Sarajevo, plan grada

Sinteza emotivnih faktora istoka i kostruktivnih sa Zapada dovelo je Sarajevo u arhiktektonsko čudo (Reuters)

Piše: Hadis Kurtović

U jednom intervijuu Meša Selimović je rekao: „Da bi pisac pisao mora imati jednu od dvije osobine, ili je izuzetno ambiciozan ili je doživio vrlo tešku muku“. 

Ovom mišlju sam se vodio čitajući roman Miljenka Jergovića ‘Sarajevo, plan grada’, jer sam osjetio muku koju je doživio gubeći Sarajevo, onakvo kakvo je on vidio u svojim ozbiljnim godinama i snovima. Kako i sam kaže: Sarajevo mi se jednom upisalo biografiju i u dubinsku memoriju, volio sam taj grad (znam i kad sam ga volio: od ljeta 1991. godine do pod kraj dvadesetog vjeka, a onda se to mjesto počelo udaljavati, sve dok se nije pretvorilo u scenografiju mojih snova i sjećanja, s kojom stvarni grad više nema veze).

Upravo ta teška muka, koju je Miljenko doživio, dala mu je elana i snage da piše, da prikljuplja i istražuje što više o Sarajevu i onda da napiše roman kojeg bi poželio imati svaki grad. Isto tako, pisac kao što je Jergović, ima i onu drugu osobinu: velike ambicije su ga dovele do sabiranja eseja, knjiga, novinskih članaka, često bespotrebnih predmeta u jednu veliku knjigu, ovdje se zapravo i ne radi o knjizi, nego o cijeloj biblioteci. Ambicije su ga vremenom izdavale, jer je shvatio da ne može jedan grad poput Sarajeva staviti u jednu knjigu.  Pa nam kaže: „Ovo što pišem u dvoglasu, obraćajući se tebi koji su u Sarajevu živio, a danas si, vjerovatno, izmišljen, kao što je izmišljeno i Sarajevo, beskrajnije, u osnovi nedvoršeni roman o tom gradu. Trebao bih napisati poglavlje o svakoj od sto i četiri sarajevske mahale i šesto četrdeset i šest ulica koliko ih je u gradu bilo na dan 6 aprila. 1970, i još barem sedamdesetak, koliko će ih nastati do kraja povrataka u taj grad. Takav roman je nemoguće završiti…“

Šetnja historijom Sarajeva

Pisac šeta ulicama Sarajeva, broji korake od zgrade do zgrade, ulazi u mahale i uličice koje nemaju ni na jednom turističkom vodiču. Odlazi nekoliko stoljeća u prošlost pa se vraća u sadašnjost pričajući priče naziva ulica i sudbine stanovnika Sarajeva. Sarajevske ulice su centralna tema romana, nazivi ulica se smjenom vlasti mjenjaju u nove narodne heroje i važne ličnosti dok sarajevski duh ostaje multikulturalan i multinacionalna, ma kakvi nazivi ulica bili.

U romanu se pojavljuju osobe koje su obilježile jednu historiju grada poput Pinje, Čika Miše i njima sličnim protagnostima. Sarajke i Sarajlije različitih narodnosti prolaze kroz grad, žive, umiru doseljavaju i iseljavaju se iz tog grada. Autor zapisuje i ostavlja nam osjećaj kao da je i sam živio sva ta stoljeća i sve te godine u Sarajevu iako je autor roman već odavno napustio grad ili bolje reći napustio mjesto svoje opsesije koju neumorno koristi kao inspiraciju za pisanje.

Arhiktektura Sarajeva

Po idejnom nacrtu Jurja Neidhardta sagrađena je Skupština SR Bosne i Hercegovine, koji je o arhiktekturi Sarajeva rekao: „Sarajevo je sa svojih 130.000 stanovnika raste postepeno u četvrtmilionski grad. Izgrađujemo nove dijelove grada pa se pitamo po kojim principima da ih izgrađujemo. Koje stare principe da slijedimo, koje da transformiramo, a koji se novi rađaju. Poznato je da je grad Sarajevo izgrađen po etičkim principa koji su vječni. Mjerilo čovjeka – pravo na vidik, kult komšiluk itd. Stvaramo novu disciplinu koja treba da obuhvati pozitivne vrijednsoti nasljeđa naše domaće arhiktekture i urbanizma izgrađene najsavremenijim konstruktivnim dostignućima. Tu su radi o sintezi emotivnih faktora istoka, i konstuktivnih sa Zapada.“

Sinteza emotivnih faktora istoka i kostruktivnih sa Zapada dovelo je Sarajevo u arhiktektonsko čudo, grad koji se uzdiže u svoja okolna brda a u dolini gradi svoju zapadnu arhiktektonsku varijantu grada.

Roman za generacije

Generacije koje su živjele u Sarajevu 70-te, 80-te i 90-te doživjet će ovaj roman kao svoj, kao ličnu priču svoje mladosti, nostalgičari za bivšom državom kao uspomenu na „bolja“ vremena, mlađe generacije će naučiti mnogo o Sarajevu a vjerovatno će se mnogi naći druge razloge koji će ih zadržati da pročitaju ovaj veliki roman grada Sarajeva. Stoga, upoznajmo Sarajevo onako kako ga poznaje Miljenko Jergović, vječiti Sarajlija, koji nakon napuštanja Sarajeva, nije uspio pronaći sebe u nekom drugom gradu, niti u nekoj drugoj ulici.

Izvor: Al Jazeera