Francuski mediji: Pandemija obeshrabrila mladence

Uz statistike o naglom padu nataliteta stigla je i vijest da je prošle godine otkazano 40 hiljada vjenčanja.

Ostaje da se vidi da li je ovaj pad nataliteta sistematski ili je vezan isključivo za konkretnu situaciju sa pandemijom (Reuters)

„Da li pad nataliteta u Francuskoj predstavlja pretnju ekonomiji?“, pitaju francuski mediji.

„Francuska je 2000. godine zabeležila mali ‘baby boom’, ali joj sada izgleda preti ‘baby crash’. Mere zatvaranja stanovništva nisu doprinele priraštaju stanovništva kako su mnogi lakomisleno predviđali“, prenosi BFM-TV.

Državni zavod za statistike (Insee) objavio je nedvosmislene podatke – broj novorođenih opao je za sedam odsto u decembru u odnosu na isto vreme prošle godine. U januaru pad iznosi čak 13 odsto. Drugim rečima, u januaru je u Francuskoj rođeno osam hiljada beba manje nego u januaru 2020. godine.

„Neviđeno“, zaključuje Državni zavod za statistike naglašavajući da ovako drastičan pad nije zabeležen još od 1975. godine.

Ostaje da se vidi da li je ovaj pad nataliteta sistematski ili je vezan isključivo za konkretnu situaciju sa pandemijom – smatraju analitičari BFM–TV.

‘Ozbiljne ekonomske posljedice’

„Treba reći da su centri za veštačku oplodnju bili zatvoreni tokom prvog perioda antiepidemijskih mera, što je još pojačalo demografski pad“, naglašavaju oni.

Pre deset godina statistike su govorile da u Francuskoj žena u proseku rađa 2,03 deteta, da bi sada u 2020. godini taj prosek pao na 1,84. Treba znati, dodaju analitičari, da je za obnavljanje stanovništva potreban statistički minimum od 2,1 dece po ženi.

„Pad nataliteta mogao bi da ima ozbiljne ekonomske posledice. Ako se danas rađa manje dece to znači da će biti manje onih koji će finansirati penzije sutrašnjih penzionera. Danas imamo tri radno aktivna koji finansiraju za jednog penzionisanog. U 2050. godini predvidjamo 1,8 aktivnog za jednog penzionisanog. Sa još većim padom nataliteta ovaj odnos mogao bi da bude još nepovoljniji. U Italiji i Španiji, na primer, predviđa se da će 2050. godine na jednog penzionera dolaziti 1,3 aktivna stanovnika“, saznajemo od analitičara BFM-TV.

I to nije sve jer manje dece znači i manje radno aktivnih. To znači i manje potrošača, a upravo je potrošnja motor francuskog ekonomskog rasta i predstavlja 54 odsto ukupnog društvenog proizvoda.

Opšti je zaključak da “uoči predsedničkih (i parlamentarnih izbora iduće godine) natalitet i porodična politika mogli bi da dobiju važno mesto u političkoj (predizbornoj) debati” – zaključuje BFM-TV.

Organizovanje test-vjenčanja

U kontekstu ekološke krize i opšte zabrinutosti – izgleda da pandemija obeshrabruje one koji su sada u životnom dobu da zasnuju porodicu i podižu decu.

Tome u prilog govori tekst objavljen u dnevniku Le Parisien posvećen grupi zanimanja čije je zajedničko ime “organizatori venčanja”. Unija organizatora venčanja (UPSE) broji 55 hiljada članova. Ovih dana poslala je nadležnim ministarstvima i opštinama dokument u kome se detaljno razradjuju antiepidemijske mere predostrožnosti koje će se primenjivati prilikom venčanja.

Unija, između ostalog, predlaže organizovanje test-venčanja. Na primer: “Moglo bi da bude oko sto zvanica ako se uzme u obzir da prosečno na jedno venčanje u Francuskoj bude pozvano 110 zvanica”, kaže Melissa Humbert-Ferrand, predstavnica za javnost UPSE.

“Svi će morati da imaju negativan test PCR na COVID-19, star najviše 72 sata”.

Sve je predviđeno do detalja – distanca izmedju onih koji prave počasni špalir za mladence preko rasporeda prilikom svadbeneog ručka sve do svadbenog bala. Pod maskama, naravno.

U Francuskoj mnogi zamci žive od turizma i iznajmljivanja za venčanja. “Zamak Rajat u Saint-Pierre-de – Chandieu (u oblasti Rhone), koji raspolaže parkom površine 17 hektara i sa četiri sale za prijem, već je odgovorio da je spreman da ispuni sve uslove”, prenosi dalje Le Parisien.

“Sa zdravstvenog stanovišta, bolje je organizovati venčanje u dvorcu nego kod kuće ili u sopstvenoj bašti”, poručuje komercijalna direktorica zamka.

Pad želje za iseljavanjem

U toku prošle godine otkazano je 40 hiljada venčanja.

“Ovo ne bi smelo da se ponovi i ove godine. Sezona venčanja počinje tradicionalno u aprilu”, podseća Melissa Humbert-Ferrand.

Najnovije statistike pokazuju i da je pandemija istovremeno dovela do smanjenja broja Francuza koji žele da se isele. Dok se ranije dvije trećine ispitanih u anketama Boston Consulting Group i Cadremploi izjašnjavalo da želi da se nastani u inostranstvu, u 2020. godini iseljavanje je planirala “samo” polovina ispitanih, prenosi javni servis Radio France-Info.

Radio Taj medij tvrdi da Francuzi, prema najnovijim istraživanjima javnog mnenja, “ne žele da odu da rade predaleko”. Uglavnom ih zanimaju Švajcarska, Kanada i Luksemburg. Među ostalim omiljenim zemljama za rad u inostranstvu Francuzi biraju susedne države – Nemačku, Veliku Britaniju, Španiju i Italiju. “Pionirski duh istraživača nepoznatih prostranstava izgleda nije na dnevnom redu”, zaključuje Radio France-Info.

Statistike govore i da je pandemija je izmenila sliku o zemljama u koje stranci žele da se isele. “SAD je izgubio prvo mesto u srcima putnika iz celog sveta po prvi put u poslednjih osam godina. Interesantnije su postale zemlje u kojima se takdođe govori engleski koje međutim deluju bezbednije, sa efikasnijom socijalnom zaštitom, koje su bolje upravljale pandemijskom krizom i koje bolje prihvataju strance. Tako se Kanada našla na prvom mestu po privlačnosti za iseljavanje. Na drugom mestu je Australija uprkos tome što je najavila da će svoje granice držati zatvorene sve do juna. Slede Nemačka i Velika Britanija”, navedeno je.

Poslednjih godina Francuska je sve manje zanimljiva za stranu radnu snagu. Trenutno je skliznula na deveto mesto ove liste, prenosi France-Info.

Pariski dnevnik Le Monde izveštava: “Uzgajivači jagoda u oblasti Vaucluse (jugozapad Francuske) dobili su dozvolu da sezonski radnici budu izuzeti od zabrane prelaska granica za državljane van EU-a. Ipak i dalje strahuju da će epidemija sprečiti berbu (jagoda)”.

Ugrožena berba

List prenosi iskustvo uzgajivača Juliean Bernarda koji je prošle godine u vreme prvog kruga restriktivnih mera hteo da zaposli domaću radnu snagu. Dao je oglas da traži berače i dobio je 50 odgovora. “Sedmero njih izdržalo je da radi duže od nedelju dana – jedan frizer, jedna negovateljica pasa i pet studenata. Ostali su nas ostavili rekavši da je suviše teško i nisu se više vraćali”, objašnjava sagovornik dnevnika Le Monde.

List prenosi da priprema polja i prve berbe asparagusa i jagoda ne bi bile moguće da nije bilo 17 radnika koji su iz Tunisa došli u Francusku. “Šema se ponavlja svake godine: ispod staklenika pokrivenih solarnim pločama Wissem i Sabor, poreklom iz oblasti Kašerine (Tunis) već pripremaju brazde pre nego što zasade paradajz i krastavac”.

Le Monde piše da su obojica potpisali ugovor na neodređeno vreme pošto su proveli više godina u statusu sezonskih radnika. Do početka aprila 24 Tunižanina treba da budu zaposlena po istom modelu.

“Ako ne pređu granicu – jagode su propale”, upozorava Julien Bernard dodajući: “Oko 600 hiljada evra koje smo uložili neće se isplatiti”.

Reporter Le Monda susreo je u oblasti Vaucluse i dvojicu Španaca. Daniel Pereda i njegov nećak Emilio Campo došli su iz Andaluzije da učestvuju u obrezivanju vinograda koji pokriva površinu od 38 hektara. Pereda kaže da u Fracusku dolazi kao sezonski radnik u poslednjih 10 godina.

Nicolas Olive kaže da se seća da je počev od devedesetih, na porodično imanje dolazilo sedam-osam sezonskih radnika iz Španije da bi učestvovali u obrezivanju vinograda, a jedan radnik iz Maroka radio je cele godine.

“Prošle godine pozajmio sam moj automobil Danielu i Emiliu kako bi se vratili svojim kućama jer su avionski letovi bili otkazani”, seća se Nikola Olive I dodaje: “Imam poverenja u njih. Ako se ne vrate, ne znam šta ću”.

 

Izvor: Al Jazeera