Svakom društvu je bitna energetska neovisnost i stabilnost – kako ih osigurati

Svaka društvena zajednica se razvijala u skladu sa svojim potencijalima i njihovoj valorizaciji. Čovjek je, kao individua, i postao društveno biće jer se kretao prema vodi koja mu je nudila biološki opstanak. Voda je značila život, ali i bazu za agrarnu proizvodnju. Realno se čist zrak podrazumijevao, ako se uopće o njemu i razgovaralo. Jedino što nije bila tema razgovora je energija jer su je čovjek i njegov rad zapravo predstavljali.

U moderno doba je teško konstatirati neovisnost nekog prostora, pa ni države, ako nema vlastiti kvantitet vode, proizvodnju hrane i dostatnu količinu energije. Slobodno se ovome može dodati i pojam „čistog zraka“ jer se on nekad podrazumijevao. Jasno je da se danas ništa ne podrazumijeva. Nekada se događa da pojedina društva, ili političke države, imaju enormnu količinu nekog od tri „stuba“ opstojnosti, pa ga mijenjaju za druga dva. Vjerojatno su najbolji primjeri država u jugozapadnoj Aziji koji se ne mogu „pohvaliti“ velikim količinama vode ni hrane, ali su nafta i zemni plin omogućili opći ekonomski razvoj.

Početak 21. stoljeća je obuhvatila priča o geoekologiji, pitkoj vodi, zdravoj hrani, ali i o tzv. zelenoj energiji. Neke države Europe su čak dobile i „političke stranke“ na osnovu ekološke i energetske zelene agende. Znanost je utvrdila da je Zemljina radijacija povećana sa povećanjem CO2 u atmosferi, a koja se povećava sa povećanjem sagorijevanja karbonskih goriva. To su svakako ugljen, nafta i zemni plin.

Prva i Druga industrijska revolucija su direktna posljedica energetske osnove karbonskih goriva. Sigurno se prije dva stoljeća u parnom stroju nije mislilo o povećanju temperature, otapanju leda i „globalnom zatopljenju“, kao što se ni danas ne razmišlja o djelovanju elektromagnetnih valova moderne tehnologije na ljudsko tijelo. To će utvrđivati znanost budućnosti. Nakon što se naglo povećala industrijalizacija jasno je bilo da će se morati razmišljati na drugi način. Ali to je uvijek „mač sa dvije oštrice“. Kada se plastika ubacivala u promet da se spasi drveće i smanji proizvodnja celuloze i kartona, nije se mislilo da će organski nerazgradiva plastika postati ekološki problem.

Dobra osnova proizvodnje energije

U periodu kuge dogodilo se mini ledeno doba. Veliki mortalitet je smanjio korištenje šumskog fonda te je doveo do smanjenja CO2 u atmosferi i proizvodnju viška kisika. Smanjila se mogućnost radijacije Zemlje te smo od 14. do 16. stoljeća imali neko blago „ledeno doba“. Dakle, bilo kakvo antropogeno miješanje dovodi do problema i disbalansa. Ovome treba dodati i činjenicu da bi veliko otapanje leda smanjilo salinitet u moru te razgradilo morske struje. U prijevodu na normalan jezik: zatopljavanje bi indirektno dovelo do ledenog doba.

I pored svih upozorenja jasno je da se industrija neće usporavati. Njena osnova je energija bez obzira o kojoj se radi. Priroda je ponudila nekim prostorima da više koriste obnovljive i manje štetne izvore energije. Tako su Grci iskoristili insolaciju, a Portugal veliko djelovanje vjetra sa Atlantika. Već nekoliko desetljeća je prisutna hidroenergija od klasičnog potencijala rijeka do plime i oseke.

Osim same proizvodnje energije veoma je bitna i njena akumulacija. Dobitnik Nobelove nagrade će biti onaj koji prvi napravi spravu za akumulaciju tektonske energije zemljotresa. Ne treba zaboraviti da je nuklearna energija predviđena za boljitak čovječanstva, a ne kao ono po čemu pamtimo Hirošimu, Nagasaki, Černobil ili Fukušimu.

Bosna i Hercegovina ima dobru osnovu proizvodnje energije. Pored aktualne priče da se više bazira na proizvodnji „zelene energije“ jasno je da će to teško ići. Termoelektrane donose 72 posto, hidroelektrane 26 posto, a svi ostali izvori energije dva posto. Ako živite u prostoru gdje uspijevaju šljiva, kruška i jabuka teško da možete živjeti od proizvodnje kivija, ananasa i manga. Upravo je to problem bilo kakve priče o alternativnoj, odnosno „zelenoj energiji“.

Danas se prave moderni geopolitički blokovi, ali prije svega i vodi borba oko energetske stabilnosti. Europa pokušava da se riješi energetskog monopola Ruske Federacije, a brojni su problemi u istočnom Mediteranu. Zanimljivo je pratiti sporazume Turske, Izraela, Egipta kao i sve ono što se dešava na Kavkazu. Embargo Rusiji je donio brojne promjene, ali i neke neočekivane stvari. Tako je Indija uvezla 33 puta više nafte iz Rusije 2022. godine. Sumnja se da se radi o većoj potrebi, nego o preprodaji.

Energija je političko pitanje

Za nuklearnu energiju se često kaže da je štetna, ali Francuska ima 58 nuklearnih elektrana. Ista ta Francuska je kao preduvjet ulaska Bugarske u EU tražila da Bugari zatvore svoje nuklearne elektrane. Poznata je i priča „kažnjavanja“ Poljske prije dvije godine jer nije htjela da zatvara svoje termoelektrane. Ipak je to Poljskoj osnova energije. Kada se nađete u energetskom problemu ne razmišlja se puno o ekologiji. Mnogi su, čak i Španjolska, ubacili svoje termoelektrane u promet nakon agresije Rusije na Ukrajinu.

Često se priča i o terminalima u kojima će biti skladišten tečni gas koji bi Europa uvozila iz SAD-a. Pitanje je koliko će vremena proći dok se takva dostava energije ne stabilizira i postane dostatnom. Alternacije vjetroelektrana, pa čak i solarnih, u većini slučajeva su samo „nadopuna“ potreba. Tako Norveška zagovara zelenu energiju jer čak 98 posto svoje energije dobija od hidroelektrana. Priroda, brze rijeke, kiša te reljef su joj ponudili taj potencijal. Sa druge strane, ona je treća po izvozu plina i peta po izvozu nafte u svijetu. Zaista treba postaviti jasno pitanje da li ili, bolje rečeno, kada treba prijeći na veću proizvodnju i ovisnost o nekim oblicima „zelene energije“. Jasno je da je ona veoma bitna za ekologiju, ali nedostatak energije nije nešto čega bi se konformisti odrekli zbog neke „promjene klime“ ili „otapanja leda“.

Energija je i veliko političko pitanje. Čak je nekada u većoj dobiti onaj koji je distribuira i kontrolira njen promet od onih koji je proizvode. U posljednjih pola stoljeća bilo je nekoliko naftnih šokova od kojih su oni nakon događanja u Iranu bili veoma izraženi. I danas je mišljenje da je nafta skupa, ali u suštini nikada nije bila jeftinija. Danas se za gram zlata može kupiti 80 posto barela nafte. Takva stvar je u prošlosti bila nezamisliva. Inflacija je napravila „skuplju“ naftu, a ne njen nestanak na tržištu (gram zlata 62 dolara – barel nafte (159 litara) 76 dolara).

Za budućnost društva je veoma bitna energetska neovisnost, stabilnost, ali i mogućnost nabavke energenta „iz više izvora“. Naravno to nikako ne smije značiti da se svoji izvori „zatvore“ jer bi to dovelo do brojnih ekonomskih, socijalnih, demografskih i drugih problema. Baza nekih gradova u Bosni i Hercegovini jeste rudarstvo i dok se ne odredi jasna strategija nema logike nešto značajno mijenjati. Lijep je kivi, ananas i mango, ali ovdje se živi od jabuke, kruške i šljive.