Sirijci u Goraždu iščekuju povratak kući

Rođeni Sirijac Essam došao je u Bosnu i Hercegovinu 1984. godine, gdje je studirao i živio do rata. Tada je utočište potražio u rodnoj zemlji, a u BiH se vratio 1997.

Nakon što je u Siriji izbio rat, novi dom njegova porodica pronašla je u Istočnoj Bosni, u gradu Goraždu.

Kako je iz Goražda izvijestila reporterka Al Jazeere Azalea Džanko, dok hoda hodnicima lokalne bolnice, Essam, po zanimanju ljekar, misli na rodnu Siriju.

Dolazak u BiH

Sada je za nijansu lakše obavljati svakodnevne poslove, jer više ne strahuje za živote najmilijih. Roditelji i dvije sestre sa po troje djece, od juna su Bosni i Hercegovini.

Iz rodnog grada,  čije ime Essam ne želi otkrivati, pobjegli su najprije na obližnju planinu, gdje su čekali da sukobi prestanu.

“Nisu hteli da izađu, ja njih zovem stalno, ‘dođite, dođite’. Neće da dođu, kao biće uredu”, kaže Essam.

“I na kraju zapalili tu planinu, pošto naši ljudi , pobunjenici, dolaze tamo. I došli u Antakiju, čekali sedam dana, onda u Istanbul tri dana, ja sredio vize, došao po njih i došli smo ovdje.”

Essam smatra da se u Siriji vodi “vjerski rat, građanski rat između sunita i šiita”.

“Oni vladaju već 40 i kusur godina, oni su neke manjine šiiti-alaviti i sad ih podržavaju Iranci, ista vjera – šiiti”, kaže on.

Essam svoju budućnost vidi u Bosni, dok za porodicu, koju često obilazi nakon posla, ona je neizvjesna.

Strahuju za članove porodice

Essamova sestra, koja je ostavila muža u Siriji, željela je ostati anonimna, jer, kako kaže, pominjanje imena moglo bi ugroziti njegov život.

“Prije izvlačenja bili smo u napuštenoj kasarni. Djeca su bila isprepadana. Plašila sam se za njih”, kazala je ona.  “Napadali su nas noću. Meci su letjeli na sve strane.”

“Psihički se mnogo bolje osjećamo. Djeca dobro jedu i igraju se. Prije nekoliko dana došlo je do pucnjave na jednoj svadbi. Djeca su se u početku puno uplašila, ali kada su shvatili gdje se nalaze, brzo su se smirili. Jedino se brinemo za porodicu koja je ostala u Siriji. Djeca se brinu za oca”, kazala je  Essamova sestra.

Da bi se bolje uklopili u novu sredinu, djeca su neformalno upisana u osnovnu školu u Vitkovićima.

Čekaju se nostrifikacija i prijevod potrebnih dokumenata da bi se mogao izvršiti i formalni upis. Uprava ove škole rado je prihvatila nove đake.

“Iz mnogobrojnih ličnih njihovih iskustava u periodu koji je iza nas, koji je i nama bio težak, kao sada ovoj djeci i njihovim roditeljima iz Sirije, računamo da je ipak ovako bolje i da ćemo ipak nešto postići u narednom periodu”, kazao je Dževad Šivšić, direktor Osnovne škole “Mak Dizdar” u Vitkovićima.

“Računamo da bi već za mjesec dana mogli imati određene komunikacije.”

Kako je izvijestila Džanko, rat za ovu porodicu još nije gotov.

“Svakodnevno strahuju za živote članova porodice koje su ostavili u Siriji. No, ostanak u BiH za njih nije opcija. Žele se vratiti kući.”

Essamovi roditelji dobili su azil u BiH na osnovu ranijih posjeta zemlji. Sestre i djeca imaju vizu koja ističe za dva mjeseca.

Izvor: Al Jazeera


Reklama