Dalija Orešković: Hitno nešto mijenjati, a ne ustrajavati na Daytonu

Ostane li u Bosni i Hercegovini stanje kakvo je danas, bojim se da ćemo se za konstitutivnost hrvatskog naroda boriti u Njemačkoj ili Irskoj, smatra saborska zastupnica.

Trebali bismo razmotriti drukčiji okvir za Bosnu i Hercegovinu od Dejtonskog sporazuma, kaže Dalija Orešković (Davorin Višnjić / Pixsell)

Prije nego što je postala saborska zastupnica stranke Centar, Dalija Orešković u javnosti je bila poznata po principijelnoj borbi protiv korupcije, ali to joj nije pomoglo da osvoji naklonost birača kad se kandidirala na predsjedničkim izborima. Ipak, birači su joj dali povjerenje na parlamentarnim izborima, pa je danas u Hrvatskom saboru jedna od najaktivnijih i najkritičnijih zastupnica.

U intervjuu Orešković otkriva planove probuđene opozicije, komentira pravomoćnu presudu protiv Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), rad Vlade i predsjednika Republike Zorana Milanovića, ali i situaciju u Bosni i Hercegovini te odnos Hrvatske prema susjednoj državi.

  • Kako je došlo do konačnog ujedinjenja opozicije i fizičkog zauzimanja saborske govornice?

– Nije ovo prvi put da smo se ujedinili. Kad su vladajući, na Dan žena, odbili zakonske prijedloge opozicije koji su trebali zaštititi žene od obiteljskog nasilja, okrenuli smo im leđa tijekom glasanja, a i svi smo napustili sabornicu i izišli na Markov trg i prilikom glasanja o Državnom proračunu. Sve to pokazuje da, unatoč, velikoj raslojenosti političke scene i rascjepkanosti opozicije – od radikalne ljevice do radikalne desnice – postoje teme koje nadilaze pojedinačne programske, svjetonazorske i vrijednosne podjele i razlike.

  • Zajedničko i organizirano zauzimanje saborske govornice prilično je iznenadilo javnost. Možemo li očekivati nastavak takve suradnje među opozicijskim strankama u parlamentu?

– Nadam se da ćemo nastaviti surađivati i pokazati i više nego smo pokazali kad smo zauzeli govornicu. Međutim, treba uzeti i kontekst u kojem se to dogodilo. Bio je to dan kad smo dobili pravomoćnu presudu protiv HDZ-a, stranke za koju je sad nedvojbeno utvrđeno da je riječ o kriminalnoj organizaciji, o koruptivnoj političkoj stranci na vlasti. Vidjeli smo sramotno relativiziranje presude od strane istaknutih članova stranke, koji su bili na visokim pozicijama i u vrijeme kad su počinjena kaznena djela, a koji danas tvrde da to nije njihova kolektivna odgovornost. Na ovim našim prostorima ta stranka ima najjači, najdalekosežniji i najprepoznatljiviji slogan “Zna se!“, a sad tvrde da nitko ništa nije znao dok se kralo, i pri tome to tvrde oni koji su samom Ivi Sanaderu sjedili bok do boka.

  • Kako komentirate takav kolektivni gubitak pamćenja među HDZ-ovcima?

– Takvo negiranje stvarnosti i vlastite uloge u događajima koji su brutalno obilježili našu nacionalnu sudbinu i pojedinačne živote, predstavlja grubo vrijeđanje i iskazivanje prezira prema građanima. Razmjeri korupcije u HDZ-u, i kroz aferu Fimi media i još i više kroz afere koje nikad nisu dobile pravosudni epilog, neusporedivo je štetnije i razornije od učinka koji je na našu povijest imao Domovinski rat. Kad se uzme u obzir kako je HDZ reagirao na presudu i da su najavili ustavnu tužbu kojom će je rušiti, kad vidimo bahatost s kojom su pokušali uvjeriti javnost kako će plaćanjem kazne od ukupno 18 milijuna kuna [2,5 milijuna eura] “oprati“ svoju odgovornost, to samo po sebi izaziva bunt. Trebamo znati da HDZ iz proračuna svake godine dobije više nego duplo od iznosa kazne, pa je i taj financijski dio kazne zapravo tričarija.

Sve je to sindrom otete države u kojoj koruptivna politička stranka na vlasti zloupotrebom položaja i silovanjem procedure nameće svoju koruptivnu volju. Kad se sve to uzme u obzir, pokušaj protuzakonitog izbora ravnatelja HRT-a, nakon skidanja Strategije borbe protiv korupcije s dnevnog reda, bio je samo okidač da se pokrenemo i da im pokažemo da ne mogu činiti baš sve što hoće.

  • Ipak, HDZ je lakonski prešao preko presude i čini se da uz ovako rascjepkanu opoziciju može vladati koliko hoće. Čime ih mislite u tome spriječiti?

– Nije sve do opozicije. Ne trebamo zaboraviti da HDZ ima i ogromnu medijsku moć i da je HRT još uvijek najrasprostranjenija medijska kuća, ali ne obavlja ulogu javnog servisa nego servisira vladajuću stranku i pegla imidž Andreja Plenkovića i HDZ-a.

  • Je li Plenkovićeva Vlada trebala pasti nakon presude HDZ-u za kriminal?

– Naravno da jest. Pogledajte koliko je apsurdno da je HDZ-ova vlada pod Tomislavom Karamarkom 2016. pala zbog potencijalnog sukoba interesa, a da ova ostaje na vlasti i nakon pravomoćne presude. Tada su i javnost, i mediji, i opozicija, pa čak i članovi HDZ-a bili svjesni da vlada mora pasti zbog Karamarkove političke odgovornosti. Baš je Plenković tad na stranačkom skupu zagrmio kako stranka ne može biti talac jednog čovjeka. Današnja situacija je nekoliko svjetlosnih godina dalja i teža – imamo političku stranku koja je pravomoćno osuđena za teško koruptivno kazneno djelo i imamo državu koja je talac takve koruptivne političke stranke i koruptivne vlasti. Zato je pomalo i deplasirano postavljati pitanje može li, smije li i treba li takva politička stranka vladati Hrvatskom i trebaju li se raspisati prijevremeni izbori.

  • I kad bi se sad raspisali prijevremeni izbori, to ne znači da bi HDZ izbore izgubio. Vidjeli smo kako su 2020. pobijedili unatoč činjenici da je iz prve Plenkovićeve vlade čak 11 ministara otišlo zbog korupcije. Kako mislite privući birače da glasaju drukčije?

– Kad kažem da bi se zbog ovakve presude trebali raspisati prijevremeni izbori, govorim o tome kakva bi Hrvatska trebala biti. Kad pogledamo rezultate prethodnih parlamentarnih izbora, vidi se da je HDZ osvojio vlast sa svega 16,4 posto podrške ukupnog broja birača i to znači da je kod čitavog niza birača došlo do apatije, rezigniranosti i emocionalne otuđenosti od posljedica izbornog procesa. Prilikom svakih izbora HDZ ima nerazmjerno veću prisutnost u medijima od opozicije, ima sve poluge vlasti u rukama i oporba se s time može mjeriti, pogotovo mlade i svježe političke snage. Iz ove situacije trebamo naučiti lekciju i govoriti o tome kojim putem Hrvatska mora krenuti te da ne želimo na vlasti nečasne ljude.

  • Možemo li očekivati i pozive građanima na ulične prosvjede? Karamarko je pao, između ostalog, i zato što se njegova vlada suočavala s nizom građanskih prosvjeda.

– Trebamo buditi svijest građana i stvarati kritičnu masu građana koji će biti senzibilizirani za loše politike barem onoliko koliko su bili 2016. godine. Otad je HDZ dobio dvoje izbore, u međuvremenu su nas pogodili pandemija koronavirusa i veliki potresi u Zagrebu i na Baniji; nekoliko stotina tisuća mladih i radno sposobnih ljudi je iselilo iz zemlje, a riječ je mahom o ljudima koji su kritički promišljali situaciju u Hrvatskoj. Upravo ti ljudi, kojih više nema ovdje, činili su postotak koji je mogao odnijeti prevagu. Lako je reći da trebamo prijevremene izbore, ali da bi se oni dogodili i rezultirali promjenom vlasti, opozicija trebala probuditi uspavane, rezignirane i ojađene birače. To nam je glavni zadatak u narednom razdoblju.

  • Kako komentirate dosadašnji mandat predsjednika Zorana Milanovića?

– Milanović nije onakav kakvog su očekivali njegovi birači i mislim da je to njegov osnovni problem. Što se tiče sadržaja, dosljedan je “programu“ prema kojem političar ni ne treba imati program. Sav njegov predizborni program činila je riječ “Normalno“, a sve što se događa u njegovom radu i djelovanju kao predsjednika Republike, teško možemo smatrati normalnim. Ipak nisam očekivala da će napadati institucije i na njih krenuti kao kuglačka kugla. Primjerice, kad Plenković napada Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa, on mijenja zakon i Povjerenstvu sužava ovlasti dok Milanović ide korak dalje i govori kako nam ni ne treba preventivno antikorupcijsko tijelo poput Povjerenstva. Kad je krenuo u imenovanje novog predsjednika Vrhovnog suda, prvo je tvrdio da je kompletno pravosuđe korumpirano i HDZ-ovo, „lijeno i kvarno“ te da predsjednik tog suda treba biti netko izvan sustava, a onda je izabrao za predsjednika suca koji se u tom sustavu dokazao kao kvalitetan sudac. Uz to i Milanovićeva relativizirajuća reakcija na presudu HDZ-u je potpuno promašena, a reakcije na vlastite kritičare potpuno su mu nenormalne.

  • Kako komentirate njegov odnos prema Bosni i Hercegovini i tvrdnju kako je on predsjednik svih Hrvata na svijetu, pa i Hrvata u Bosni i Hercegovini?

– Ponukana nekim Milanovićevim istupima, ljetos sam posegnula za knjigom pokojnog svekra Slavena Letice i pronašla jako zanimljivo promišljanje o Bosni i Hercegovini, koje je zapisao u doba kad se kandidirao za predsjednika Republike 2000. godine. Otvoreno je još tada govorio o potrebi revizije Dejtonskog sporazuma i upozoravao da sporazum ne funkcionira u praksi niti ispunjava stvarne potrebe hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Trebali bismo razmotriti drukčiji okvir za Bosnu i Hercegovinu od Dejtonskog sporazuma, kakvog danas Milanović tvrdokorno brani i povlađuje strujama koje dolaze iz HDZ-a BiH. Dejtonski sporazum nameće nam se danas kao jedino rješenje za Hrvate u Bosni i Hercegovini, ali i tema o kojoj se ne smije ni promišljati ni raspravljati, a ja se s time ne slažem.

  • Kako biste riješili položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini?

– Rješenje sigurno nije ni lako ni jednostavno. Članica sam Odbora za Hrvate izvan domovine i svjedočimo da je iz godine u godinu Hrvata u Bosni i Hercegovini sve manje – samo prošle godine ih je oko 50.000 napustilo državu. Ostane li u Bosni i Hercegovini stanje kakvo je danas, bojim se da ćemo se za konstitutivnost hrvatskog naroda boriti u Njemačkoj ili Irskoj. Bosna i Hercegovina je disfunkcionalna država iz koje odlaze najperspektivniji pripadnici sva tri naroda i već i to pokazuje da se nešto hitno mora mijenjati, umjesto da se ustrajava na Dejtonskom sporazumu koji ne daje dobre rezultate i zapravo sprečava ljude u Bosni i Hercegovini da raspravljaju o životno važnim temama – zdravstvu, gospodarstvu, socijalnim uslugama ili obrazovanju – umjesto o nacionalističkim politikama. Treba ići prema približavanju tri konstitutivna naroda i traženju rješenja koja će osigurati bolji život svim građanima Bosne i Hercegovine, bez obzira na njihovu nacionalnu ili vjersku pripadnost.

Izvor: Al Jazeera

Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO