Engleski ‘Marš mira’ za Srebrenicu i BiH: ‘Naše priče su strašne, ali se moraju čuti’

Guildford, gradić u jugozapadnom susjedstvu Londona, bit će domaćin jednoiposatnog marša u kojem će učestvovati Bošnjaci koji su preživjeli ratni pakao, ali i Englezi.

Autentičnim svjedočanstvima svi koji budu tu i koji su preživjeli ratni pakao u BiH prisutnima će ispričati svoj egzodus (Mujo Delić / Ustupljeno Al Jazeeeri)

Agonija bijega za goli život trajala je četiri dana, ali svima koji su uspjeli živi napustiti srebrenički pakao, taj put izgledao je godinama dug. Skrivanje i bijeg po šumama, izbjegavanje zasjeda, granatiranja, bojnih otrova i zamki koje je postavljao neprijatelj. Uz glad, ranjavanje i smrt, sve je to predstavljalo patnju kojoj se nije nazirao kraj. Makar ne onaj sretan.

Sve dok se tog dana, 16. jula 1995. godine, četiri dana nakon što se grupa koju je predvodio tada 20-godišnji Mujo Delić dala u bijeg pred krvožednim neprijateljem koji je u „zaštićenoj zoni Srebrenici” iza sebe ostavljao hiljade leševa, nije ukazala slobodna teritorija.

Mujo je svjedočio scenama neopisive tragedije, užasne patnje i scena koje ga i danas proganjaju. Bio je teško ranjen, ali je preživio. Mnogi nisu, uključujući čak 21 člana njegove porodice i mnogobrojne prijatelje.

„Mnogi su ostali pored ranjenog brata jer ga nisu mogli ostaviti, ali niti nositi. Mnogo je očeva ostalo pored mrtvog sina. Vidio sam oca koji je nosio mrtvog sina, bez ijedne noge i molio nas da mu pomognemo i da ga previjemo, tako mrtvog… Te slike i dalje me proganjaju”, rekao je Mujo Delić Al Jazeeri.

Logoraš kojeg je odlikovao kralj Charles

U jednoj drugoj priči o ratnom stradanju u Bosni i Hercegovini, nekadašnji logoraš iz Omarske i Manjače Sabit Jakubović od britanskog kralja Charlesa dobio je orden koji mu je dao pravo na titulu MBE (Member of the Order of the British Empire – „Član reda Britanskog carstva”), koja se dodjeljuje osobama koje su uradile nešto značajno na nacionalnom nivou, za dobrobit britanskog društva. Jakubović je tu ogromnu čast zaslužio tako što je svoju strašnu priču logoraša prenosio engleskoj djeci i odraslima, objašnjavajući im ono što, možda, nisu znali. Ili su pogrešno znali.

Kao prijatelja Bosne i Hercegovine Charlesa je Jakubović upoznao i prije nego što je krunisan za kralja.

Jakubović nije iz Srebrenice, ali njegova muka ide u ravan sa srebreničkom. Porijeklom je iz sela kod Omarske, blizu Prijedora. Kada je Kozarac pao, odveden je u zloglasni logor Omarska, gdje je proveo 72 dana. Potom su ga prebacili u Manjaču.

Subota u Guildfordu bit će teška, ali Delić ističe da su ovakvi događaji, koliko god užasnih sjećanja izazvali, neophodni (Mujo Delić / Ustupljeno Al Jazeeri)

Ironično, ali činjenica da je sa svoja 182 centimetra visine imao svega 44 kilograma težine, zaslužna je što je uz posredovanje Ljekara bez granica i Međunarodnog komiteta Crvenog krsta, u dogovoru s tadašnjim vlastima RS-a na čelu sa osuđenim ratnim zločincem Radovanom Karadžićem, evakuiran kao jedan od 68 najtežih slučajeva u logoru.

Tada je iz Bosne i Hercegovine došao u Englesku, ali Bosna i Hercegovina nije otišla iz njega. Štaviše, ona iz njega progovara kada god se ukaže prilika.

Od onoga što ih i danas proganja, prošle su decenije, ali za Muju i Sabita, kao da nisu.

Delić je život u Voljevici kod Bratunca, gdje je odrastao, zamijenio poslijeratnim životom u Velikoj Britaniji, ali se svakog jula vrati tamo odakle je pobjegao kako bi odao počast žrtvama najvećeg krvoprolića u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Privući što više Engleza

Doći će i sada, ali prije toga, u subotu, 29. juna, u Guildfordu, gradiću u jugozapadnom susjedstvu Londona, predvodit će jednoiposatni marš u kojem će učestvovati Bošnjaci koji su preživjeli ratni pakao u Bosni i Hercegovini.

„Prošle godine, moji prijatelji i ja smo došli na ideju da bismo jednom šetnjom mogli odati počast svim šehidima Bosne i Hercegovine”, objašnjava Delić.

„Odziv je bio veoma dobar, jer smo osim 100 do 150 Bosanaca i Hercegovaca, privukli i manji dio Engleza. Ove godine interesovanje je veće, a to nam je i cilj, da na ovakva okupljanja dolazi što više naših ljudi i što više Engleza. Oni znaju da je bio rat u Bosni i Hercegovini, ali ne znaju prvu istinu koju mogu saznati samo kroz naše priče, priče nas preživjelih”, govori Delić za Al Jazeeru.

Autentičnim svjedočanstvima svi koji budu tu, prisutnima će dočarati svoj egzodus. Govorit će Bošnjaci koji su preživjeli Srebrenicu, Mostar, Sarajevo i Tuzlu, djeca koja su u ratu imala svega 10 do 15 godina, ali koja se sjećaju svega što se događalo, kao i oni koji su preživjeli pakao logora.

Mujo Delić je tokom bijega iz Srebrenice ranjen, ali je preživio (Ustupljeno Al Jazeeri)

Govorit će i Jakubović, čiji se boravak u Engleskoj pretvorio u misiju širenja „istine o ratu u Bosni i Hercegovini”.

„Prošle sedmice sam bio u Coventryju gdje sam učenicima u školi održao govor o svom putu kroz logore. Objasnio sam im sve, gdje je Bosna i Hercegovina, šta se dešavalo… U tome vidim svoju najveću misiju, jer novije generacije malo toga znaju. Hvala Bogu Bosne više nema na televiziji, znaju samo za Ukrajinu, Gazu… tako da je to idealna prilika da čuju moju priču o stradanju u BiH”, kaže Jakubović Al Jazeeri.

Na maršu u Engleskoj učestvovao je i prošle godine i u njemu vidi veliki značaj, posebno zbog trenutka u kojem se nalazi njegova domovina, u jeku poricanja genocida i pokušaja njene destrukcije.

Snažne emocije

Jakubović tvrdi da to kod preživjelih izaziva novi bol i bijes.

„Prvo, javno širimo istinu, što je naročito važno u ovom periodu kada se odvija finalna faza genocida – njegovo negiranje. Da narod može biti genocidan, to nije tačno, ali ne može biti tačno niti to da su ‘zločin’, kako to vole reći negatori, počinili pojedinci. Nije tačno. Jesu, ali po uputama, planovima i naređenjima institucija RS-a i Srbije, tako da tezu o individualnoj odgovornosti treba odbacivati, isto kao i o odgovornosti cijelog naroda, što sam nedavno istakao u jednom od govora”, kaže Jakubović.

„Sama činjenica da i danas nalaze ostatke jedne osobe u više masovnih grobnica, primarnih, sekundarnih ili tercijarnih, katastrofalna je. Uz to, imamo još te ideje o mirnom razilaženju ili srpskom svetu. Sve to izaziva veoma tešku emotivnu bol, ljutnju i bijes prema ideologiji koja je još živa u RS-u i u Srbiji. Zato su ovi događaji važni, da još jednom kažemo istinu”, dodao je.

Subota u Guildfordu bit će teška, ali Delić ističe da su ovakvi događaji, koliko god užasnih sjećanja izazvali, neophodni.

„Emocije su vrlo snažne, naročito u julu, mjesecu koji je za nas veoma težak, ali ovakva okupljanja služe nam kao terapija”, kaže Delić.

„Mnogo je zainteresiranih koji žele s nama podijeliti priče. Sve su to teške priče, strašne priče, ali priče koje se trebaju čuti. Govorit će i oni koji su tada bili djeca od 10 ili 15 godina, ali koji i danas nose ratne traume. Njihove priče moraju se čuti, naročito kod Engleza. One im približe pravu situaciju i pomognu im da drugačije gledaju na Bosnu i Hercegovinu i nas Bosance koji živimo ovdje”, govori Delić.

Izvor: Al Jazeera