Azeski: Ohridski sporazum je spriječio bosanski scenarij u S. Makedoniji

Historičar i publicista govori za Al Jazeeru povodom dvije decenije sporazuma kojim su okončani sukobi Makedonaca i Albanaca.

Azeski: Danas je to dokument kojim nisu zadovoljni ni Makedonci ni Albanci, a da budemo iskreni ima i zašto (Arhiva)

Iako nije idealan, Ohridski sporazum je dokument koji je spriječio ponavljanje bosanskog scenarija u Sjevernoj Makedoniji, spriječio nova krvoprolića na Zapadnom Balkanu, te objema zaraćenim stranama donio više nego što su i jedna i druga izgubile, za Al Jazeeru kaže Dejan Azeski, makedonski historičar i publicista.

Azeski, član Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, komentirao je Sporazum potpisan 13. augusta 2001. godine. Ohridski sporazum je potpisan između makedonske Vlade i predstavnika Albanaca u Sjevernoj Makedoniji, a kojim su uređena prava manjinskih etničkih zajednica u ovoj državi.

Ovim sporazumom okončan je međuetnički oružani konflikt između dvije najveće etničke zajednice, Makedonaca i Albanaca.

Pregovori su se vodili dva mjeseca u Ohridu. U pregovorima je učestvovao i tadašnji predsjednik Makedonije Boris Trajkovski, kao i predstavnici političkih stranaka, Branko Crvenkovski (tadašnji predsjednik SDSM-a), Ljupčo Georgijevski (predsjednik VMRO-DPMNE), Imer Imeri (predsjednik PDP-a) i Arben Xhaferi (predsjednik DPA), a kao garanti dogovora iz međunarodne zajednice bili su Francois Leotard iz Evropske unije  i James Pardew iz SAD-a.

  • Dvije decenije su prošle od potpisivanja Ohridskog sporazuma. Gledajući sa ove vremenske distance, kako ocjenjujte Sporazum?

– Ohridski okvirni sporazum, slično kao i Dejtonski, uopće nije idealan, a vjerovatno i ne može biti. Danas je to dokument kojim nisu zadovoljni ni Makedonci ni Albanci, a da budemo iskreni ima i zašto. Ali ipak, to je dokument koji je spriječio ponavljanje bosanskog scenarija u Sjevernoj Makedoniji.

Sa velikim i iskrenim poštovanjem prema nekoliko stotina porodica koje su ostale bez svojih najdražih u konfilktu 2001, mogu reći da je Ohridski sporazum glavni razlog zašto ova brojka stradalih nije porasla na 50.000, te u potencijalni masovni građanski rat koji nam je prijetio. Zato lično smatram da smo od ovog ugovora više dobili nego što smo izgubili – i to važi za obje zaraćene strane iz konflikta u 2001.

Stalno čujemo neke pozive za reviziju ovog ugovora, pa i za potpuno njegovo izbacivanje iz Ustava, ali je dobro što sve to dolazi od političkih marginalaca, a glavne političke snage još uvijek podržavaju ovaj sporazum. Naravno, tu veliku ulogu ima i međunarodna zajednica, prije svega SAD, koja je svih ovih godina ostala konzistentna u podršci svega ono sta se dogovorilo prije 20 godina.

Ja, kao etnički Makedonac (pravoslavac), potpuno razumijem frustracije mojih sunarodnjaka od određenog „bahatog“ ponašanja albanske etničke zajednice koje se bazira na ovome ugovoru – ali ni ja, ni moj narod ne treba da zaboravimo da nam je Ohridski ugovor pomogao da sačuvamo našu državu u granicama od 1944. godine i do sada da ne izgubimo ni metar zemlje. A to nije mala stvar na Balkanu.

  • Kada se govori o Dejtonskom sporazumu u BiH, kaže se da je taj sporazum zaustavio rat u toj zemlji, ali da sada blokira dalji razvoj BiH? Ostavlja li Ohridski sporazum dovoljno prostora za potpuno demokratizaciju makedonskog društva?

– Kao što sam rekao, i kod nas ima raznih mišljenja i otpora, ali ne treba zaboraviti da i oni koji su radili na ovome ugovoru nisu imali na raspolaganju neke magične vaservage pa da sve to idealno izniveliraju. A i fizički je nemoguće da neko nešto dobije bez da neko drugi to isto izgubi. I kad živiš u nekoj zajednici, pa čak i nametnutoj (kao što je naša), moraš da se prilagođavaš.

Po meni, najveći problem je što se sporazum zloupotrebljava za relativiziranje individualne odgovornosti u odnosu na kolektivnu. Na takav način, šta god da se uradi u kriminalu ili u političkom radikalizmu, kasnije se pravda sa nečija etnička pripadnost – kao da je to za nekoga dozvoljeno, a za druge ne.

Ali, vjerujem da se i to može srediti i prevazići jačanjem zajedničke pravne države i stvaranjem respektabilnog policijskog aparata.

  • Koliko su nacionalne manjine (Bošnjaci, Turci, Romi, Srbi i drugi) uopće dobili ovim sporazumom?

– Nisu dobili previše, jer ugovor je ograničen na magični broj od 25 posto. Znači, dobija onaj koji na određenoj teritoriji ima toliki ili veći broj postotak stanovništva. Bošnjaci, Srbi, Turci i ostali za sada su daleko ispod te brojke u Sjevernoj Makedoniji.

Naravno, poslije 2001, zbog određene političke korektnosti, po nešto malo su dobile sve manjine, ali lično smatram da je Makedonija i prije Okvirnog ugovora imala korektan odnos prema svim svojim građanima iz bilo koje etničke zajednice.

Ako, ja griješim u ovom odgovoru, vjerujem da ima načina preko civilizirane i demokratske procedure (a ne preko rata) da i oni dobiju malo više od onoga šta im je neophodno.

  • Raniji su se mogli čuti komentari kako političke stranke sporazum iz Ohrida tumače „po potrebi“, odnosno, zloupotrebljavaju ga. Da li je i dalje prisutna takva retorika?

– Apsolutno je prisutna takva retorika i ugovor je stalno stvar raznih tumačenja, baš kao što ste rekli – po „dnevnopolitickoj potrebi“.

Jedino nisam siguran da li je neko namjerno tako sklopio ugovor pa da bude dvosmislen ili, pak, svi mi zajedno, i Makedonci i Albanci, smo na tolikom nivou (ne)pismenosti pa da ne možemo da razumijemo stotinjak strana koje smo sami potpisali.

  • Uprkos svome trudu u ove dvije decenije, evropski put Skoplja je i dalje blokiran. Da li to može obeshrabriti političke aktere u S. Makedoniji da odustanu od evropskog puta?

– Ja odavno govorim da veći problem od evropske blokade je nepostojanje nikakve realne alternative i ponuda na domaćom i međunarodnoj sceni. Sada shvatamo da nekadašni bipolarni svijet (sa svim svojim manama) je bio malo bolji nego ovaj ludi poredak u kojem živimo trenutno.

Tako da iz te perspektive makedonski političari nikada neće odustati od evropskog puta jer realno nemaju gdje da se upute, a i nikada nisu imalo dovoljno mašte i kreativnosti da razvijaju neki svoj originalni scenarij.

Ipak, ono što je fakt je da je podrška prema Evropskoj uniji, koja je nekada iznosila bar 90 posto, sada značajno opala i evropski čelnici trebaju ozbiljno da prate ove porazne statistike.

  • Da li je za vas nova inicijativa ‘Otvoreni Balkan’ pokušaj dominacije Srbije u regiji, kako se mogu čuti optužbe, ili je to šansa za napredak u saradnji među zemljama Zapadnog Balkana?

– Svaka integracija je šansa za napredak i saradnju, a da li će to neko nekada pokušati da zloupotrijebi to stvarno ne znam.

I Srbija nije jedina koja može da probudi te ambicije, ne treba zaboraviti da Otvoreni Balkan (u svojoj punoj formi) ujedinjava više od pet miliona Albanaca u sve četiri države Balkana gdje oni žive.

Uvijek se neko nađe da pokvari ideju koja je u početku dobra, ali to ne mijenja fakt da je ova ideja zaista dobra i da svi treba otvoreno da stanemo iza nje.

Izvor: Al Jazeera

Povezane

Četrnaest godina nakon potpisivanja Ohridskog sporazuma, podijeljena su mišljenja o tome da li je on doprinio izgradnji multietničke države.

Published On 13 Aug 2015

U Makedoniji je obilježena 13. godišnjica potpisivanja Okvirnog ugovora u Ohridu, nakon kojeg je okončan sukob pobunjenika – albanske Oslobodilačke narodne armije i makedonskih snaga sigurnosti. Ohridskim sporazumom Albanci su dobili veća prava u korišćenju jezika, simbola, obrazovanju i pri zapošljavanju. Vlast kaže da je on omogućio suživot na kojem još treba da se radi. […]

Published On 13 Aug 2014

U Makedoniji je obilježena 12. godišnica potpisivanje Ohridskog sporazuma. Ugovorom su Albanci dobili veća prava u korištenju jezika, simbola, obrazovanja i zapošljavanju. Obični građani i Makedonici i Albanci, kažu da, nakon konflikta se život nije drastično promjenio. 

Published On 13 Aug 2013
Više iz rubrike TEME
POPULARNO