Povratak svojoj zemlji i izgradnja identiteta daleko od ropstva u Izraelu

Nablus – Od skoro neplodne zemlje na kojoj se sijalo malo pšenice godišnje, ravnica na zapadu sela Bayt Dajan u blizini grada Nablusa na sjeveru Zapadne obale postala je zeleni raj nakon što su njeni vlasnici napravili desetke plastenika sa raznim vrstama povrća. Ovim korakom oživjela je privreda grada i olakšani su teški životni uslovi u kojima se nalaze već deset mjeseci.

U kolektivnoj inicijativi, više od 70 radnika koji su radili u Izraelu odlučili su obraditi svoju zemlju u Bayt Dajanu kako bi se u potpunosti oslobodili izraelske okupacije, koja im od 7. oktobra 2023. godine zabranjuje da dođu na njihova radna mjesta.

Uz podršku Udruženja za razvoj poljoprivrede (PARC) kroz izgradnju puteva i proširenje vodovodne mreže te pružanjem infrastrukturnih usluga, poput struje, od strane Seoskog vijeća, u selu je prije više od dva mjeseca pokrenut ovaj poljoprivredni projekat koji je počeo davati svoje plodove.

Među više od 200 „izraelskih radnika“ u selu Bayt Dajan koji su ostali bez posla je četrdesetogodišnji Mazen Abu Jaish, koji je ostao bez posla nakon dvanaest godina rada u Izraelu. Bio je nezaposlen do marta, dok on i deseci onih poput njega nisu preuzeli inicijativu da obrađuju svoju zemlju u ravnici na zapadu sela.

Zemlja je bolja od ‘izraelskog ropstva’

Od 150 dunuma, Abu Jaish je obradio dunum i po svoje zemlje i zasadio je paradajzom i zelenom paprikom te ostvario dobar prihod usljed teške ekonomske situacije i nezaposlenosti koja je premašila 32 posto na Zapadnoj obali i dostigla skoro 80 posto u Pojasu Gaze, prema navodima Palestinskog centralnog biroa za statistiku.

Al Jazeera je obišla ovo područje u selu Bayt Dajan i zabilježila ovu prvu kolektivnu inicijativu od koje su se okoristili „izraelski radnici“ te pronašli alternativu koja im je uštedjela trud i vrijeme. Ono što je najvažnije, kako kaže Abu Jaish, jeste njihov „povratak svojoj zemlji i izgradnja identiteta daleko od ropstva u Izraelu“.

Abu Jaish dodaje za Al Jazeeru da je „finansijska dobit možda nešto bolja u Izraelu, ali je tamnošnji posao iscrpljujući i bez dostojanstva“.

Kaže da je bolji ovaj rad od rada u Izraelu jer je 6 sati rada na zemlji jednako 17 sati rada u Izraelu, pored toga što radi s osjećajem slobode, sigurnosti, smirenosti, psihičkog odmora i pripadnosti.

Od prihoda koji nije bio veći od 200 američkih dolara za proizvodnju jednog dunuma pšenice godišnje, ista površina je postala višestruko profitabilnija nakon uzgoja u plastenicima s prihodom koji premašuje 8 hiljada američkih dolara godišnje, kako kaže Abu Jaish, jer je ova vrsta poljoprivrede održiva tokom cijele godine.

Abu Jaish radi na svojoj zemlji sa svoja dva sina te, kao i drugi poljoprivrednici, radi na zapošljavanju „izraelskih radnika“ i na proširivanju novim sortama povrća i voća, poput grožđa i jagoda.

Obrađivanje zemlje i njena zaštita od naseljavanja

Od kako je počeo rat u Gazi prije 9 mjeseci, Izrael je zatvorio svoje luke i prijelaze za 200.000 palestinskih radnika, što mu je prouzrokovalo gubitak od milijardu i 250 miliona šekela mjesečno (oko 342 miliona dolara), prema Federaciji palestinskih sindikata (PGFTU).

Kao i Abu Jaish, Samir Jamil Hamed je odlučio da se okrene ka svojoj zemlji i obrađuje je nakon što je osigurao osnovne uvjete za poljoprivredu, od kojih je najvažnija voda. Kaže da ga je deset godina rada u Izraelu iscrpilo ​​i da nije osjetio radost koju osjeća sada na svojoj zemlji.

U svom plasteniku, koji je procijenjen na 10 hiljada američkih dolara, Hamed je zasadio krastavce i paradajz, a ne štedi trud u razvoju svoje poljoprivrede i povećanju proizvodnje.

Hamed i poljoprivrednici poput njega imaju za cilj da povećaju dunume obradive zemlje na 300 tokom 2025. godine. Ovo je, pored poboljšanja ekonomije njihovog sela i zapošljavanja ljudi, način da zaštite svoju zemlju od konfiskacije i naseljavanja, posebno jer ju okupacija svrstava u zonu C i stavlja pod svoju sigurnosnu i administrativnu kontrolu, što je navelo mnoge da iznajmljuju zemlju od vlasnika i obrađuju je.

Veliki odziv

Ideja PARC-a počiva na pretvaranju poljoprivrede koja je vodu dobijala od kiše u ravnici Bayt Dajan u poljoprivredu koja se navodnjava, a to se poklopilo sa prestankom rada u Izraelu, zbog čega je desecima radnika iz sela koristio ovaj projekat, na kojem je trenutno zaposleno 300 radnika na dnevnoj bazi, prema riječima generalnog direktoa PARC-a Munjida Abu Jaisha.

Munjid Abu Jaish je u intervjuu za Al Jazeeru dodao da rade na procesu proširenja inicijative na druge vrste poljoprivrede, pogotovo jer vodovodna mreža sada pokriva oko 5 hiljada dunuma ravničarske zemlje između sela Bayt Dajan i Bayt Furik, koji broje više od 20 hiljada ljudi. Rekao je: „Poljoprivreda svih vrsta će zadovoljiti lokalne potrebe ova dva grada koja su opkoljena iza kontrolnog punkta Bayt Furik.“

U cilju razvoja ovakvih inicijativa i projekata te olakšavanja građanima, PARC pruža podršku poljoprivrednicima direktno i, također, priprema infrastrukturu, uključujući vodovodne mreže, puteve, i sl. Pored toga, pruža podršku specifičnim poljoprivrednim modelima kako bi oni bili uspješni i radi svom energijom na plasiranju proizvoda, što je najveća dilema s kojom se farmeri suočavaju.

Postoje okvirni podaci o tome da je veliki broj „izraelskih radnika“ i, općenito radnika, otišao u poljoprivredni sektor nakon Potopa al-Aksa jer im je to „najbliža opcija“, kaže Munjid Abu Jaish. Dodao je da je potražnja za poljoprivredom nakon rata porasla za 30 posto, ističući da je izgrađeno više od 7 hiljada plastenika.

Direktor Odjeljenja za maslinarstvo u Ministarstvu poljoprivrede Ramez Obaid kaže da imaju pokazatelje povećanja poljoprivrednih površina na Zapadnoj obali te da su ljudi više zainteresirani za to.

Dodao je da su to osjetili kroz Projekt ozelenjavanja Palestine, u kojem godišnje distribuiraju pola miliona stabala. Rekao je da je porasla potražnja u različitim poljoprivrednim direkcijama, kao i potražnja za plastenicima.