i 5. prosinca. To su sva plaćanja koja muče i poduzetnike i zaposlenike – porez na dobit, PDV, režijski troškovi, sve ono što spada u plaćanja prema javnom sektoru”, kaže Zver.

Pritom objašnjava da je najava premijera na zahtjeve sindikata prosvjetara povećanje plaća u cijelom javnom sektoru, bio konačni okidač zbog čega su krenuli u takvu akciju – jer se i inače već dugo, navodi, susreću s državom koja ih, kako kaže, “gazi i guli” na sto načina.

‘Porezno preopterećenje’

“Želimo skrenuti fokus javnosti da u ovoj državi ne postoji samo javni sektor, samo javne službe, već da postoji i daleko brojniji privatni sektor, četverostruko brojniji od javnog, koji u ovoj državi nema baš nikakva prava, ne može se izboriti na nikakav drugi način za veće plaće osim da stvarno pritisne zakonodavstvo da smanji porezno opterećenje. Mi smo jedna od najsiromašnijih zemalja EU-a, a upravo jedan od razloga je porezno preopterećenje cjelokupnog privatnog sektora”.

Cilj, ističe, nije stvaranje antagonizma između javnog i državnog sektora.

“Dapače, mi podržavamo rast plaća javnog sektora, ali ne cjelokupnog i ne na način kako se to sada provodi. Mi se prvi zalažemo za to da ponajbolji liječnici, učitelji, policajci dobiju znatno veće plaće, ali nitko od njih ne traži takav pristup – dapače, svi traže ‘uravnilovku’, povećanje plaća za sve”.

Istovremeno, podrška za ovaj ‘štrajk’ nije stigla iz Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) – u jednom medijskom istupu direktor HUP-a Davor Majetić rekao je da razumije da je takav prijedlog nastao iz frustracije stanjem u zemlji, no upozorio je da je to protuzakonito te istaknuo kako HUP već desetljećima upozorao da uvjeti poslovanja nisu dovoljno konkurentni i stimulativni te da je troškovno i svako drugih opterećenje poslovanja i rada previsoko, pa pozivaju na dublje reforme.

Zver: Nema protuzakonitih aktivnosti

Zver, pak, kaže da se u ovom slučaju ne radi o protuzakonitim aktivnostima.

Rasprave da, antagonizam ne

Otvoriti raspravu o javnom sektoru, navodi Brkić, legitimno je i potrebno, raspraviti što treba redefenirati, restrukturirati – ali antagonizirati javni i privatni sektor je pogrešno.

“Poglavito na način da privatni stvara neku novu vrijednost, a javni sektor je samo potrošnja, to naprosto nije točno. Da ne kažem da je jedna zastarjela interpretacija koja ne može držati vodu”.

Kada je u pitanju nezadovoljstvo privatnog sektora pristupom države njegovim problemima, ističe da je i rasprava o ekonomskoj politici svake vlade legitimna, a rasprave su potpuno legitimne ako su privatni i javni sektor u nekoj vrski suglasja. Jednako tako, kaže, itekako je potrebna rasprava o javnim politikama aktualne Vlade jer i privatnom sektoru država treba pomoći.

“Svaka razvojna država, ali pitanje je koliko mi imamo razvojnu državu – ja tvrdim da mi imamo duboku državu, dakle imamo klijentilistički tip kapitalizma, a ne razvojni tip kapitalizma, po mome sudu. Ali to se odnosi i na privatni na javni sektor. Ja samo mislim da nije problem u antagoniziranju javnog i privatnog sektora”.

“Svi računi će se izdavati normalno, svi porezi će se obračunavati normalno, samo će se staviti taj naglasak na prologanciju svih plaćanja prema državi za dva dana. Poduzetnici koji će to napraviti vrlo vjerojatno će morati platiti neku sitnu kamatu, a mi ne pozivamo na nikakav neposluh u vidu totalnog neplaćanja ili bilo kakvog kršenja zakona”, zaključuje Zver.

Luka Brkić, ekonomist s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, ističe da na javni i privatni sektor ne gleda onako kako se to eksponira u javnosti.

“Javni sektor isporučuje javna dobra. Javni sektor i javna dobra trebaju isporučivati ona dobra u kojima privatni sektor po definiciji nije efikasan i nije ni atraktivan – da li je to zdravstvo, školstvo, socijala, javna uprava… Dakle, javna dobra koja privatni sektor ne proizvodi i nije zainteresiran posebno da ih proizvodi, zato što javna dobra nisu isključiva, može ih koristiti svatko, pa čak i onaj tko ne plaća ništa za osiguravanje stjecanja tih dobara”, kaže Brkić.

Za javni sektor zato što proizvodi javna dobra, ističe, logično je da raste, a ne da pada. Druga stvar je, navodi, kakva je razina i kvaliteta tih dobara, koji javni sektor ih isporučujuje i kakva je efikasnost i produktivnost javnog sektora.

Brkić: Pogrešna percepcija

“To je izvan svake priče o ideologiji, stranačkim programima i u konačnici o politici Vlade. Ona može biti dobra ili loša, efikasna ili manje efikasna, ali bez javnog sektora to ne ide”.

Također, upozorava na percepciju da privatni sektor puni proračun, a javni sektor ga troši, kao netočnu.

“Ja sam u javnom sektoru i ne vidim da ne plaćam poreze, prireze, doprinose za sve. I nemam nikakav osjećaj da bilo tko za mene to plaća osim mene samog. Jer vjerojatno ako radim u javnom sektoru isporučujem neku razinu javnih dobara, u ovom slučaju konkretno u obrazovanju. Prema tome, to je politikansko interpretiranje, bez obzira s koje strane dolazilo”.

Stvar je u tome, ukazuje, da bi privatni i javni sektor trebali biti u strogo kalibriranom, uravnoteženom odnosu u smislu da javni sektor omogućava privatnom da slobodno ‘diše’.

“Slobodno brine o regulaciji, efikasnim rješenjima, da vidi gdje nastaju problemi koji muče privatni sektor kako bi ga otklanjali ili omogućili privatnom sektoru da bude što je moguće više produktivniji, efikasniji, kreativniji, pa onda i izvozno potentniji, a ne da se u tom smislu to antagonizira. To je jedna loša propaganda, promidžba, bez obzira s koje strane dolazi”.

‘Bazarska priča’

Konstruktivan pristup privatnom sektoru, navodi Jurčić, bio bi da se odredi čime se ne može biti zadovoljan – BDP po glavi stanovnika je premali, pa treba vidjeti kako to promijeniti, povećati ga i tko će snositi te koliki teret toga.

“Druga točka dnevnog reda je kojim ćemo redoslijedom raspoređivati dobit od tog rasta ili taj probitak od rasta. Sad učitelji – postavlja se pitanje da vidimo u kakvom su stanju učitelji i kakva nam djeca i učitelji trebaju. A ovo pregovaranje kao na tržnici, daj mi tri posto, dam ja dva puta po tri, neću tri, hoću šest – to je bazarski način razgovora, država apsolutno nije smjela ući u takvu raspravu”.

Nije, navodi, otvorena rasprava da se vidi kakvo je obrazovanje Hrvatskoj potrebno, kako i koliko je tko spreman za njega platiti – umjesto toga, kaže, krenulo se razgovarati o koeficijentima i postocima.

“I sad, kad je bazarska priča, javlja se poduzetnički sektor, sad će se, ako se rade koeficijenti, javiti liječnici, administracija, policajci jer sad se na bazaru mjeri – tko je jači, dobije više. Vlada tu apsolutno nije shvatila o čemu se radi”, kaže Jurčić, zaključujući da se umjesto onoga što je trebalo, otišlo na populizam i politikanstvo.

‘Proces protiv samoga sebe’

Kada se govori štrajku privatnog sektora, navodi, kaže kako mu nije jasno kako bi se on uopće proveo – on svoju situaciju, kaže, može poboljšati samo tako da se organizira, lobira, javno prezentira ključne probleme tog sektora i tako preko svojih udruga i organizacija osvještava i izvršava pritisak na vladu da učini određene promjene.

“Što znači da vi kao privatnik štrajkate? To znači da ne plaćate poreze, prireze i doprinose – za to ćete snositi sankcije, to je kažnjivo, protuzakonito. Privatni sektor nema kolektivni način pregovaranja, nema državu kao poslodavca, kojem onda postavlja neke uvjete, ucjenjuje ga ili s njim pregovara u dobroj vjeri. Ne možete reći: Ja neću proizvoditi. To je proces protiv samoga sebe – neću povećati izvoz kako bih napakostio vladi i vršio pritisak na vladu”, zaključuje Brkić.

Ljubo Jurčić s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu također ističe da javni sektor nije teret jer iz njega proizlaze javna dobra, koja su po definiciji ono što čini dobro svakom građaninu i poduzeću. U situaciji koja je sada aktulna u Hrvatskoj po tim pitanjima, krivcem smatra Vladu.

‘Nesnalaženje Vlade’

“Mi kao društvo, bili privatnici, bili privatne osobe, fizičke ili poduzeća, dogovorimo kako ćemo rasporediti trošak financiranja tih javnih dobara. To se u ovoj priči izgubilo – sad ovi traže povećanje plaća, pa mi njih financiramo, mi njima ne trebamo… Najružnije što se dogodilo je to što se sad počelo pričati da privatni sektor financira uhljebe, neradnike”, navodi Jurčić.

Vlada je, ističe, trebala u toj raspravi ‘spustiti loptu na zemlju’ da se definira što je društvu potrebno, ukoliko je ono izgubilo osjećaj zašto država postoji.

“Imate i grupe koje kažu da treba smanjiti državu, treba smanjiti poreze, država uzurpira poreze. I to je ostalo još od prije 200 ili 100 godina, kada je poreze skupljao kralj ili car i sebi kupovao imanje. Ali poslije Drugog svjetskog rata porezi se sklupljaju da financiraju javna dobra – znači, to ne ide ni kralju ni caru, nego svima nama. Recimo, Skandinavija ima najveće poreze i najzadovoljnije građane jer država proizvodi kvalitetna javna dobra. Tako da je čitav ovaj košmar zapravo neslažanje Vlade kakva je uloga poduzetnika i kakva je uloga države i kakva je uloga javnog sektora”, zaključujuje Jurčić.

Izvor: Al Jazeera