Može li se podijeljena Unija izboriti sa globalnim izazovima?

Evropska unija nikad nije bila podijeljena kao danas po pitanju najvećih izazova s kojima se svijet suočava. Politički analitičari upozoravaju da EU hitno mora promijeniti pristup globalnim problemima ukoliko želi ponovo postati jak globalni igrač.

Počevši od velike migrantske krize prije desetak godina, preko ruske agresije na Ukrajinu, pa do najnovijeg izraelskog rata u Gazi, EU je pokazao da nema jedinstven glas u odnosu prema svim tim izazovima.

Analitičari upozoravaju da bi situacija nakon predstojećih izbora za Evropski parlament mogla postati još teža, jer predizborne ankete predviđaju da bi stranke krajnje desnice mogle ostvariti vrlo dobar rezultat.

“Uprkos velikom širenju svih globalnih problema, mnogi Evropljani nisu dotaknuti njima. Njihove brige su svakodnevna pitanja, čak i ako su sve više zabrinuti za sigurnosna pitanja i zdravlje svojih demokratija. Njihove zone udobnosti još uvijek su netaknute. Ali koliko dugo još”, pita se Judy Dempsey, urednica Carnegie Europe.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron nema iluzija o tome kako vanjska i unutarnja kriza čine Uniju ranjivom. Njegov intervju za Economist bio je, ocjenjuje Dempsey, apokaliptičan. Ona ističe kako Macron s pravom upozorava političke elite i evropske građane da se njihov način života i demokratija ne mogu uzeti zdravo za gotovo.

“Kao prvo, posthladnoratovsko doba je završilo. Dividenda mira za koju je Zapad pretpostavljao da će bez napora pritjecati u zemlje koje su izašle iz desetljeća komunističke vladavine nije se dogodila. Prijelaz u demokratiju zahtijeva puno vremena. Moraju se njegovati na način da građani osjećaju da imaju istinski udio u njihovom uspjehu. Drugo, sukobi u Ukrajini i na Blistom istoku dovode u pitanje samu premisu na kojoj je izgrađen EU. Unija je izgrađena oko projekta mira, prosperiteta, ekonomskog rasta i stabilnosti. To je bilo moguće tokom Hladnog rata. Ideološki sukob između Zapada i Moskve izgrađen je na posebnom shvatanju stabilnosti temeljenom na dva ideološka tabora i dvije vojne organizacije – NATO-u, predvođenom Sjedinjenim Državama, i Varšavskom paktu. Linije su bile jasno definirane. Takve linije više ne postoje”, ukazuje Dempsey.

Evropa jeste ‘smrtna’

Jan-Christoph Oetjen, potpredsjednik Evropskog parlamenta u intervjuu za Centar za istraživanje i studije o Evropi Fondacije Robert Schuman kazao je kako se slaže s izjavom Emmanuela Macrona u govoru na Sorboni 25. aprila kada je rekao da je Evropa “smrtna”.

“Da, Evropa je smrtna. Važno je to zapamtiti, posebno u vrijeme kada su njene vrijednosti napadnute. One su napadnute izvana, ako mislimo na rat u Ukrajini, izazove koje predstavlja uplitanje Rusije i akcije stranih sila koje pokušavaju utjecati na naše demokratske izbore. Ali one su također izazvane i iznutra. Vidimo to u Evropskom parlamentu i u nekim državama članicama, s vladama koje se pokušavaju suprotstaviti ili potkopati temelje Evropske unije. Ti bi pokušaji mogli uspjeti ako ne budemo dovoljno jaki da im se suprotstavimo”, smatra Oetjen.

Postoje područja u kojima bismo možda trebali ići dalje, kao što je odbrana, i područja u kojima bismo možda trebali omogućiti više nacionalne fleksibilnosti, kao što je poljoprivreda. Ako ne preispitamo situaciju, ako ne uspijemo odrediti kurs, idemo u katastrofu. Evropa neće preživjeti ako se ne bude razvijala, dodaje.

Prema njegovom mišljenju, predstojeći evropski izbori bit će posebno važni. I mogli bi rezultirati usponom krajnje desnice.

“Ekstremna desnica je u porastu, ne svugdje, ali posebno u Francuskoj, kao i u zemljama poput Portugala, koje do sada nisu bile zahvaćene ovim fenomenom. U Italiji se to prebacilo s jedne stranke na drugu, u sistemu spojenih posuda. Giorgia Meloni jaše visoko, ali uzima glasove od Lige (Lega). Ovakav razvoj događaja očito je zabrinjavajući. Što je više ekstremista u parlamentu, to će biti kompliciranije izgraditi ili pronaći kompromise za promociju evropske stvari”.

Apstinencija ide u korist ekstremnoj desnici

Napominje da nije problem samo krajnja desnica, već i proevropska umjerena desnica koja je ponekad u iskušenju da oponaša krajnju desnicu jer misli da na taj način može zadržati ili povratiti svoje izgubljeno biračko tijelo.

“Francuski primjer jasno je pokazao da to ne ide. Štaviše, proevropljani su većina u većini država članica i sada moraju izaći i glasati. Apstinencija je veliki problem jer omogućuje ekstremistima da osvoje više mjesta. Ne slažem se da treba uzeti zdravo za gotovo da će krajnja desnica ojačati na sljedećim izborima. Pogledajte Njemačku. Kada su ljudi čuli za konferenciju AfD-a o ‘remigraciji’, planu da se protjeraju svi stranci i njemački državljani stranog porijekla, došlo je do masovnih demonstracija na ulicama, a svijest se pokrenula među stanovništvom. Kao rezultat toga, krajnja desnica bilježi pad u anketama. Moramo se boriti, jer ako odustanemo, već smo izgubili”, ističe potpredsjednik Evropskog parlamenta.

Oetjen je također istakao kako Evropska unija trenutno nije spremna na prijem novih zemalja članica, te da se prije toga mora reformirati iznutra.

“Ne možemo nastaviti s daljnjim proširenjima bez prethodnog provođenja potrebnih institucionalnih reformi. Evropska unija neće moći prihvatiti druge zemlje u sadašnjem obliku dok već ne funkcionira ispravno s 27 članica. Konkretno, moramo se riješiti zahtjeva jednoglasnosti. Također trebamo jači Evropski parlament, koji može bolje kontrolirati Komisiju tako što može istraživati ​​i pozivati ​​komesare. Možemo crpiti inspiraciju iz mnogih drugih nacionalnih parlamenata, koji imaju veća prava u odnosu na svoje vlade od nas”, istakao je Oetjen.

Na kraju je istakao kako se ne slaže s onima koji kažu da je zemljama poput Ukrajine prebrzo obećano članstvo u Evropskoj uniji, jer status zemlje kandidata znači brže reforme i veću mogućnost za pomoć takvim zemljama, ali da treba biti realan i priznati da će biti potrebno mnogo godina, možda i desetljeća, da Ukrajina uđe u EU.