Ugovor o partnerstvu Irana i Rusije: Politički, vojni i ekonomski aspekti

Iranski predsjednik Masoud Pezeshkian i ruski predsjednik Vladimir Putin potpisali su ugovor o sveobuhvatnom partnerstvu između dvije zemlje samo tri dana prije inauguracije američkog predsjednika Donalda Trumpa. Ovaj strateški dogovor stupio je na snagu u Moskvi ovih dana, nakon što ga je ratificirala ruska Duma.

Predsjednik iranskog parlamenta Mohammad-Bagher Ghalibaf pozvao je u srijedu vladu da ubrza slanje prijedloga zakona o ovom ugovoru na razmatranje.

To se događa u trenutku kada su Teheran i Washington postigli dogovor da u subotu počnu pregovore o iranskom nuklearnom programu u Muscatu, glavnom gradu Omana. To je pokrenulo pitanja o prirodi strateškog dogovora između Irana i Rusije i šta on znači za Islamsku Republiku, koja je izložena konstantnim vojnim prijetnjama Sjedinjenih Američkih Država i Izraela da će napasti njena nuklearna postrojenja.

Političke zabrinutosti

Sveobuhvatni sporazum o partnerstvu sastoji se od uvoda i 47 članaka, te obuhvata različite sektore: politički, ekonomski, trgovinski, vojni, sigurnosni i kulturni, kao i saradnju u oblastima zaštite okoliša, poljoprivrede, energetike, saobraćaja, borbe protiv terorizma i drugih pitanja. Sporazum time postavlja temelje za bilateralne odnose između dvije zemlje u naredna dva desetljeća.

Ali Bigdeli, profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu Shahid Beheshti, povezuje vremenski okvir potpisivanja iransko-ruskog ugovora i njegovo stupanje na snagu s Trumpovim povratkom u Bijelu kuću. Objašnjava da su Teheran i Moskva bile i ostale izložene prijetnjama i izazovima od SAD-a, uprkos američkim pozivima da se postigne dogovor sa svakom od njih.

Govoreći za Al Jazeeru, Bigdeli je dodao da ugovor već predviđa konsultacije između Irana i Rusije o međunarodnim pitanjima, posebno koordinaciju stavova u Ujedinjenim narodima i Vijeću sigurnosti UN-a, kao i zajedničku saradnju u vanjskoj politici, uključujući suočavanje s zapadnim prijetnjama, posebno u vezi s pritiscima na Teheran u kontekstu njegovog nuklearnog programa.

Dodao je da je Rusija ranije sklopila slične ugovore s nekoliko država članica Šangajske organizacije za saradnju, BRICS-a i srednjoazijskim državama. Prema njegovim riječima, ono što nedostaje ovom ugovoru je to da nije došao u fazu strateškog savezništva između Teherana i Moskve, slično ugovoru koji je Rusija prošle godine potpisala sa Sjevernom Korejom.

Prema njegovim riječima, strane ovog ugovora potvrđuju da neće braniti jedna drugu u slučaju strane agresije, ali da će se suzdržati od pomoći napadaču ako Moskva ili Teheran budu napadnuti. Prijateljstvo između Moskve i Tel Aviva smatra velikim izazovom za političke i sigurnosne interese njegove zemlje, kao i za koristi koje računa da će imati ovim sporazumom.

Sigurnosna saradnja

Iranski ambasador u Rusiji Kazem Jalali potpisivanje sporazuma o sveobuhvatnom partnerstvu između Teherana i Moskve opisao je kao „historijski događaj“ koji će oblikovati bilateralne odnose između dvije zemlje u naredne dvije decenije. U izjavama za medije na perzijskom jeziku naglasio je da je cilj ovog dokumenta suprotstavljanje američkim sankcijama.

Istraživač vojnih pitanja Mehdi Bakhtiari smatra da ovaj ugovor uzima u obzir i interese i zakone obje strane, objašnjavajući da se iranski ustav protivi uplitanju u vojne sukobe u korist drugih zemalja.

Bakhtiari je objasnio da su Teheranu i Moskvi potrebni kapaciteti druge strane u mnogim sektorima, uključujući vojni, sigurnosni, oružani i tehnološki sektor. Dodao je da ugovor uokviruje saradnju dvije strane u tim oblastima, uključujući obavještajnu saradnju, borbu protiv terorizma i izvođenje zajedničkih pomorskih vojnih vježbi uz prisustvo kineskog saveznika.

Prema njegovim riječima, sporazum pruža priliku Iranu i Rusiji da iskoriste sposobnosti druge strane za proizvodnju rezervnih dijelova, opreme i naoružanja, uključujući dronove te protivzračne i radarske sisteme. Istaknuo je da odredbe koje se odnose na vojnu saradnju ne smiju biti pod utjecajem vanjskih pritisaka.

Bakhtiari je dodao da je njegova zemlja pretrpjela štetu zbog ruskog kašnjenja s isporukom sistema S-300 uslijed vanjskih pritiska u proteklih nekoliko godina. Objašnjava da su se dvije strane složile da na odredbe ugovora neće utjecati pritisci drugih strana.

Ekonomska saradnja

Ekonomski analitičar Sohrab Rostami Kia smatra da američke sankcije Iranu i Rusiji predstavljaju zajednički izazov, što ih navodi na jačanje ekonomske saradnje kako bi se izbjegli ekonomski i finansijski pritisci. Objašnjava da su zapadne sankcije već ometale trgovinu između Teherana i Moskve s njihovim kupcima, te da ugovor o partnerstvu dolazi kako bi oblikovao tu saradnju u borbi protiv zapadnog ekonomskog rata protiv ove dvije zemlje.

Rostami Kia skreće pažnju na korake koje su Iran i Rusija poduzeli u posljednje tri godine kako bi poništile učinke američkih sankcija na finansijske transakcije, uključujući zabranu korištenja globalnog sistema plaćanja SWIFT. Dodao je da ekonomske odredbe ugovora oblikuju finansijske transakcije kroz ruski alternativni sistem, poznat kao Sistem za prijenos finansijskih poruka (SPFS), i plaćanje u nacionalnim valutama, kao i povezivanje komunikacijskih sistema njihovih banaka.

Prema njegovom mišljenju, ovaj strateški sporazum donijet će koristi Iranu jer će omogućiti uvoz ruskog plina, povećanje izvoza u Moskvu i privlačenje ruskih investicija. To će dopuniti međunarodni transportni koridor „Sjever-jug“, koji povezuje Kaspijsko more s lukom Chabahar u jugoistočnom Iranu, što će dovesti do povećanja trgovine između Kine, Indije, Irana i Rusije.

Ekonomski analitičar dodaje da ugovor o partnerstvu podstiče jačanje saradnje u smanjenju energetskog deficita Teherana, ruska ulaganja u razvoj naftnih i plinskih polja, kao i dovršetak projekata nuklearne energije. Naglasio je da trgovinska bilanca između dvije zemlje trenutno ide u korist Moskve i da se Teheran nada da će povećati izvoz u susjednu državu na sjeveru u skladu s ugovorom.