Pogubljenja, batine i prisilni brak: Život u zarobljeništvu Boko Harama

Piše: Chika Oduah
Yola, Nigerija — U Gulaku postoji jedna kuća i ispred nje drvo nima, a iza nje je bunar. U toj kući deseci žena i djevojaka provode dane, sedmice, pa čak i mjesece čekajući šansu da pobjegnu otmičarima – članovima radikalne naoružane grupe Boko Haram.
Ova kuća nalazi se u državi Adamawa na sjeveroistoku Nigerije, nedaleko od granice sa državom Borno, gdje borci Boko Harama nasumično ubijaju civile već gotovo šest godina pod izgovorom upostavljanja države u kojoj vlada njihova ekstremna interpretacija Šerijata. Boko Haram je iza sebe ostavio razorena sela, pobijene muškarce i žene i noćne more stotina otetih žena i djevojaka.
Ova kuća u Gulaku bila je ograđena visokom ogradom s bodljikavom žicom. Samohrana majka Mercy Ishaya obećala je sebi da će naći način da pređe tu ogradu. Ishaya je jedna od tri žene koje je Al Jazeera intervjuisala odvojeno i koje su, prema njihovim opsima kuće i događaja, boravile u istoj zgradi.
Ishayin sinčić ju je čekao u planinama duž granice između Nigerije i Kameruna. Znala je da će vjerovatno poginuti u pokušaju bijega, ali morala je pokušati.
Ishaya je dobro zapamtila sve detalje u vezi kuće dok je planirala bijeg. “To je velika kuća koju jedan kratki zid dijeli na dva dijela,” rekla je ona u razgovoru iz grada Yole na sjeveroistoku države gdje trenutno boravi kod rodbine. “Crijep je boje krvi govečeta.”

Otac Maurice pokazuje fotografiju otete djevojke
Borci Boko Harama su oteli Ishayu, koja je odrasla u Gulaku, nakon što su upali u grad u septembru 2014. Sa svojom bebom i sa grupom ljudi je pobjegla u planine gdje su se sakrili. Živjeli su u planinama mjesecima, a Ishaya se povremeno iskradala do grada u potrazi za hranom.
Jednom je rano ujutro Ishaya ostavila dijete sa drugom ženom i sišla s planine, oprezno se ušunjavši u svoju kuću. Zgrabila je nekoliko stvari iz kuhinje a zatim se vratila u brda.
Kada se sunce počelo pomaljati ona je ubrzala korak – ali već su je uočili.
“Zgrabila su me dva muškarca iz Boko Harama. Onda su došla druga dvojica,” kazala je Ishaya. “Odveli su me do svog vođe. Onda su me odveli u kuću u Gulaku.”
U kući je bilo 20 starijih žena i nekoliko djevojaka. Ishaya je kazala da su neke izgledale prestrašeno, dok su druge izgledale bezvoljno, kao da su pristale na svoj novi život u zarobljeništvu. Nosile su hidžab, većina ih je bila prisiljena odreći se kršćanstva i preći na islam.
“Upitala sam jednu ženu ‘Kakav je život ovdje?’ i rekla mi je da ih hrane,” kazala je Ishaya. “Rekla mi je da se smirim, da budem poslušna Boko Haramu dok se ne ukaže šansa da pobjegnem.”
Trenutak za bijeg
No isti dan kada je saznala da njihovi otmičari često dovode muškarce i ubijaju ih pred ženama da bi ih zastrašili, Ishaya je odlučila pobjeći. Dok su se svi ostali pripremali za večernju molitvu, Ishaya je otišla u toalet i iskočila kroz prozor iznad pregrade u toaletu.
Prebacila se preko ograde sa bodljikavom žicom i pobjegla u planine po mjesečini da nađe sina po imenu Wisdom. Sa sinom je uspjela doći do Yole za nekoliko dana, a veći dio puta su prepješačili.
Dorcas Aiden, koja je također bila zarobljenica u kući u Gulaku, i dalje je čekala zgodan trenutak da pobjegne. “Borci Boko Harama su rekli da će polomiti noge svakoj od nas koja pokuša pobjeći,” kazala je ona. Aiden, visoka 20-godišnjakinja, sa Al Jazeerom je razgovarala iz Anglikanske crkve u Yoli, gdje je smještena sa svojom porodicom.
Rekla je kada su borci jednom prilikom upotrijebili laptop da pokažu njoj i drugim ženama u kući sliku na kojoj je bilo blizu 300 djevojčica koje su kidnapovali tokom neslavnog napada 14. aprila u srednjoj školi u selu Chibok. Više od 200 djevojčica i dalje se vode kao nestale.
Aiden je kazala da ju je slika nigerijskih djevojčica o kojima je čula mnogo u medijima rasplakala.
“Borci Boko Harama su nam rekli da su djevojčice iz Chiboka još u Nigeriji, u šumi Sambusa. Rekli su da su se neke udale, neke su se fokusirale na islamske studije, dok druge treniraju da postanu borkinje pa da mogu napadati žene, jer muškarcima iz Boko Harama nije dozvoljeno da se bore sa ženama,” kazala je Aiden.
Kazala je da su njeni otmičari često pričali o djevojčicama iz Chiboka, hvaleći se masovnom otmicom kao uspjehom i opisujući kako su se djevojčice iz Chiboka potčinile grupi.
Aiden je bila kod kuće s braćom i sestrama onaj dan kada je naoružana grupa divljala gradom. Ona se sakrila sa braćom i sestrama, i većina ih je pobjegla i uspjela doći u Yolu. Ali borci su oteli Aiden i njenu sestru. Njena sestra je uspjela pobjeći dan kasnije, ali Aiden je živjela u pomenutoj kući dvije sedmice, živeći u strahu da će biti prisiljena udati se za jednog od boraca. Kazala je da kada je jednom od muškaraca rekla da se neće udati za njega, on je izvadio pušku i udarao je po ruci da je kazni.
Ove žene su kazale da ih borci Boko Harama nikada nisu dirali rekavši da ih žele sačuvati za brak. Prije nego je do toga moglo doći, Aidan je pobjegla sa šest drugih djevojaka, trčeći kroz polja i tražeći utočište u selima koje je ova grupa kasnije napala. Ona je nakon izvjesnog vremena stigla u Yolu, gdje je našla braću i sestre.
Obećane borcima
Ali mnoge od otetih djevojaka su obećane kao supruge borcima Boko Harama. Ladi Apagu (16) je bila jedna od njih. Četiri mjeseca je bila zarobljena u kući, i svake sedmice dovođene su nove žene i djevojke, kazala je ona.
Apagu kažu da su je tukli danima jer nije bila poslušna imamu. On ju je udario nogom kada mu je rekla da ima menstruaciju i da se ne može moliti. Borci su joj dali novo ime, Fatima, i prislili su je da pređe na islam – ali Apagu, koja je odgojena kao kršćanka, odbila je slijediti islamsku vjeru.
Kaže da su postupali loše i prema još jednoj ženi koja je odbila poslušati imamove upute. “Borci Boko Harama su je odveli u grad Madagali i u mjesto koje zovu zatvor. Nakon šest dana su vratili djevojku.” Rekla je da je ova djevojka, kada se vratila, bila traumatizirana i poslušnija.
Apapgu je na nogama imala masnice od udaraca, i progone je slike čestih ubistava muškaraca koji nisu htjeli da se priključe Boko Haramu, a koja je morala gledati.
Jednog decebarskog dana, otmičari su rekli njoj i ostalim ženama i djevojkama da će sve biti udate za borce u naredne dvije sedmice.
“Plakale smo i molile ih, a oni su rekli ‘Jeste li vi bolje od djevojčica iz Chiboka koje više ne plaču? Djevojčice iz Chiboka sada čak mogu zaklati roditelje ako ih ikada vide. Djevojčice iz Chiboka sada razumiju religiju, a ako ne prestanete plakati, ubit ćemo vas, i gdje god da odete, u Yolu ili negdje drugo, mi ćemo doći za vama i ubiti vas,” pričala je ona.
Ona je bila prisiljena da se vjenča za jednog od boraca s nadimkom “jedan Arap”.
Nakon što je nekoliko dana smišljala plan, Apagu je pobjegla s tri žene s kojima se sprijateljila u kući. Nosile su hidžab da se preruše kao supruge boraca Boko Harama i prebacile su se preko ograde.
Kada su ugledale članove Boko Harama na putu, rekle su im “mi smo supruge vođa Boko Harama.”
Nakon opasnog putovanja koje je trajalo sedam dana, stigle su u Yolu, odakle su nastavile svaka svojim putem. Apagu je razgovarala s Al Jazeerom iz katoličke crkve gdje su ona i stric potražili utočište, ali je ona kasnije pobjegla iz regije zbog straha da će je borci Boko Harama naći.
Nigerijska vojska je objavila da je Gulak preotet od Boko Harama 26. februara u sklopu agresivne vojne ofanzive koja je u posljednjih nekoliko sedmica ostvarila uspjehe.
Nigerijski predsjednik Goodluck Jonathan je obećao da će srušiti snage Boko Harama za šest sedmica prije izbora 28. marta, koji su se trebali održati 14. februara, ali su odgođeni zbog sigurnosnih problema, iako nasilje bijesni već šest godina.
‘Najmanje deset kuća’
Iako je rečeno da je nekoliko gradova kao što je Gulak oslobođeno od boraca Boko Harama, ova su područja i dalje opasna za novinare. Ne zna se sa sigurnošću da li i dalje drže žene zarobljene u Gulaku.
Kada je Apagu pobjegla iz kuće u Gulaku, ona i njene tri prijateljice su se šunjale kroz grmlje i vidjele su da i druge kuće u ovom području koriste da drže žene u zarobljeništvu. “Najmanje 10 kuća u Gulaku”, kazala je ona.
Phineas Elisha, glasnogovornik guvernera u Adamawi, izjavio je da državna vlada zna da je Boko Haram oteo žene i držao ih u kućama u Gulaku i drugim gradovima koji su pod njihovom kontrolom. Rekao je “s obzirom na uspjeh vojne operacije, mora da su te djevojke ponovo na slobodi.”
Glasnogovornik nigerijske vojske pukovnik Sani Usman govorio je sa sličnom sigurnošću, i rekao je “Ne bi me iznenadilo da postoje takve kuće. Ali ako su postojale, više ih definitivno nema kada su pobunjenici istjerani.”
Rekao je da će saznati da li u toj i u drugim kućama u Gulaku još drže žene zatvorene.
Izvor: Al Jazeera